Dostupni linkovi

Vanredna vijest
Svjetska ekonomija bi trebala sljedeće godine porasti 3,1 posto, stoji u najnovijem ekonomskom predviđanju Međunarodnoga monetarnog fonda objavljenom u četvrtak. Prema MMF-u, globalna recesija je na izmaku, ponajviše zahvaljujući širokim državnim intervencijama koje su potpomogle potražnju i reducirale neizvjesnost i sistemske rizike u financijskom sektoru.

Regionu pak, čini se, tek predstoji glavni udar ekonomske krize.

I dok je globalna kriza tresla svijet, u regionu, uglavnom naviknutom na takvo stanje, u prvo se vrijeme gotovo i nije osjećala, da bi prvi ozbiljni znaci njenog prelivanja na ionako krhke privrede regiona uslijedili na proljeće u svim zemljama regije. Počelo je štrajkovima, koji su ponegdje, u Srbiji na primjer, rezultirali i samo-povrjeđivanjem, kada je nesrećni radnik u očaju otkinuo sopstveni prst i pojeo ga. U Hrvatskoj je uveden krizni porez, nazvan harač, zbog kojeg je predato 22.000 tužbi građana Ustavnom sudu. U Crnoj Gori su štrajkovali radnici Kap-a, za koji se tvrdilo da je jedna od uspješnijih privatizacija.

Saradnja: Žana Kovačević, Ankica Barbir Mladinović, Radovan Borović, Esad Krcić, Gzim Baxhaku


Ipak najteža situacija u ovom trenutku je u Bosni i Hercegovini, u kojoj su se političke prilike toliko usložile da je najavljen novi i veći angažman međunarodne zajednice. Sa druge strane građani su opterećeni sve težom ekonomskom situacijom. Štrajkuje se na sve strane - i oni koji već duže ništa ne primaju i oni kojima će se i od onako niskih primanja oduzimati.


Vruća jesen u BiH


Kako se odavno i predviđalo, Bosna i Hercegovina ulazi u vruću jesen. Ekonomska kriza, koja već decenijama trese ove prostore, sve je jača, a na ulicama sve je više nezadovoljnih. Najmasovniji poslijeratni protesti u Federaciji Bosne i Hercegovine izveli su na ulice nekoliko hiljada boraca koji su odlučni u namjeri da smijene i entitetsku Vladu i Parlament, ukoliko njihove naknade budu smanjene.

Osman Jazić, jedan od nosilaca najvećeg ratnog priznanja Armije Bosne i Hercegovine, kaže:

„Ovo je bruka i sramota šta se radi ovoj boračkoj populaciji i kompletnom narodu koji je došao do dna. Više se ne može.“


Sa jednog od nedavnih protesta u BiH, Foto: Midhat Poturović
Svoja prava na ulici traže i radnici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Dok jedni traže isplatu više godina ne isplaćenih plata, drugi su očajni jer, iako su stekli uslove, ne mogu u penziju, pošto im nije uplaćivan radni staž:

„Zovem se Hamdija i dolazim iz Goražda. Radim u Tvornici alata. Samo tražim ono svoje, što mi pripada - uvezivanje radnog staža i da nam se poboljšaju uslovi rada. Primamo samo pola plate, do 200 maraka, već četiri mjesec.“

„Niko neće da pomogne radnicima koji imaju neuvezanog staža 12 godina. Niko nam ništa ne uplaćuje. Dokle oni misle da ćemo mi moći ovako izdržati? Oni se zabarikadirali da ih mi ne tučemo. Ne tučemo mi. Samo smo došli po svoja prava. Neka oni rade svoj dio posla ispravno, da ne kradu naše pare. Neka oni sebi zarade svoju platu, kao i mi sebi, kada nam dozvole. Policije ima više nego nas. Kakva je ovo država? Koga oni predstavljaju?“


Bosna i Hercegovina je država u kojoj je od početka godine, zbog privredne i finansijske krize, bez posla je ostalo 53.000 radnika, a najmanje 20.000 nema nikakvu alternativu da prehrani članove svoje porodice. Ovo su podaci Saveza sindikata Bosne i Hercegovine, a predsjednik Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine, Edhem Biber, smatra da će do kraja godine, kao rezultat ekonomske krize, doći i do velike socijalne krize u zemlji:
Edhem Biber, Foto: Midhat Poturović

„Bojim se da će do kraja godine bez posla ostati najmanje 70.000 radnika zbog ove krize. Očekivati je da će, krajem ove godine i početkom naredne, otpuštati upravo i svi oni poslodavci koji su radnu snagu čuvali, nisu htjeli da je otpuštaju, nadajući se da će se stanje popraviti - prije svega mislim na građevinarstvo i na još neke druge grane - jer će stanje biti gore nego što je bilo. Nažalost naša vlast u Bosni i Hercegovini generalno, veoma malo, ili skoro ništa, ne radi da se stanje stabilizira i popravi.“

Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske, Ranka Mišić, ističe da su radnici najveće žrtve privredne krize koja u Bosni i Hercegovini traje posljednjih 15 godina, a rezultat je loše privatizacije:

„U prvih šest mjeseci u Republici Srpskoj radnici koji su bili u radnom odnosu ostali su bez posla. Riječ je o približno 23.000 radnika. A kada se pogleda ta struktura, onda je zanimljivo da je preko 8.000 radnika proglašeno tehnološkim viškom, a to je direktna posljedica ekonomske krize.“

U BiH, prema podacima Saveza sindikata BiH, je od početka godine zbog privredne i finansijske krize bez posla je ostalo 53.000 radnika, a najmanje 20.000 nema nikakvu alternativu da prehrani članove svoje porodice.
Ono što vlasti u Bosni i Hercegovini trenutno čine na ublažavanju posljedica ekonomske krize su nova zaduženja, kako kod komercijalnih banaka, što je učinjeno u Federaciji Bosne i Hercegovine, tako i kod Međunarodnog monetarnog fonda.

U ovako teškoj ekonomskoj situaciji, Bosna i Hercegovina se tek djelomično našla zbog svjetske recesije, a najvećim dijelom je kriva sama sebi, naglašava ekonomski analitičar, profesor Dragoljub Stojanov:

„Bosna i Hercegovina mislim da ne može očekivati ozbiljniji priliv stranog kapitala jer se zapadne zemlje još nisu oporavile, a domaćeg kapitala, kao što se zna, nema dovoljno. Prema tome, Bosna i Hercegovina nema na raspolaganju instrumente razvojne i ekonomske politike i ona je u biti suočena sa tim da mora izvoziti, kako bi zaradila devize i kako bi preživjela. Kako održati konkurentnost slabo razvijene ekonomije? Vrlo teško. To se jedino može održavati sa porastom nezaposlenosti i smanjivanjem plata. Tako se vrtimo u začaranom krugu. Mislim da će biti još teških dana za Bosnu i Hercegovinu.“

Prema profesoru Stojanovu, rješenje teške ekonomske krize u Bosni i Hercegovini je moguće, ali ne i političko prihvatljivo:

„Dramatično drugačije ekonomske rješenje, koje bi značilo na određeni način jedan mali zastoj na putu trčanja ka Evropskoj uniji, je pokušaja oslanjanja na vlastite snage i nalaženja odgovarajućih mjera i rješenja u prilog takvog novog koncepta. Taj novi koncept, politički nije popularan i ne može dobiti političku podršku, tako da u okolnostima, kada je sve usmjereno na to kako zemlja što prije da dođe do Evropske unije, vezuje sama sebi ruke i otežava proces svoga oporavka.“

Mantovanelli: da novac dođe do najugroženijih

Svjetska banka ponudila je Bosni i Hercegovini kredit od 100 miliona dolara kao pomoć za popunjavanje budžeta. Međutim, uslov za dobijanje ovog kredita je da bosansko-hercegovačke vlasti sprovedu određene reforme. O kojim reformama je riječ, te kako Svjetska banka može pomoći Bosni i Hercegovini da izađe iz teške ekonomske krize u kojoj se nalazi, odgovara šef kancelarije Svjetske banke u Sarajevu, Marco Mantovanelli.

Mantovanelli: Vlada Bosne i Hercegovine zatražila je od Svjetske banke da joj pruži podršku na prevazilaženju uticaja globalne ekonomske krize. S jedne strane tražili su budžetsku podršku, a za uzvrat bi se provele reforme skupih i ne dobro ciljanih transfera pojedincima, a istodobno i pomoć u realnoj ekonomiji. Pokušavamo odgovoriti na oba ova zahtjeva.
Marco Mantovanelli

Vezano za prvi, razgovaramo sa organima vlasti i mogućnostima da novac dođe do najsiromašnijih i najugroženijih korisnika jer sada Bosna i Hercegovina troši 4,2 posto svog bruto-nacionalnog dohotka, što je najveća potrošnja u istočnoj Evropi, a ovaj novac dolazi samo do 20 posto najsiromašnijih. Naš cilj nije da smanjimo naknade, nego da se one fokusiraju na najsiromašnije.

RSE: A gdje odlazi taj novac?

Mantovanelli: To su socijalne naknade i programi za djecu, te programi za civilne invalide i borce. Mi to sve nazivamo transferi pojedincima i sve se ove naknade daju bez ikakve formule, na osnovu socijalno-ekonomske situacije korisnika. Naknade primaju svi koji pripadaju određenoj grupi. Česte su zloupotrebe, kako civilnih, tako i boračkih invalidnina, te je potrebno izvršiti reviziju korisnika i ukinuti naknadu onima koji to ne zaslužuju jer imaju neke lažne potvrde. Drugi dio zloupotreba odnosi se na one koji imaju umjerenu invalidnost, koji su sposobni za rad ili imaju druge izvore prihoda i ne treba im u punom iznosu podrška države. Treba ciljati samo na one koji su zaista ugroženi i najslabiji.

RSE: Pod kojim bankarskim uslovima bi Bosna i Hercegovina mogla dobiti ovaj kredit od 100 miliona dolara?

Mantovanelli: Ukoliko se izvrše potrebne reforme, u prvoj transakciji bi smo isplatili 100 milijuna dolara kao budžetsku podršku. Uvjeti su prilično povoljni. Sedamdeset posto tih sredstava će se dati bez kamata, 10 godina grejs perioda i 30-40 godina perioda otplate. Imamo povoljna sredstva. Ostali dio je nešto skuplji, ali i dalje pod povoljnim uvjetima i to neće predstavljati veliko opterećenje za servisiranje duga zemlje.

70 odsto građana oseća krizu


Oko 70 odsto građana Srbije oseća svetsku ekonomsku krizu u sopstvenom domaćinstvu, a u istom procentu preovlađuje stav da najgori deo krize tek predstoji - pokazala su nedavna istraživanja. Srbiju ipak očekuje kriza, ali kao deo nezavršenog tranzicionog procesa devedesetih, otpuštanjem velikog broja zaposlenih u državnoj upravi i zamrzavanja plata i penzija.

Proizvodnja u Srbiji je u prvih osam meseci 2009. godine bila za 16,2 odsto manja nego u istom periodu 2008. godine. Obim industrijske proizvodnje beleži pad u 23 oblasti, a rast u šest.

Ekonomista Miladin Kovačević iz Republičkog zavoda za statistiku, navodi da je proizvodnja u stagnantnoj fazi:

„Od avgustu, industrijska proizvodnja je u stagnantnoj fazi, ali se po podacima može primetiti da postoji izvestan rast kod prerađivačke i ukupne industrijske proizvodnje. Rast koji se pojavljuje kod prerađivačke industrije izazvan je povećanjem proizvodnje metala jer je US Steel pokrenuo dve peći. Tu je i povećana proizvodnja uglja. Sve u svemu, još uvek ne možemo reći da imamo znake značajnijeg oporavka. Možemo konstatovati da je industrija u stagnaciji i da se situacija ne pogoršava.“
Red ispred prodavnice SOS market u kojoj se prodaju namirnice po nižim cenama, namenjena socijalno ugroženim građanima, 25. mart 2009. Foto: Radovan Borović

Prolazak globalne krize se različito definiše. Njeni efekti su ostavili i različite tragove u državama regiona. Što se tiče Srbije, kriza još nije prošla jer će ove godine biti zabeležen negativan rast od četiri odsto, slaže se i konsultant za strana ulaganja, Milan Kovačević:

„Dosadašnji rezultati pokazuju da ne izlazimo iz krize, a moglo bi se reći da će biti izlazak iz krize kada se povratimo rastu od pet posto. To će biti za više godina. Malo je teško govoriti o izlasku iz krize i kada će se izaći iz krize. Mi smo svetsku krizu imali kao katalizator naše neminovne krize.“


Gubitak posla i smanjenje životnog standarda prvi je strah koji se javlja kao posledica ekonomske nestabilnosti prouzrokovane globalnom krizom. Oko devet procenata građana se uopšte ne oseća pogođeno krizom. Za 55 odsto građana situacija se veoma ili uglavnom pogoršala, a za oko 40 odsto građana ostala je ista:

„Oseća se jer nema posla, nema para. Naša firma je privatizovana i otpušteno je više radnika nego što je ostalo. Nije dobro.“
„Oseća se u priči i u nekom poređenju uslova sada i pre nekoliko godina, ali mislim da to konkretno nije vezano za svetsku krizu, već da su to naši uslovi i da je to daleko od finansijske procene u svetu.“
„Naša firma je odavno u krizi, pa nismo primetili promenu od kada je počela svetska ekonomska kriza.“
„Para nema i ograničenja su drastična. Rade se samo osnovni poslovi i oni koji su tekući. Nekakvog gledanje unapred, da vidimo šta će se dalje događati, nema.“
Proizvodnja u Srbiji je u prvih osam meseci 2009. godine bila za 16,2 odsto manja nego u istom periodu 2008. godine. Obim industrijske proizvodnje beleži pad u 23 oblasti, a rast u šest

Suočavanje Vlade Srbije i državnih organa sa svetskom ekonomskom krizom, bilo je u potpunosti ili uglavnom neuspešno,smatra oko 70 procenata anketiranih građana Srbije. Jedna od Vladinih mera je otpuštanje viška od 29.000 činovnika u državnoj upravi. To je, između ostalog, kao uslov za budžetsku podršku, tražio i Međunarodni monetarni fond.

Ekonomista Milan Kovačević:

„Mi smo samo imali svetsku krizu kao katalizator naše neminovne krize, koja je nastala zbog toga što smo imali jedan opštu ekonomsku politiku da trošimo više nego što možemo, pa smo generisali veliki uvoz, a mali izvoz. To smo pokrivali zaduživanjem i sada, kada saberete devizni dug države, on iznosi blizu 30 milijardi eura, a njega će trebati nekada i vraćati. To je jedan od naših problema. Drugi je problem što smo bili dosta komotni u trošenju javnih rashoda. Ono što je najdirektnije vezano za krizu je pokušaj Vlade da smanji administraciju. To će biti posledica krize. Da toga nije bilo, ne bi se oni ni žurili da malo smanje javne rashode, iako je to odavno trebalo da se uradi.“

Tvrdnje da je kriza dotakla dno i da se početkom 2010. godine očekuje postepeni oporavak privrede, objavili su stručnjaci Ekonomskog instituta jer se od proleća očekuje rast bruto društvenog proizvoda od dva odsto. S obzirom na to da je sa Međunarodnim monetarnim fondom dogovoreno da plate i penzije budu zamrznute do kraja 2010. godine, i da se državna administracija značajno smanji, Srbiju ipak očekuje kriza, ali kao deo nezavršenog tranzicionog procesa devedesetih.


Sindikati i radnici najavljuju masovne prosvjede


U Hrvatskoj je od početka godine otpušteno blizu 30.000 radnika, a poslodavci najavljuju da bi do kraja godine bez posla moglo ostati još toliko ljudi, najviše u drvnoj, tekstilnoj i industriji nemetala. I najnovije istraživanje GFK Austrija u 21 europskoj državi pokazuje da Hrvati najviše strepe od gubitka posla i rasta cijena.

Iako iz hrvatske Vlade, ovih dana, stižu optimistične izjave o zaustavljanju krize, sindikati i radnici to ne osjećaju i najavljuju masovne prosvjede krajem listopada ili početkom studenog.

„U slučaju da ne bude samo jedna plaća isplaćena, imat ćete socijalne nemire i budite sigurni da brodogradilišta, koja sve skupa vežu nekih 40.000 zaposlenih, neće biti mirni jer je u pitanju njihova egzistencija.“


Tako je Vladi prije tri dana, nakon neuspjelog prvog pokušaja privatizacije hrvatskih brodogradilišta, poručio sindikalni povjerenik Brodosplita, Joško Franić.

Ovog se tjedna odvijala i drama u Čakovcu, gdje su radnici MTČ-a, nakon što tri mjeseca nisu primili plaće, zaposjeli tvornicu i stavili lokot na vrata. Osam dana su štrajkali i vlasnik je konačno pristao isplatiti, barem jednu plaću, onu za sedmi mjesec. Štrajk je zasad prekinut, no sudbina tog nekadašnjeg čakovečkog tekstilnog diva s blizu 4.000 zaposlenih, danas jedva 600, i dalje je neizvjesna.

Radnik Petar Krištofić kaže da je očajan jer će mu, zbog neisplaćenih plaća, mlađa kćerka morati propustiti godinu na fakultetu jer je nema otkuda platiti:

„Godina košta 6.500 kuna, a odakle mi. Dobili smo tri plaće, ali nemaš za život. Rekao sam svojim poslodavcima da mi dijete gubi godinu. Sada su nam i banke ukinule minuse. Ko će nas zaštiti? Niko.“

Hrvatska premijerka, Jadranka Kosor, tvrdi da je jedan od najvažnijih Vladinih poslova u proračunu za 2010. godinu osigurati sredstva za očuvanje radnih mjesta, a svoj optimizam crpi i iz činjenice da je pad društvenog bruto proizvoda konačno zaustavljen:

„U odnosu na prvo tromjesečje, kada je to bilo 6,7, sada je 6,3. Mislim da nam to daje za pravo da kažemo da vidimo smjer izlaska iz krize.“


Sindikati ne dijele premijerkin optimizam i pripremaju se za masovne prosvjede krajem ovog ili početkom idućeg mjeseca.

Ana Knezević. Foto: Enis Zebić
Predsjednica najveće sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Ana Knežević:

„Ovaj optimizam koji se najavljuje od strane Vlade, po našoj osnovi nije po ničemu utemeljen. I dalje će se gubiti radna mjesta. Definitivno će tekstilna industrija sva propasti ako se nešto ne poduzme. Drvna industrija je na koljenima i do kraja godine će vjerojatno i kod njih biti velikog otpuštanja. Ništa nije pomoglo i upravo će iz tih poduzeća još 30.000 ljudi završiti na zavodima za zapošljavanje.“


Očekivani priljev nezaposlenih na Zavod za zapošljavanje se udvostručio, a samo u kolovozu je u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, bez posla ostalo više od 8.000 ljudi, u Šibeniku ovog tjedna samo u jednom danu 42 radnika:

„Telegramski sam dobila doma otkaz.“
„Nekada je barem bio nekakav razgovor, a sada telegram. Ne možeš pitati ni zašto, ni kako. Ništa. Samo dobiješ otkaz i može ići na ulicu.“
„Dijelim reklame. Trenutno je to, a vidjet ćemo poslije. Radio sam kod jednog privatnika kao vozač kamiona. Nema više poslao. Prodao je kamion.“
„Nije bilo plaće šest mjeseca za radom. Jedan mjesec čekaš, pa se nadaš, a evo već pet mjeseci ne radim. Plaću nisam dobila od početka godine.“
„Nemam više povjerenja ni u sindikat. Nas 16 je dobilo otkaz. Nisam dobila ni dionice, ni otpremninu, ni pare za 20. godišnjicu.“
„Živim od socijalne pomoći, malo Karitas, malo radim. Ako uopće živim? Grozno je.“

Mnogi hrvatski radnici ponovo vape za državom kao vlasnikom i misle da će čak i ona biti bolja od pohlepnih privatnika.
U Hrvatskoj je od početka godine otpušteno blizu 30.000 radnika, a poslodavci najavljuju da bi do kraja godine bez posla moglo ostati još toliko ljudi...

„Ovdje kao da je prošao plimni val, sve je uništeno“, kazala je ovih dana razočarana radnica u pilani u Vrhovinama.

I u čakovečkom MTČ-u su uvjereni da njihovim vlasnicima nije do proizvodnje, nego da ih smišljeno uništavaju i to zbog atraktivne tvorničke lokacije u središtu grada. U posljednjih se 10 godina, kaže Petar Krištofić, u MTČ-u promijenilo osam vlasnika i isto je toliko puta porastao dug tvornice:

„Svake godine se dug povećava. Novi vlasnici dolaze, budu vlasnici po 1,5 godinu, a dug se povećava sa 30, 40, 50, 60, na sadašnjih 134 milijuna. Pitaš se što su oni tu radili? Oni stječu ogromnu imovinu jer su oni svi došli goli i bosi. To nisu poduzetnici, već kriminalci. Ništa se nikome ne događa.“


Vlada je upravo uputila u Sabor prijedlog izmjena Ustava u kojima predlaže i odredbu o nezastarijevanju kriminala počinjenog u pretvorbi, ali pravni eksperti upozoravaju da će prikupljanje dokaza nakon 15 godina biti izuzetno teško, procesi spori, pa premijerkinoj prijetnji da konačno treba stati svima za vrat koji su „jamili“, malo tko vjeruje.

Petar Krištofić kaže da je kćerima cijeli život govorio o poštenju i radu, ali rasprave s njima sve su mu teže:

„Reko sam im da će se sve to jednom naplatiti, da će sve to doći na svoje. Ona mi kaže - Tata, to si mi govorio dok sam bila mala, sada sam već odrasla i opet mi to isto govoriš. Kada će to jednom biti? Sada plaću ne primaš, a pošteno si radio i hoćeš da radiš. Objasni mi to?! Rekao sam joj da je takva situacija. Rekla je - Tata, nemoj o svjetskoj krizi, nismo više bebe.“


Vlasti optimistične, radnici strahuju


Na pitanje - da li će ekonomska kriza, do kraja ogoliti zube tokom predstojeće zime, u Crnoj Gori se mogu čuti dva različita odgovora. Dok predstavnici vlasti odašilju optimistične poruke, radnici strahuju zbog neizvjesnosti i mogućeg dodatnog otežavanja situacije.

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković, podsjeća na činjenicu da Crnu Goru očekuju masovna otpuštanja:

„Biće početkom jeseni ili u narednih pola godine novih otpuštanja.“

Sudeći po porukama koje je nedavno javnosti uputio potpredsjednik Vlade i ministar finansija, Igor Lukšić, razloga za zabrinutost da će se tokom jeseni i zime ekonomska situacija dodatno otežati, nema, jer je kriza na izdisaju, a početak oporavka slijedi već naredne godine:

„Ne treba očekivati dalje poniranje ekonomije, već naprotiv. Mislim da uz određene aktivnosti ipak možemo očekivati blagi oporavak.“

Srđa Keković, Foto: Savo Prelević

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković, smatra da je moguće da će određeni negativni efekti krize biti ublaženi novcem koji je u Crnu Goru ušao nakon prodaje dijela državnih akcija talijanskoj kompaniji A2A. Keković kaže da ga ustvari najviše brine namjera Vlade da smanji minimalac i ukine obavezu isplate dodatnih primanja, na koja su zaposleni do sada imali pravo:

„Ključno pitanje je samo da li će Vlada uspjeti da ove nepopularne mjere unese u opšti kolektivni ugovor, što sada pokušava. Bila je priča o ukidanju regresa, toplog obroka, smanjenja procenta na minuli rad, smanjenje najniže cijene rada. Ukoliko Vlada uspije da sa takvim mjerama uđe u opšti kolektivni ugovor, u tom slučaju mi ćemo biti u katastrofalnoj poziciji i tada definitivno više ne znam što i kako će se sve to kretati na socijalnom planu. Moguće je očekivati socijalne tenzije. Mislim da je ta čaša žući već puna i da bi to bila jedna dodatna kapljica koja bi uslovila njeno prelivanje.“


Da opasnosti prijete sa više strana, govore i upozorenja iz Centralne banke.

„Dobra je okolnost što Crna Gora nije visoko-zadužena, ali ipak treba biti oprezan”, upozorava glavni ekonomista crnogorske Centralne banke, Nikola Fabris:

„U narednom periodu ćemo imati povećani teret otplate duga. Crna Gora je kao rezultat dobre politike iz prethodnog perioda nisko zadužena zemlja i kao rezultat takvih politika postoji prostr da se Crna Gora dodatno zaduži bez većih teškoća i bez većih negativnih uticaja u narednom periodu, ali trebalo bi voditi računa da ne uđemo u zonu previsoke zaduženosti.“

Država još nije ušla u zonu prevelike zaduženosti, ali radnici uveliko jesu. Oni ne znaju šta ih očekuje ove zime, ali su itekako svjesni sadašnje situacije, koja im je već sada, kako kažu, više nego teška. Pitali smo ih - kako se snalaze u uslovima krize:

„Pozajmim pa vratim i sve tako.“
„Tavorimo dan po dan.“
„Mi smo na ivici bijede.“
„Nekome da otac, nekome majka, nekome brat. Živimo na tuđi račun.“

Uprkos mnogim ocjenama da je državni aparat preglomazan, neefikasan i previše skup, crnogorska Vlada još uvijek ne želi da pribjegne otpuštanju, ali je, nakon mjera štednje, intervencije u metalskom kompleksu, podršci bankarskom sektoru i programima samozapošljavanja, u međuvremenu usvojila i nove mjere za smanjenje javne potrošnje, koje, između ostalog, predviđaju: smanjenje broja zaposlenih, smanjivanje upravnih odbora javnih institucija i njihove naknade, a obustavljaju se i isplate varijabilnog dijela zarada.

Predviđa se rast, građanima ništa bolje


I vlasti na Kosovu su optimistične u pogledu suočavanja sa krizom, predviđaju čak rast od četiri odsto za iduću godinu, iako građani ne žive ništa bolje. Analitičari takođe procjenjuju da su predviđanja preoptimistična.

Dok se u svim zemljama regiona govori da će se pravi odjeci krize osećati tokom vremena, posebno krajem i početkom sledeće godine, dotle na Kosovu, u zemlji koja je najoptimističnija, ocenjuju da su krizu prevazišli. Prema predviđanju Vlade Kosova, Kosovo će tokom ove godine imati ekonomski rast od 4,4 odsto. Optimizam, prema ekonomskim stručnjacima, je ipak prevelik. Potpredsednik Privredne komore Kosova kaže da su predviđanja MMF-a takva da će ekonomski rast Kosova iznositi 3,4 odsto:
Prema predviđanju Vlade Kosova, Kosovo će tokom ove godine imati ekonomski rast od 4,4 odsto. Optimizam, prema ekonomskim stručnjacima, je ipak prevelik.

„Kada Kosovo izvozi gotov novac i kad su strane direktne investicije na Kosovu, ne samo minimizirane, već beleže pad od 10 odsto, sa trendom daljeg pada, kada je ekstremno siromaštvo u povećanju, reći da će ekonomski rast biti 4,4 odsto, dok se uvozi roba u iznosu od 1,8 milijardi eura, je stvarno smelost i junaštvo.“

Tokom predstavljanja izveštaja o ekonomskim kretanjima za period januar - jun 2009. godine, zvaničnici ministarstava privrede i finansija Kosova su izjavili da se ekonomski rast zasniva na četiri sektora. Prema njima, pozitivno je da su doznake u budžetu Kosova veće za četiri odsto. Jedini parametar koji treba imati u vidu je povećanje potrošnje:

„Za druge parametre je teško reći da li će biti povećanja. Parametri koji mogu biti indikatori povećanja ekonomskog rasta su negativni.“

Drugačiji stav ima ekonomski analitičar Ibrahim Redžepi, koji kaže da je moguće obezbediti rast od 4,4 odsto, imajući pre svega u vidu kretanja u svetskoj privredi, koja su u zadnjih meseci pozitivna:

„To je optimalna opcija Vlade Kosova, imajući još u vidu ublažavanje krize, kako svetske, tako i na Kosovu, kao i aktiviranje nekih kapaciteta koji su prekinuli proizvodnju zbog velikog pada cena na svetskom tržištu.“


Prema prošlogodišnjim ocenama MMF-a, ekonomski razvoj na Kosovu je prošle godine iznosio 5,4 odsto. Tomu su doprinele razne doznake iz inostranstva, kao i značajan rast javih investicija. Međutim, nezavisno od takvih pokazatelja, građani na Kosovu ne žive ni malo bolje.


Kina i Indija na čelu globalnog oporavka


Globalni oporavak bi, prema najnovijim procjenama, trebalo da predvode Kina i Indija uz određen broj drugih azijskih brzorastućih država.

Afrika i Bliski istok rast će po prosječnoj stopi od četiri posto, smatraju u MMF-u.

Gledano po državama, privreda SAD-a će 2010. godine porasti za 1,5 posto, što je pomak od 0,8 postotaka u odnosu na prethodnu procjenu.

No euro-zona bi trebala 2010. godine porasti za 0,3 posto, dvostruko manje nego se mislilo prethodno. Njemački BDP trebao bi porasti za 0,3 posto, francuski za 0,9 posto, a talijanski za 0,2 posto.

Solidan porast od 0,9 posto trebala bi ostvariti Velika Britanija.
XS
SM
MD
LG