Dostupni linkovi

Da li će Tadić posetiti stratište na Ovčari


Ovčara - Zgrada koja je služila kao logor
Ovčara - Zgrada koja je služila kao logor
Ovog vikenda, uoči posete hrvatskog predsednika Ive Josipovića Banja Luci, a neposredno po završetku regionalne sesije Igmanske inicijative u Sarajevu na kojoj su 4 predsednika država regiona potpisali Deklaraciju kojom su se obavezali na saradnju, novinari su pitali Josipovića da li će pozvati srpskog predsednika Tadića da poseti stratište na Ovčari. Njegov odgovor je bio odmereno diplomatski. Rekao je da je uveren da će doći vreme kada će to učiniti.

Predsednik Srbije je već ranijih godina pozivan da poseti mesto stradanja Hrvata nakon zauzimanja Vukovara 91. godine, da oda poštu civilima koji su odvedeni iz vukovarske bolnice i poubijani. To je zločin za koji je suđeno i u Hagu i u Beogradu. Poseta baš tom mestu imala bi dodatnu simboliku, s obzirom da su svojevremeno tenkovi koji su odlazili na Vukovar, ispraćeni u Beogradu sa cvećem.

Ipak, spoljnopolitički komentator Boško Jakšić smatra da do te posete ove godine neće doći, uostalom i odgovor hrvatskog predsednika “pozvaću ga kad za to dođe vreme” govori da se uvažavaju neki realpolitički razlozi unutrašnje prirode.

“Mislim da se on u ovom trenutku neće odlučiti za tu posetu i da će to elegantno, kao što je to rekao predsednik Josipović, ostaviti za neko drugo vreme. Pre svega zato što ove godine opet ide u Srebrenicu i mislim da je time za ovu godinu ispunjena kvota.”


Ivan Vejvoda
Ivan Vejvoda
, direktor Balkanskog fonda za demokratiju smatra da je taj potez bliži nego ranije kada su takve inicijative ostajale u Beogradu bez odgovora:

“Kao što je predsednik Tadić otišao na 10-tu godišnjicu u Srebrenicu i najavio da će to učiniti i ove godine na 15-tu godišnjicu, mislim da je u logici poteza koji su povlačeni da predsednik ode i u Ovčaru. “


Reditelj Lazar Stojanović koji je angažovan u fomiranju REKOM-a Regionalne komisije za činjenice o ratnim zločinima i svim žrtvama, za RSE kaže:

“Što se mene tiče, ja bih tamo otišao još pre 10 godina. Mislim da je to potpuno nesporno i uveren sam da to Srbija mora da učini. Mislim da bi za Srbiju bilo najbolje da to učini što pre. Ali kad govorim o predsedniku Srbije, ja moram da uzmem u obzir neke realpolitičke negativne momente koje bi to izazvalo. Ja nisam siguran da će on oceniti da je to za njega dobro i možda politički doista nije dobro za njega i njegovu Vladu, za njihovu popularnost u zemlji.”
Što se mene tiče, ja bih tamo otišao još pre 10 godina. Mislim da je to potpuno nesporno i uveren sam da to Srbija mora da učini.

Normalizacija odnosa u regionu

Optimizam naših sagovornika da je danas ipak lakše načiniti takav korak kakav je odavanje pošte žrtvama na Ovčari, vezuje se za dva događaja ovog vikenda koja se smatraju prekretnicom u regionu.

Spomenik žrtvama na mestu masovne grobnice u Ovčari
Reč je o sarajevskoj sesiji Igmanske inicijative i poseti hrvatskog predsednika republici Srpskoj.
Ivan Vejvoda:

“Sve ono što se događalo poslednjih deset godina, taj put ka pomirenju i međusobnom razumevanju oličen je na najbolji način u subotu u Sarajevu, kada su se sva četiri predsednika sastala i iskazala kroz zajedničku Deklarciju podršku regionalnom putu ka evropskim integracijama. I u tom sklopu se može reći da će doći taj trenutak kada će predsednik Srbije otići i u Ovčaru. Mislim da je ta atmosfera koja je vladala u Sarajevu, a tamo sam i ja bio, znači zaista jedan novi pomak u tim odnosima.”


Očito da se stvari u poslednje vreme normalizuju u regionu. Prisustvujemo kontaktima koji su bili gotovo nezamislivi i neostvarivi pre godinu dana.
Komentator Boško Jakšić, takođe, ocenjuje da dolazi vreme takvih simboličnih gestova oprosta i pomirenja na stratištima posejanim svuda tamo gde su vođeni krvavi ratovi i gde su se događali strašni zločini.

“Očito da se stvari u poslednje vreme normalizuju u regionu. Prisustvujemo kontaktima koji su bili gotovo nezamislivi i neostvarivi pre godinu dana. Sve to utire put raznim simboličnim posetama kojima se izražava žaljenje ili traži oproštaj zbog tuđih žrtava.”


Činjenica da se još uvek pažljivo vaga kakav će se korak ka pomirenju i kad napraviti, svedoči da još uvek mora mnogo da se radi kako odlazak na stratište i poklonjenje žrtvama ne bi nekom državniku odnosio glasove već jačao podršku birača. Kada će to vreme doći, neizvesno je. Sigurno je da će do tada proći još koji jubilej Igmanske inicijative. A da gestovi traženja i davanja oprosta i pomirenja imaju efekta, najbolje pokazuje baš ova mreža nevladinih organizacija koja je dobila ime u znak sećanja na jedan takav gest koji Sarajlije ne zaboravljaju.

U proleće 1995. grupa intelektualaca i antiratnih aktivista iz Srbije i Crne Gore, posle 48 sati putovanja preko Mađarske i Hrvatske, preko planine Igman pa kroz improvizovani tunel, ušla je u Sarajevo koje je bilo pod opsadom. Tri dana oni su sa Sarajlijama proveli pod granatama, uveravajući ih da postoji i Druga Srbija. Pre 15 godina oni su smatrani u svojim sredinama za izdajnike, danas pod imenom Igmanske inicijative se sastaju predsednici država.

Pročitajte i ovo:
Lideri iz regiona: Zajedno ka EU, rješavanjem nesuglasica dijalogom
XS
SM
MD
LG