Hrvatska je prije sedam godina usvojila Nacionalni program za Rome, ali sami Romi još ne osjećaju da se stvari bitnije mijenjaju. Priznaju da je napredak učinjen u obrazovanju i pripremi djece za školu, ali što se tiče stambenih uvjeta i zapošljavanja - i dalje su diskriminirani, na što u izvještajima, o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, konstantno upozoravaju i međunarodne institucije. Kako živi, prema nezvaničnim podacima, oko 40.000 Roma u Hrvatskoj?
Milena Kalanjoš, 21-godišnja Romkinja iz okolice Čakovca, završila je ugostiteljsku školu za kuharicu. Uspjela se samo prošlo ljeto sezonski zaposliti, na dva mjeseca u Poreču, a svo ostalo vrijeme uzaludno šalje molbe.
„Slala sam molbe na razna mjesta i zvala sam. Uvijek je bio neki razlog da me ne prime. Već unaprijed sam osjećala da ne žele da imaju kod sebe zaposlenog Roma. Mislim da je u tome problem. Mi Romi možemo raditi samo kao čistačice, neke niže-razredne poslove“, kaže Kalanjoš.
Predsjednica udruge Romkinja „Bolja budućnost“, Ramiza Memedi, potvrđuje da se u zapošljavanju Roma najmanje napredovalo.
„Najveći je problem u zapošljavanju. Svi kažu da Romi nisu obrazovani, ali se sa tim ne slažem. Ni svi Hrvati koji rade po raznim ustanovama nemaju fakultet, ima ih i sa srednjom školom. Romi se nigdje ne mogu zaposliti sa srednjom školom, pogotovo ne u državne i javne institucije. Nema niti jednog zaposlenog Roma u državnim institucijama – od mjesne samouprave do predsjedničkog ureda“, kaže Memedi.
Alija Mešić iz Udruge Roma grada Zagreba s ponosom ističe da su u zagrebačkom Holdingu, točnije gradskoj Čistoći, ipak zaposlena dva Roma, ali puno više ih radi u riječkoj Čistoći. Inače, Romi u Hrvatskoj uglavnom žive od skupljanja i prodaje sekundarnog otpada i socijalne pomoći jer:
„Imam četiri mlada Roma koji su školovani pekari i mesari. Traže posao. Pošalju molbu, ali uvijek traže neki razlog da ih ne zaposle“, tvrdi Mešić.
Hrvatska Vlada je u 2010. godini, osigurala iz budžeta 4,9 milijuna kuna (oko 700.000) za zapošljavanje Roma, tri milijuna kuna za javne radove, a 1,9 milijuna institucijama koje bi primile Rome na besplatno stažiranje, kako bi stekli radno iskustvo. Ali, naglašava predsjednik Međimurske udruge Roma, Josip Balog, sami Romi moraju postupno promijene svoje navike i odnos prema radu.
„Ne žele svoju djecu socijalizirati, ne žele djecu školovati. Ako mi želimo živjeti kao i drugi ljudi na kugli zemaljskoj, moramo prihvatiti i neke obaveze“, navodi Balog.
Saborski zastupnik romske manjine, Nazif Memedi, tvrdi da je položaj Roma u Hrvatskoj među najboljima u Europi, te da se zadnjih godina najviše napravilo na obrazovanju.
„Nekada je bilo malo učenika u osnovnoj školi – 930, a sada ih je 4.800. U srednjoj školi je bilo 19 učenika, a sada ih ima preko 480. Oni imaju stipendije po 5.000 kuna godišnje. Imamo preko 27 studenata, koji dobivaju po 10.000 kuna“, kaže Memedi.
Bez struje sa štakorima...
No uvjeti u kojima Romi u Hrvatskoj žive i dalje su, uglavnom, katastrofalni. Jedino, ponegdje, kaže ironično Alija Mešić, kao u Rujevici iznad Rijeke, uživaju u čistom zraku i veličanstvenom pogledu na cijeli Kvarner, pa nije ni čudno da je neki privatnik poželio baš taj teren. Romi su spremni otići, ali samo ako im se osigura odgovarajući smještaj.
„Sa tog brda je najljepši pogled i zato je to dobar položaj za kupca. Tu Romi žive godinama, ali kao da su u srednjem vijeku. Jedva su nam odobrili i doveli struju i vodu“, tvrdi Mešić.
Romsko naselje "Plinarsko" u Zagrebu, 24. rujan 2010. Foto: Ankica Barbir-Mladinović
Podsjeća da samo u Zagrebu ima 13 romskih naselja. Počelo se, konačno, ulagati u infrastrukturu, dobivaju vodu, a zbog atraktivne lokacije bolju sudbinu će konačno dočekati i 25 očajnih romskih obitelji u Plinarskom naselju u samom središtu Zagreba:
„Mi nismo iz Srbije, Rumunjske ili iz Makedonije, nego smo Zagrepčani. Pas ima bolju kuću nego mi. Imam četvero djece i po čitavu noć ne spavaju zbog štakora. Molimo nekoga da dođe, da nas negdje prebace. Gdje je onaj stan koji su nam obećali prije pet godina? Ja sam plućni i srčani bolesnik.“
„Radimo sa otpadom da bi smo preživjeli jer sa socijalnom pomoći jedva izađemo na kraj.“
„Djecu školujemo, ali bez struje smo, okruženi štakorima. Djeca se nemaju gdje kupati.“
„Nemamo struje već dva-tri mjeseca.“
„Učimo uz svijeću, nekada vani.“
U 16 romskih naselja, od Banije do Baranje, izgrađena je cjelokupna infrastruktura, između ostalog i u zagrebačkom naselju Treće struge:
„Dobili smo vodu i asfaltirali su naselje, ali kuće su ostale netaknute već 58 godina.“
Trebaće još dugo da se prevladaju predrasude
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Hrvatskoj je upisano 9.463 Roma, ali sve procjene govore da ih ima oko 40.000, a možda i više. Odnedavno su, u hrvatskom Ustavu, među 22 nacionalne manjine, i Romi, a prije nekoliko godina usvojena su i dva važna dokumenta za poboljšanje položaja Roma u Hrvatskoj i njihovu uspješniju socijalizaciju – ističe pomoćnica predstojnika vladina Ureda za nacionalne manjine, Bahrija Sejfić.
„Tu je nacionalni program za Rome, koji je donesen 2003. godine i akcijski plan desetljeća od 2005. – 2015. godine, da se učini napredak u svim područjima, a osobito u obrazovnom sustavu. I dalje se poduzimaju kontinuirane mjere za legalizaciju bespravnih romskih naselja, gdje god je to moguće. Zdravstvena zaštita se ostvaruje za sve osigurane osobe putem Zavoda za osiguranje. Sustavno se radi na poboljšanju romske dojenčadi i djece“, kaže Bahrija Sejfić.
No, dugo će još trebati, kaže Milena Kalanjoš, da se prevladaju i predrasude prema Romima, koje i sama osjeća, a najviše ih je doživjela u osnovnoj školi:
„Jedva sam čekala završiti osnovnu školu jer me drugarice iz razreda nisu ni pozdravljale, kao da se nikada nismo vidjeli. Sada, kada se vidim sa prijateljicama iz škole, sve je kako treba. Zovu me i dopisujemo se SMS-kama. Kada sam se upisala u srednju školu, bojala sam se kako će na mene gledati. Bojala sam se, ali su bili prema meni stvarno odlični. Iznenađena sam bila jer sam našla prave prijatelje. U osnovnoj sam primijetila da ne vole biti sa mnom, da me ne žele u društvu, da se stide da ih neko vidi sa mnom. Učitelji su im govorili da ne smiju praviti nikakvu razliku, ali su je pravili“, zaključuje Milena Kalanjoš.
******
Svi tekstovi iz Teme sedmice"Romi u regiji diskriminisani i zanemareni":
Kosovo: Situacija za Rome povratnike veoma teška
Romi najveća i najugroženija nacionalna zajednica u Srbiji
Crna Gora: U Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma
Hrvatska: Napredak u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju
BiH: Većina romskih zajednica bez osnovnih životnih uslova
Milena Kalanjoš, 21-godišnja Romkinja iz okolice Čakovca, završila je ugostiteljsku školu za kuharicu. Uspjela se samo prošlo ljeto sezonski zaposliti, na dva mjeseca u Poreču, a svo ostalo vrijeme uzaludno šalje molbe.
„Slala sam molbe na razna mjesta i zvala sam. Uvijek je bio neki razlog da me ne prime. Već unaprijed sam osjećala da ne žele da imaju kod sebe zaposlenog Roma. Mislim da je u tome problem. Mi Romi možemo raditi samo kao čistačice, neke niže-razredne poslove“, kaže Kalanjoš.
Predsjednica udruge Romkinja „Bolja budućnost“, Ramiza Memedi, potvrđuje da se u zapošljavanju Roma najmanje napredovalo.
„Najveći je problem u zapošljavanju. Svi kažu da Romi nisu obrazovani, ali se sa tim ne slažem. Ni svi Hrvati koji rade po raznim ustanovama nemaju fakultet, ima ih i sa srednjom školom. Romi se nigdje ne mogu zaposliti sa srednjom školom, pogotovo ne u državne i javne institucije. Nema niti jednog zaposlenog Roma u državnim institucijama – od mjesne samouprave do predsjedničkog ureda“, kaže Memedi.
Alija Mešić iz Udruge Roma grada Zagreba s ponosom ističe da su u zagrebačkom Holdingu, točnije gradskoj Čistoći, ipak zaposlena dva Roma, ali puno više ih radi u riječkoj Čistoći. Inače, Romi u Hrvatskoj uglavnom žive od skupljanja i prodaje sekundarnog otpada i socijalne pomoći jer:
„Imam četiri mlada Roma koji su školovani pekari i mesari. Traže posao. Pošalju molbu, ali uvijek traže neki razlog da ih ne zaposle“, tvrdi Mešić.
Hrvatska Vlada je u 2010. godini, osigurala iz budžeta 4,9 milijuna kuna (oko 700.000) za zapošljavanje Roma, tri milijuna kuna za javne radove, a 1,9 milijuna institucijama koje bi primile Rome na besplatno stažiranje, kako bi stekli radno iskustvo. Ali, naglašava predsjednik Međimurske udruge Roma, Josip Balog, sami Romi moraju postupno promijene svoje navike i odnos prema radu.
„Ne žele svoju djecu socijalizirati, ne žele djecu školovati. Ako mi želimo živjeti kao i drugi ljudi na kugli zemaljskoj, moramo prihvatiti i neke obaveze“, navodi Balog.
Saborski zastupnik romske manjine, Nazif Memedi, tvrdi da je položaj Roma u Hrvatskoj među najboljima u Europi, te da se zadnjih godina najviše napravilo na obrazovanju.
„Nekada je bilo malo učenika u osnovnoj školi – 930, a sada ih je 4.800. U srednjoj školi je bilo 19 učenika, a sada ih ima preko 480. Oni imaju stipendije po 5.000 kuna godišnje. Imamo preko 27 studenata, koji dobivaju po 10.000 kuna“, kaže Memedi.
Bez struje sa štakorima...
No uvjeti u kojima Romi u Hrvatskoj žive i dalje su, uglavnom, katastrofalni. Jedino, ponegdje, kaže ironično Alija Mešić, kao u Rujevici iznad Rijeke, uživaju u čistom zraku i veličanstvenom pogledu na cijeli Kvarner, pa nije ni čudno da je neki privatnik poželio baš taj teren. Romi su spremni otići, ali samo ako im se osigura odgovarajući smještaj.
„Sa tog brda je najljepši pogled i zato je to dobar položaj za kupca. Tu Romi žive godinama, ali kao da su u srednjem vijeku. Jedva su nam odobrili i doveli struju i vodu“, tvrdi Mešić.
Podsjeća da samo u Zagrebu ima 13 romskih naselja. Počelo se, konačno, ulagati u infrastrukturu, dobivaju vodu, a zbog atraktivne lokacije bolju sudbinu će konačno dočekati i 25 očajnih romskih obitelji u Plinarskom naselju u samom središtu Zagreba:
„Mi nismo iz Srbije, Rumunjske ili iz Makedonije, nego smo Zagrepčani. Pas ima bolju kuću nego mi. Imam četvero djece i po čitavu noć ne spavaju zbog štakora. Molimo nekoga da dođe, da nas negdje prebace. Gdje je onaj stan koji su nam obećali prije pet godina? Ja sam plućni i srčani bolesnik.“
„Radimo sa otpadom da bi smo preživjeli jer sa socijalnom pomoći jedva izađemo na kraj.“
„Djecu školujemo, ali bez struje smo, okruženi štakorima. Djeca se nemaju gdje kupati.“
„Nemamo struje već dva-tri mjeseca.“
„Učimo uz svijeću, nekada vani.“
U 16 romskih naselja, od Banije do Baranje, izgrađena je cjelokupna infrastruktura, između ostalog i u zagrebačkom naselju Treće struge:
„Dobili smo vodu i asfaltirali su naselje, ali kuće su ostale netaknute već 58 godina.“
Trebaće još dugo da se prevladaju predrasude
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Hrvatskoj je upisano 9.463 Roma, ali sve procjene govore da ih ima oko 40.000, a možda i više. Odnedavno su, u hrvatskom Ustavu, među 22 nacionalne manjine, i Romi, a prije nekoliko godina usvojena su i dva važna dokumenta za poboljšanje položaja Roma u Hrvatskoj i njihovu uspješniju socijalizaciju – ističe pomoćnica predstojnika vladina Ureda za nacionalne manjine, Bahrija Sejfić.
„Tu je nacionalni program za Rome, koji je donesen 2003. godine i akcijski plan desetljeća od 2005. – 2015. godine, da se učini napredak u svim područjima, a osobito u obrazovnom sustavu. I dalje se poduzimaju kontinuirane mjere za legalizaciju bespravnih romskih naselja, gdje god je to moguće. Zdravstvena zaštita se ostvaruje za sve osigurane osobe putem Zavoda za osiguranje. Sustavno se radi na poboljšanju romske dojenčadi i djece“, kaže Bahrija Sejfić.
No, dugo će još trebati, kaže Milena Kalanjoš, da se prevladaju i predrasude prema Romima, koje i sama osjeća, a najviše ih je doživjela u osnovnoj školi:
„Jedva sam čekala završiti osnovnu školu jer me drugarice iz razreda nisu ni pozdravljale, kao da se nikada nismo vidjeli. Sada, kada se vidim sa prijateljicama iz škole, sve je kako treba. Zovu me i dopisujemo se SMS-kama. Kada sam se upisala u srednju školu, bojala sam se kako će na mene gledati. Bojala sam se, ali su bili prema meni stvarno odlični. Iznenađena sam bila jer sam našla prave prijatelje. U osnovnoj sam primijetila da ne vole biti sa mnom, da me ne žele u društvu, da se stide da ih neko vidi sa mnom. Učitelji su im govorili da ne smiju praviti nikakvu razliku, ali su je pravili“, zaključuje Milena Kalanjoš.
******
Svi tekstovi iz Teme sedmice"Romi u regiji diskriminisani i zanemareni":
Kosovo: Situacija za Rome povratnike veoma teška
Romi najveća i najugroženija nacionalna zajednica u Srbiji
Crna Gora: U Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma
Hrvatska: Napredak u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju
BiH: Većina romskih zajednica bez osnovnih životnih uslova