Nekadašnja velika jugoslovenska tinejdžerska pop zvijeda Tatjana Matejaš Tajči, nakon dvadeset godina odsustva ponovo se vraća na glazbenu scenu na ovim prostorima. Nedavno je Tajči izdala novi singl „Sve je moguće“, kojim se prvi put predstavila publici u regiji i kao kantautorica. ajči je početkom devedesetih, na vrhuncu slave, otišla u Ameriku, gdje je uspješno izgradila karijeru. U intervjuu za Radio Slobodna Europa, Tajči govori o uspomenama na karijeru iz devedesetih godina, životu u SAD-u, novim pjesmama i projektima.
RSE: Nedavno ste objavili pjesmu „Sve je moguće“ na hrvatskom i engleskom jeziku, čime ste se predstavili i kao kantautorica. Koliko se dugo bavite kantautorskim radom i kako je nastala ova pjesma?
Tatjana Matejaš: Riječ je o nečemu potpuno drugačijem od onoga što sam radila devedesetih godina. Ali to vrijeme je iza nas, prošla su dva desetljeća, i u tom razdoblju sam istraživala neke druge muzičke stilove, radila sam na sebi i na svojoj umjetnosti. Svoje pjesme počela sam pisati još 1997. godine, ali na engleskom jeziku. Nisam imala hrabrosti da taj rad predstavim i doma, svojoj staroj publici, baš zbog toga što je taj stil drugačiji od onoga što sam radila u vremenu iz kojega me ljudi pamte kao devetnaestgodišnjakinju u narandžastoj haljinici. U dvadeset godina otkako sam otišla razvila sam se kao osoba, duhovno i emotivno, imam obitelj. Išla sam u školu za mjuzikl, gdje sam jako puno naučila. Surađivala sam sa velikim muzičarima u Americi. Nije mi bio cilj da ostvarim neku komercijalno uspješnu karijeru, nego da napravim pjesme kroz koje ću ja nešto reći i podijeliti neka svoja iskustva. Pjesma „Sve je moguće“ nastala kao jedna u nizu od pjesama koje planiramo u sljedećoj godini predstaviti publici u regiji.
RSE: Kada možemo očekivati vaš novi album na hrvatskom jeziku?
Tatjana Matejaš: Moram priznati da nisam mislila da će biti toliko teško imati paralelnu verziju i na hrvatskom i na egleskom jeziku. Globalizacija nas je približila jedne drugima, ali fizička daljina još uvijek radi svoje. Turneja koju smo najavili prije dvije godine u regiji nije se dogodila, tako da ne mogu reći sto posto da li će biti album ove godine. Možda će biti i sljedeće godine jer je daljina još uvijek veliki faktor.
RSE: Zašto je otkazana turneja koju ste najavili u zemljama bivše Jugoslavije? Kada će vas publika moći ponovo čuti na ovim prostorima?
Tatjana Matejaš: Ja sam te koncerte počela planirati još 2010. godine. Niko nije nestrpljiviji od mene da se ti koncerti dogode. Nije se sve poklopilo glede financiranja tih koncerata. Ja sam spremna sutra doći pjevati, ali ima puno stavki koje se moraju poklopiti da bi se jedan koncert organizirao.
RSE: S obzirom da ste danas promijenili glazbeni stil, koliko će vam na budućim koncertima biti zahtjevno izvoditi pjesme koje ste pjevali u devedestima, poput „Hajde da ludujemo“ i „Smokvica“?
Tatjana Matejaš: Ne pjevam ništa što meni nešto ne znači. Ja ću na tom koncertu ispričati jednu priču. I ta „Smokvica“ će biti prilagođena toj priči i bit će onakva kakvu je pamtimo. Sting pjeva svoje pjesme od prije 20 godina, i puno drugih umjetnika pjeva stare pjesm, koje su, istina, malo obrađene, ali moraju biti onakve kakve ih ljudi pamte. Možda će mi biti jedino teško emotivno.
RSE: Koliko danas pratite glazbenu scenu na ovim prostorima i možete li izdvojiti neko ime?
Tatjana Matejaš: Ne pratim previše. Mislim da ima jako puno mladih, talentiranih ljudi čiji mi se rad sviđa i koji se trude. Znam da je jako teško, jer je svaka od zemalja regije jedno malo tržište. Prije je bilo lakše jer je cijela bivša Jugoslavija bila jedno tržište i bilo je lakše doći do publike. Što se tiče umjetnika koje poštujem i volim, spomenila bih Harija Varešanovića i Željka Joksimovića. U Hrvatskoj još uvijek naginjem mojoj generaciji, poput Tonija Cetinskog, Gibonnija, pa čak i malo starijih poput Josipe Lisac. Ona je osoba koja me uvijek inspirira.
RSE: Možete li izdvojiti neke koncerte u bivšoj državi koji su vam ostali u sjećanju?
Tatjana Matejaš: Najviše mi je žao velikog koncerta koji je trebao biti održan u Sarajevu, ali je zbog izbijanja nemira morao biti otkazan. To je bio jedan intenzivan period. Prije nego što sam pobijedila u Zadru sa pjesmom „Hajde da ludujemo“, nastupala sam puno po Bosni, recimo u Tuzli, Zenici, Mostaru, Tomislavgradu. Sjećam se jedog izuzetno lijepog koncerta u Podgorici, tadašnjem Titogradu.
RSE: Da li možemo uskoro očekivati popularni hit „Hajde da ludujemo“ u nekom novom aranžmanu?
Tatjana Matejaš: Što se tiče pjesme „Hajde da ludujemo“, tu imam puno novih ideja i verzija. Nedavno sam je pjevala na jednom svom koncertu u SAD-u. Vesele me nove prilike, novi izazovi i kreativni načini da se vratimo u neke uspomene i kreiramo nove.
RSE: Koji su planovi za budućnost?
Tatjana Matejaš: Imam puno pjesma u pripremi. Veselim se koncertima, svakom dolasku doma u Hrvatsku. U SAD-u imam i do 80 koncerata godišnje. Ljudi voli ono što radim. Želja mi je da to podijelim sa našim ljudima. Vjerujem da nam svima treba nade, inspiracije, optimizma, poruka da se ne damo šta god da nam se dogodi u životu. Dok imamo jedni druge i dok imamo malo ljubavi u srcu, ne trebamo se bojati. To želim podijeliti sa svojim ljudima doma.
