Baš u vrijeme eskaliranja situacije sa protjerivanjem Roma iz Francuske, i u Crnoj Gori je to pitanje iznenada pokrenuto. Naime, opština Podgorica najavila je iseljavanja 300 porodica Roma i Egipćana, ili 2.400 raseljenih sa Kosova, koji u izbjegličkom naselju na Koniku žive već 12 godina. Najave su doduše bile nezvanične, ali su izazvale zabrinutost i reakcije.
Kako sada stvari stoje, glavni grad opštinsku zemlju namjerava da povrati tek krajem 2012. godine, a NVO HELP će u izbjegličkom naselju sagraditi igralište i riješiti pitanje kanalizacije, kako bi se humanizovali uslovi u kojima ti ljudi žive. No, i mimo izbjeglica, Romi u Crnoj Gori žive sa mnoštvom problema. Država, tek od nekoliko godina, nastoji da pripadnike ovog naroda uvede u društvene tokove.
„Većina Roma u Crnoj Gori živi dobro“, ocijenio je predsjednik Romskog savjeta u Crnoj Gori, Isen Gaši, koji, uprkos velikim teškoćama pripadnika njegovog naroda - nepismenosti, neobrazovanosti, velikoj nezaposlenosti, nedostatku lične dokumentacije, pa čak i kratkom životnom vijeku - kao glavni problem romske populacije navodi činjenicu da u Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma.
„Sedamdeset posto živi dobro, a 30 posto loše. Država bi trebala da omogući zapošljavanje Roma i da im riješi stambeno pitanje. Država Crna Gora se odnosi isto prema romskoj populaciji, kao i prema ostalim. Malo nam smeta što nemamo predstavnike u Parlamentu“, kaže Gaši.
Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava, Sabahudin Delić, kaže da će politička zastupljenost Roma biti regulisana u okviru budućeg izbornog zakona:
„Romska zajednica, ukoliko bude imala svog autentičnog romskog predstavnika, i ukoliko taj politički subjekt bude zadovoljavao kriterijume iz tog Zakona, onda će se i romska zajednica naći u Parlamentu. To je pitanje izbornog zakonodavstva, brojki i statistike, koju će poslanici u Skupštini usvojiti“, navodi Delić.
Uložena značajna finansijska sredstva
Vlada je u međuvremenu, u okviru projekta Dekada romske inkluzije od 2005. - 2010. godine, usvojila strateški dokument kojim se obavezuje na unapređenje položaja romske zajednice, odnosno, uključivanje u savremene društvene tokove. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava, Sabahudin Delić, kaže da su u međuvremenu uložena i značajna finansijska sredstva, ali i da su postignuti određeni rezultati.
Romsko naselje blizu Podgorice, 13. septembar 2010.
„Mi smo imali 35 srednjoškolaca, koji se redovno stipendiraju iz ovih sredstava, sa mjesečnim iznosom od 75 eura, uz pomoć nabavke udžbenika. Opremljeni su svi računarskom opremom. Danas imamo i osam romskih studenata, a jedan je diplomirao ove godine. Već produkujemo kadrove koji su potrebni za rad na mjestima gdje mogu pomoći svojoj populaciji. Naš prvi stipendista, koji je završio fakultet, već radi u našem Ministarstvu“, kaže Delić.
Prvi stipendista zaposlen u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava je Sokolj Beganaj. Nakon završene srednje škole, upisao je Filozofski fakultet u Nikšiću. Uspješno ga je završio, kao i pripravnički staž i stručni ispit. Početkom ove godine počeo je da radi u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, ali nakon tri mjeseca obavještava ministra da, kao pripravnik, sa platom od 200 eura, ne može da izdržava četvoročlanu porodicu, te da zbog toga napušta posao. Beganaj ipak nije napustio posao i sada, manje buntovan, objašnjava svoj problem.
„Završio sam pripravnički i trebali bi da me zaposle u redovan stalni odnos. Sada ništa definitivno nije određeno. Nadam se da će me zadržati poslije godine dana pripravničkog staža. U Ministarstvu hoće da osnuju jednu romsku kancelariju za romska pitanja“, kaže Beganaj.
Kako žive Romi u Crnoj Gori, govore i sami pripadnici ovog naroda:
„Ponekada nešto radim, da bi se snašao za parče hljeba. Nas je četvoro i niko od nas ne radi. Ja sam star čovjek, imam 60 godina.“
„Prodajemo stari otpad. Šta drugo da radimo? Kako koji dan imamo, tako se kuva, tako se jede.“
******
Svi tekstovi iz Teme sedmice"Romi u regiji diskriminisani i zanemareni":
Kosovo: Situacija za Rome povratnike veoma teška
Romi najveća i najugroženija nacionalna zajednica u Srbiji
Crna Gora: U Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma
Hrvatska: Napredak u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju
BiH: Većina romskih zajednica bez osnovnih životnih uslova
Kako sada stvari stoje, glavni grad opštinsku zemlju namjerava da povrati tek krajem 2012. godine, a NVO HELP će u izbjegličkom naselju sagraditi igralište i riješiti pitanje kanalizacije, kako bi se humanizovali uslovi u kojima ti ljudi žive. No, i mimo izbjeglica, Romi u Crnoj Gori žive sa mnoštvom problema. Država, tek od nekoliko godina, nastoji da pripadnike ovog naroda uvede u društvene tokove.
„Većina Roma u Crnoj Gori živi dobro“, ocijenio je predsjednik Romskog savjeta u Crnoj Gori, Isen Gaši, koji, uprkos velikim teškoćama pripadnika njegovog naroda - nepismenosti, neobrazovanosti, velikoj nezaposlenosti, nedostatku lične dokumentacije, pa čak i kratkom životnom vijeku - kao glavni problem romske populacije navodi činjenicu da u Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma.
„Sedamdeset posto živi dobro, a 30 posto loše. Država bi trebala da omogući zapošljavanje Roma i da im riješi stambeno pitanje. Država Crna Gora se odnosi isto prema romskoj populaciji, kao i prema ostalim. Malo nam smeta što nemamo predstavnike u Parlamentu“, kaže Gaši.
Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava, Sabahudin Delić, kaže da će politička zastupljenost Roma biti regulisana u okviru budućeg izbornog zakona:
„Romska zajednica, ukoliko bude imala svog autentičnog romskog predstavnika, i ukoliko taj politički subjekt bude zadovoljavao kriterijume iz tog Zakona, onda će se i romska zajednica naći u Parlamentu. To je pitanje izbornog zakonodavstva, brojki i statistike, koju će poslanici u Skupštini usvojiti“, navodi Delić.
Uložena značajna finansijska sredstva
Vlada je u međuvremenu, u okviru projekta Dekada romske inkluzije od 2005. - 2010. godine, usvojila strateški dokument kojim se obavezuje na unapređenje položaja romske zajednice, odnosno, uključivanje u savremene društvene tokove. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava, Sabahudin Delić, kaže da su u međuvremenu uložena i značajna finansijska sredstva, ali i da su postignuti određeni rezultati.
„Mi smo imali 35 srednjoškolaca, koji se redovno stipendiraju iz ovih sredstava, sa mjesečnim iznosom od 75 eura, uz pomoć nabavke udžbenika. Opremljeni su svi računarskom opremom. Danas imamo i osam romskih studenata, a jedan je diplomirao ove godine. Već produkujemo kadrove koji su potrebni za rad na mjestima gdje mogu pomoći svojoj populaciji. Naš prvi stipendista, koji je završio fakultet, već radi u našem Ministarstvu“, kaže Delić.
Prvi stipendista zaposlen u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava je Sokolj Beganaj. Nakon završene srednje škole, upisao je Filozofski fakultet u Nikšiću. Uspješno ga je završio, kao i pripravnički staž i stručni ispit. Početkom ove godine počeo je da radi u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, ali nakon tri mjeseca obavještava ministra da, kao pripravnik, sa platom od 200 eura, ne može da izdržava četvoročlanu porodicu, te da zbog toga napušta posao. Beganaj ipak nije napustio posao i sada, manje buntovan, objašnjava svoj problem.
„Završio sam pripravnički i trebali bi da me zaposle u redovan stalni odnos. Sada ništa definitivno nije određeno. Nadam se da će me zadržati poslije godine dana pripravničkog staža. U Ministarstvu hoće da osnuju jednu romsku kancelariju za romska pitanja“, kaže Beganaj.
Kako žive Romi u Crnoj Gori, govore i sami pripadnici ovog naroda:
„Ponekada nešto radim, da bi se snašao za parče hljeba. Nas je četvoro i niko od nas ne radi. Ja sam star čovjek, imam 60 godina.“
„Prodajemo stari otpad. Šta drugo da radimo? Kako koji dan imamo, tako se kuva, tako se jede.“
******
Svi tekstovi iz Teme sedmice"Romi u regiji diskriminisani i zanemareni":
Kosovo: Situacija za Rome povratnike veoma teška
Romi najveća i najugroženija nacionalna zajednica u Srbiji
Crna Gora: U Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma
Hrvatska: Napredak u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju
BiH: Većina romskih zajednica bez osnovnih životnih uslova