Dostupni linkovi

Antikorupcija novi vrijednosni orijentir


Prosvjedi studenata u Zagrebu, travanj 2009
Prosvjedi studenata u Zagrebu, travanj 2009
Borba protiv korupcije postala je novi vrijednosni orjentir u Hrvatskoj - pokazuju najnovija sociološka istraživanja, prema kojima hrvatski građani, pa tako i mladi, najveće povjerenje iskazuju prema osobama i institucijama koje prepoznaju kao glavne borce protiv korupcije. Sve ostalo je, trenutno, u drugom planu.

„Sustav vrijednosti u Hrvatskoj ne postoji.“

„Poremećen je.“


Studentice prava, koje smo zatekli u kratkom odmoru od učenja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, nisu iznimka. Slično razmišlja i većina zaposlenih i nezaposlenih mladih Zagrepčana koje smo anketirali pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje:

„Nezaposlena sam i tu se stvari ne mijenjaju na bolje. Ja sam diplomirani defektolog i socijalni pedagog. Stvari se ne mogu generalizirati. Mislim da još uvijek ima ljudi koji teže ka poštenju. Nije dobro to što mladi ljudi vide da postoji način da se dođe do velikih količina novaca na način koji nije vezan za rad i poštenje. Zbog toga postoji kaos kod mlađih, glede ljudskih vrijednosti, i razočaranje kod starijih.“

„Čim propada država, znači da se ne prepoznaju vrijednosti jer što vrijeme teče, sve je manje i manje poštenja.“

„Nešto se ipak događa ali ja to ne osjećam jer već godinu dana nisam imali priliku ni za razgovor za posao. Mogu biti strpljiva jer znam da je takva situacija, ali ako nemate priliku obaviti razgovor u godinu dana, onda je to žalosno.“


„Sve poslove, što sam do sada radila, dobila sam preko nekog poznanstva. Sada, kada se javljam na oglase, nikada me nitko nije pozvao na razgovor, niti mi pošalje mail – Oprostite, ništa ovaj put, a više sreće sljedeći.“

Evo i mišljenja jednog poslodavca, 35-godišnji Tomislav Benček, vlasnik tvrtke „Inox-Dim“:

„Danas je problem naći kvalitetnog radnika zbog njihova odnosa prema poslu, prema obavezi, općenito prema radu kao takvom. Današnje nove generacije nemaju kulturu rada, nešto da shvate da se moraju puno učiti, što je vezano za napredak ili za bilo što drugo. Svi mislim da su u situaciji da bi jako malo radili, a jako puno imali.“

Ima i toga, slaže se 30-godišnja Paola, nezaposlena ekonomistica, ali prema njezinom iskustvu, puno je prisutnije obezvrjeđivanje rada i radnika. Rad i radnik su, kaže, prestali biti vrijednost u hrvatskom društvu:

„To nije ništa čudno, obzirom na to kakve ljude imamo na vlasti. Uzor su kriminalci. Mi to sve razumijemo. Čudno je da se narod za ništa ne pita, a mi tu kao slijepci dolazimo svaki mjesec. Stojiš na nekom šalteru, dobiješ pečat i to je to. Što radiš kroz čitav mjesec, to nikoga ne zanima i sve institucije peru ruke od toga. Nemaš nikakva prava, ali kada država hoće svoja prava povući, onda ih itekako povlači. Osjećate se poniženim. Sram vas je uopće što ste Hrvat.“

Pad povjerenja i u Crkvu

Helena je diplomirala biologiju, traži posao godinu dana. I njoj bi bilo lakše da joj barem odgovore da „nije primljena“. Ne razumije, kaže, takve „vrijednosne sustave ponašanja“, kao da komunicira s duhovima!

„Poslala sam 10 zamolbi i nitko mi nije odgovorio. Poslala sam i na Institut Ruđer Bošković i došlo mi je pismenim putem da su našli nekoga drugog za natječaj, ali su mi se zahvalili na prijavi. Napisali su i koga su izabrali. Baš sam bila iznenađena jer sam dobila odgovor. Barem se osjećam dostojanstveno. Jeste da nisam za njim, ali idemo dalje. Osjećaj je dobar, ako ništa drugo.“

Gospodarska kriza i golema nezaposlenost od 330.000, uglavnom mladih ljudi, i strašna isprepletenost raznih „veza“ i korupcije, dovela je kod mlade generacije u Hrvatskoj do novih vrijednosnih prioriteta, ističe profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Duško Sekulić, autor istraživanja koje je sažeo u knjigu „Korupcija i povjerenje“.

„Sigurno da je ova eksponiranost i prisutnost korupcije u svakodnevnom životu i u medijima dovela do toga da to postane vrlo važan orijentir u ocjenjivanju aktera u javnom životu“, ocjenjuje profesor Sekulić.

Hrvati i dalje, naglašava sociolog Sekulić, najviše vjeruju institucijama koje „nose uniforme“, samo što je Crkva, ovaj put, s 23 posto manje povjerenja nego 2004. godine, pala s prvog, na treće mjesto, iza vojske i policije, jer građani nemaju baš osjećaj da dijeli s njima teškoće života, dok je povjerenje prema medijima, zbog razotkrivanja korupcijskih afera, povećano za 23 posto:

„Relativni pad povjerenja u Crkvu je rezultat krize i korupcije, a crkva se percipira kao integralni dio vladajućih struktura. I drugim vladajućim strukturama, kao što je Vlada ili Sabor, isto tako pada povjerenje kod ljudi. Ovaj pad je vidljiviji jer je povjerenje u Crkvu bilo veće.“

Profesorica Vlasta Ilišin, ravnateljica i znanstvena savjetnica u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, upravo dovršava obradu podataka iz sličnog istraživanja, ali, među studentskom populacijom. Rezultati su isti.

„Opće povjerenje pada. Palo je i prema medijima, ali i dalje su mediji među prvima, među onima kojima se najviše vjeruje. Što god mi rekli o njima, izgleda da su oni drugi, u očima mladih, još gori“, tvrdi profesorica Ilišin.

„Iz istraživanja koje radim, ne mogu dekretirati nekakve nove vrijednosti, osim one, što je po mom mišljenju zabrinjavajuće, ali što se može tumačiti posljedicom kriznih događanja. Nazvao sam to povećanjem cinizma u odnosu na političke institucije. To je cinizam u smislu da vrijednosti, koje su bile relativno visoko prihvaćene, kao što je to parlamentarizam, politička demokracija, privatno vlasništvo i tako dalje, počinju padati i to naročito kod mladih ljudi. Zbog svih ovih društvenih kretanja rekao bih da se počinje pomaljati jedan odmak ili jedan cinizam u odnosu na ključne institucije liberalnog demokratskog poretka, koje postoje u hrvatskom društvu“, zaključuje sociolog Sekulić.
XS
SM
MD
LG