Christian Caryl (Prevela: Biljana Jovićevć)
Tek na polovini predsjedničkog manadata Barack Obama je na leđima osjetio apsolutno svu težinu kancelarije prvog čovjeka SAD.
Šef vašingtonske kancelarije Radija Slobodna Evropa Christian Caryl u godišnjoj analizi Obamine vladavine nije se bavio spoljnom politikom, čak ni ratom u Avagnistanu, već se isključivo fokusirao na glavni unutrašnji problem SAD, ekonomiju, koja ima presudan uticaj na to hoće li ili ne biti predsjednik u jednom mandatu.
Barack Obama bije bitku života, u političkom smislu. Kako ulazi u treću predsjedničku godinu, prepreke se nagomilavaju. Nezaposlenost je i dalje nevjerovatno visoka uprkos vrtoglavom rastu državne potrošnje. Istorijski poraz na novembarskim izborima, na polovini manadata, dao je vjetar u leđa opozicionim republikancima i produbio nezadovoljstvo u redovima njegove Demokratske stranke.
No, ipak je suviše rano reći da počinje odbrojavanje za njegov odlazak. Kancelarija predsjednika nudi brojne prednosti za svakoga ko je dovoljno pronicljiv da ih iskoristiti - a ako se Obama može uhavatiti u koštac sa tim izazovom, kažu neki analitičari, on će i dalje imati priliku da preokrene sreću i osvoji reizbor u 2012. Uostalom, kažu, Demokratski predsjednik prije njega Bil Klinton uspio je tačno to nakon sličnog poraza u sredini prvog mandata 1994.
William Galston, koji je tada radio kao viši savjetnik za unutrašnju politiku Clintona, kaže da naizgled strašna situacija u kojoj se Obama sada nalazi nudi neke strateške mogućnosti:
"On bi trebao pružiti ruku opoziciji i držati je tamo. Jedna od dvije stvari će se dogoditi. Ili će ga odgurnuti nogom, i u tom slučaju američki narod može vidjeti ko želi ujediniti zemlju a ko ne, ili će prihvatiti pruženu ruku, i u tom slučaju on će dobiti visoke ocjene zbog liderstva kakvo ljudi očekuju. On ne može izgubiti," smatra Galston.
Obamine strateške mogućnosti
Obama sigurno nije gubio vrijeme za takav početak. Početkom decembra je objavio sporazum s vodećim republikancima za održavanje smanjenja poreza uspostavljnog za Bušove vladavine, u zamjenu za proširenje naknade za nezaposlenost i ostale koncesije. To je doduše razljutilo mnoge članove njegove stranke. Ipak, to je takođe Obami omogućilo poziciju lidera koji stoji iznad političkih svađa - što je upravo ono što je i sam predsjednik naglasio, u izjavi za javnost.
"Duga politička borba koja bi se mogla prenijeti i u iduću godinu mogla bi biti dobra za politiku, ali to će biti loše za privredu i to će biti loše za američki narod. A moja odgovornosti kao predsjednika je učiniti ono što je ispravo za američki narod. To je odgovornost koje se namjeravam držati dokle god sam u ovoj kancelariji", kazao je Obama.
Američki predsednik Barak Obama drži konferenciji za novinare u Vašingtonu, 08. decembar 2010.
Ipak, to je strategija koja lako može poći naopako, i Obama će trebati svaki djelić političke vještine da bi to izbjegao. William Mann, stručnjak za američku politiku u Brookings Institutucije u Washingtonu, napominje da Obama suočava s dva temeljna rizika na tom putu.
Prije svega tu je privreda. Ako tu stanje ostane depresivno, on kaže da će Obama imati veoma malo nade za ostanak, bez obzira koliko su pametni i osmišljeni njegovi politički manevri.
Drugo, kaže Mann, postoji opasnost od raskola u vlastitoj stranci, gdje se gomila nezadovoljstvo zbog sve nepopularanijeg rata u Avganistanu, pa Obaminim kompromisom sa republikancima, što bi u konačnici mogli pokrenuti okidač izazova u Demokratskoj stranci i to u izbornoj godini.
Niti, naravno, Obama može računati da će republikanci igrati zajedno sa njim. Republikansko vođstvo koji dolazi u Kongres, a koji se formalno sastaje prvi put 3. janura, će se naći pod pritiskom novog izdanka zastupnika izabranih pod parolom Tea Party “Čajanka partija", a riječ je o širokoj masi konzervativnog pokreta koji se ogorčeno protivi Obaminom programu, kako zdravstvenoj reformi tako i velikoj državnoj pomoći privredi.
Republikanci su već obećali da će učiniti sve što mogu razbiju Obamin plan zdravstvene reforme i onemoguće svu dodatnu državnu potrošnju. A nova kontrola nad Predstavničkim domom daje im snažno oruđe, upravo za to.
Trik za republikance biće izbjeći preigravanje iz treće ruke. Stranački čelnici znaju veoma dobro da plima izbornog nezdovoljstva koja im je omogućila istorijsku pobjedu u novembru na kongresnim izborima nije sasvim dovoljna da imaju širok mandat za ono što konzervativci žele učiniti.
I pored sveg bijesa među biračima, Obamina podrška od 45 posto i dalje je znatano veća od podrške koju ima Kongres od samo 20 posto iobje strane to dobro znaju. Ako Obama odigra karte kako treba, dovešće sebe u poziciju da koristeći prednosti predsjedničke kancelarije preuzme inicijativu.
Snažno preuzeti inicijativu
Novinar Evan Thomas, pišući u časopisu "Newsweek", smatra da Obama treba snažno da preuzme incijativu predlažući akcije kako bi se zaustavio jaki trend hronične fiskalne slabosti Amerike.
"Njegova jedina nada da bude efikasan predsjednik, i da to ostavi kao nasljeđe, je da biračima kaže cijelu istinu o deficitu, dugu, i o tome koji je jedini način izlaska iz toga, potpuno iskreno“, smatra on.
Thomas navodi da je, dvostranačka komisija koju je Obama nedavno imenovao dala niz dalekosežnih preporuka o tome kako smanjiti ogroman budžetski deficit - preporuke koji su izazvale značajene kontroverze, ali sa druge strae i saglasnost nekih od ključnih zakonodavaca iz obije stranke. Obama je rekao da je prijedloge Komisije potrebno pažljivo razmotriti - i upozorio da će neke nepopularne mjere biti nužne da bi se fiskalni problemi Amerike mogli držati pod kontrolom.
Problem je, međutim, da propisivanje surove medicine obično nije recept za popularnost - pogotovo kod Amerikanaca, koji vole svoje političare samo kada šire optimizam.
Sa druge strane analitičar Wiliam Mann, upozorava na previše uski fokus isključivo na deficit. On kaže da su fiskalni problemi zemlje manje važni od toga kako naći izlaz za održivu ekonomsku strategiju koja će umanjiti sve veći jaz između bogatih i onih koji to nijesu.
"To ne znači samo riješiti problem deficita, i to je sve što je bitno. Dakle, tu mora biti nešto zaista afirmativno što obećava privredni rast čija će se dobit dijeliti u cijelom društvu - nešto što se nije dogodilo već dugo vremena", kaže Mann.
Američki predsednik Barak Obama daje znak da je sve u redu tokom izjava na samitu NATO-a u Lisabonu, 19. novembar 2010.
Pojedini konzervativci, poput bivšeg pisca govora u Bušovoj administraciji Davida Fruma, saglasni su da se jasnim fokusom na nejednakosti može doći do glasova, “ako politika predsjednika Obame dokaže da se bave tim problemom na način koji ima direktan uticaj na život birača".
“Za manje od dvije trećine Amerikanaca, mi prolaziumo kroz Veliku depresiju", napisao je Frum u jednom nedavnom komentaru na web stranici. "Dakle, pitanje: što Republikanska stranke radi da pomogne? Odgovor je: ništa naročito".
Frum, koji je donekle u suprotnosti sa osnovim motom politike republikanaca, upozorava da su neki od ekonomskih prijedloga Republikanske stranke - kao što su oni koji se tiču monetarne politike – upereni protiv srednje i niže klase, i da na taj način otvaraju šanse Demokratama za politički napredak.
Wiliam Galston, bivši savjetnik Clintona, sugeriše da će Obama imati više sreće, ako je usresredi na reformu poreske politike.
"On ima priliku da preispita povrat poreza kao pitanje poreske reforme, a ne da se bavi Bushovom poreskim smanjenjima. On je kupio dvije godine vremena u kojem može izazvati Kongres da mu se pridruži u temeljnoj poreskoj reformi uvjerljivo opovrgavajući da nije ni jendostavan, ni fer, ni gostoljubiv za privredni rast. Ako to kaže, devedeset posto američkih građana će ustati i obradovati se. U tom trenutku čini mi se da članovi Kongresa na obje strane ne bi imali puno izbora nego da se pridruže toj raspravavi", ocjenjuje Galston.
Loše poruke brzo putuju
Jedna stvar je sigurna: Obama će imati malo šansi za oporavak iz sadašnje krize, osim ako ne izvuče pouku iz grešaka koje su ga dovele u sadašnje neprilike. Oni koji brane Obamu kažu da njegove mjere nijesu zapravo tako nepopularane kao što se čini, i da veliki dio krivice snosi nesposobnost administracije Bijele kuće da se njegove poruke shvate odnosno prenesu na pravi način.
Oni ističu, na primjer, da su većina birača iz srednje klase jedva primijetili smanjenja poreza koje Obama sprovodi od početka mandata, budući da se smanjenja sprovode u malim količinama na mjesečnim platama radnika. To je omogućilo konzervativcima da predsjednika označe kao poreskog liberala – a on sam nikada nije uspio pronaći učinkovit način u borbi protiv tih napada.
Galston, koji napominje da i sam predsjednik Obama priznaje da je učinio loš posao jer njegove poruke nijesu na pravi način došle do biračkog tijela, kaže da američki predsjednik ima savršenu priliku za vraćanje izgubljenog tla pod nogama već početkom Nove godine.
Predsjednikov tradicionalni govor “State of the Union" (stanje nacije ) je govor koji Galston naziva "politički najvažnijim govorom njegovog predsjedništva".
"Ukoliko Obama zna što je dobro za njega," kaže Galston, "on će u njemu položiti temlje za tri, četiri godine predsjedničkog mandata - temlje koji će će imati uticaj na to da li on dobiva pet, šest, sedam i osam godina".
Na jedan ili drugi način, ukratko, 2011. biće odlučujuća godina za ostanak ili odlazak predsjednika SAD Baracka Obame.
Tek na polovini predsjedničkog manadata Barack Obama je na leđima osjetio apsolutno svu težinu kancelarije prvog čovjeka SAD.
Šef vašingtonske kancelarije Radija Slobodna Evropa Christian Caryl u godišnjoj analizi Obamine vladavine nije se bavio spoljnom politikom, čak ni ratom u Avagnistanu, već se isključivo fokusirao na glavni unutrašnji problem SAD, ekonomiju, koja ima presudan uticaj na to hoće li ili ne biti predsjednik u jednom mandatu.
Barack Obama bije bitku života, u političkom smislu. Kako ulazi u treću predsjedničku godinu, prepreke se nagomilavaju. Nezaposlenost je i dalje nevjerovatno visoka uprkos vrtoglavom rastu državne potrošnje. Istorijski poraz na novembarskim izborima, na polovini manadata, dao je vjetar u leđa opozicionim republikancima i produbio nezadovoljstvo u redovima njegove Demokratske stranke.
No, ipak je suviše rano reći da počinje odbrojavanje za njegov odlazak. Kancelarija predsjednika nudi brojne prednosti za svakoga ko je dovoljno pronicljiv da ih iskoristiti - a ako se Obama može uhavatiti u koštac sa tim izazovom, kažu neki analitičari, on će i dalje imati priliku da preokrene sreću i osvoji reizbor u 2012. Uostalom, kažu, Demokratski predsjednik prije njega Bil Klinton uspio je tačno to nakon sličnog poraza u sredini prvog mandata 1994.
William Galston, koji je tada radio kao viši savjetnik za unutrašnju politiku Clintona, kaže da naizgled strašna situacija u kojoj se Obama sada nalazi nudi neke strateške mogućnosti:
"On bi trebao pružiti ruku opoziciji i držati je tamo. Jedna od dvije stvari će se dogoditi. Ili će ga odgurnuti nogom, i u tom slučaju američki narod može vidjeti ko želi ujediniti zemlju a ko ne, ili će prihvatiti pruženu ruku, i u tom slučaju on će dobiti visoke ocjene zbog liderstva kakvo ljudi očekuju. On ne može izgubiti," smatra Galston.
Obamine strateške mogućnosti
Obama sigurno nije gubio vrijeme za takav početak. Početkom decembra je objavio sporazum s vodećim republikancima za održavanje smanjenja poreza uspostavljnog za Bušove vladavine, u zamjenu za proširenje naknade za nezaposlenost i ostale koncesije. To je doduše razljutilo mnoge članove njegove stranke. Ipak, to je takođe Obami omogućilo poziciju lidera koji stoji iznad političkih svađa - što je upravo ono što je i sam predsjednik naglasio, u izjavi za javnost.
"Duga politička borba koja bi se mogla prenijeti i u iduću godinu mogla bi biti dobra za politiku, ali to će biti loše za privredu i to će biti loše za američki narod. A moja odgovornosti kao predsjednika je učiniti ono što je ispravo za američki narod. To je odgovornost koje se namjeravam držati dokle god sam u ovoj kancelariji", kazao je Obama.
Ipak, to je strategija koja lako može poći naopako, i Obama će trebati svaki djelić političke vještine da bi to izbjegao. William Mann, stručnjak za američku politiku u Brookings Institutucije u Washingtonu, napominje da Obama suočava s dva temeljna rizika na tom putu.
Prije svega tu je privreda. Ako tu stanje ostane depresivno, on kaže da će Obama imati veoma malo nade za ostanak, bez obzira koliko su pametni i osmišljeni njegovi politički manevri.
Drugo, kaže Mann, postoji opasnost od raskola u vlastitoj stranci, gdje se gomila nezadovoljstvo zbog sve nepopularanijeg rata u Avganistanu, pa Obaminim kompromisom sa republikancima, što bi u konačnici mogli pokrenuti okidač izazova u Demokratskoj stranci i to u izbornoj godini.
Niti, naravno, Obama može računati da će republikanci igrati zajedno sa njim. Republikansko vođstvo koji dolazi u Kongres, a koji se formalno sastaje prvi put 3. janura, će se naći pod pritiskom novog izdanka zastupnika izabranih pod parolom Tea Party “Čajanka partija", a riječ je o širokoj masi konzervativnog pokreta koji se ogorčeno protivi Obaminom programu, kako zdravstvenoj reformi tako i velikoj državnoj pomoći privredi.
Republikanci su već obećali da će učiniti sve što mogu razbiju Obamin plan zdravstvene reforme i onemoguće svu dodatnu državnu potrošnju. A nova kontrola nad Predstavničkim domom daje im snažno oruđe, upravo za to.
Trik za republikance biće izbjeći preigravanje iz treće ruke. Stranački čelnici znaju veoma dobro da plima izbornog nezdovoljstva koja im je omogućila istorijsku pobjedu u novembru na kongresnim izborima nije sasvim dovoljna da imaju širok mandat za ono što konzervativci žele učiniti.
I pored sveg bijesa među biračima, Obamina podrška od 45 posto i dalje je znatano veća od podrške koju ima Kongres od samo 20 posto iobje strane to dobro znaju. Ako Obama odigra karte kako treba, dovešće sebe u poziciju da koristeći prednosti predsjedničke kancelarije preuzme inicijativu.
Snažno preuzeti inicijativu
Novinar Evan Thomas, pišući u časopisu "Newsweek", smatra da Obama treba snažno da preuzme incijativu predlažući akcije kako bi se zaustavio jaki trend hronične fiskalne slabosti Amerike.
"Njegova jedina nada da bude efikasan predsjednik, i da to ostavi kao nasljeđe, je da biračima kaže cijelu istinu o deficitu, dugu, i o tome koji je jedini način izlaska iz toga, potpuno iskreno“, smatra on.
Thomas navodi da je, dvostranačka komisija koju je Obama nedavno imenovao dala niz dalekosežnih preporuka o tome kako smanjiti ogroman budžetski deficit - preporuke koji su izazvale značajene kontroverze, ali sa druge strae i saglasnost nekih od ključnih zakonodavaca iz obije stranke. Obama je rekao da je prijedloge Komisije potrebno pažljivo razmotriti - i upozorio da će neke nepopularne mjere biti nužne da bi se fiskalni problemi Amerike mogli držati pod kontrolom.
Problem je, međutim, da propisivanje surove medicine obično nije recept za popularnost - pogotovo kod Amerikanaca, koji vole svoje političare samo kada šire optimizam.
Sa druge strane analitičar Wiliam Mann, upozorava na previše uski fokus isključivo na deficit. On kaže da su fiskalni problemi zemlje manje važni od toga kako naći izlaz za održivu ekonomsku strategiju koja će umanjiti sve veći jaz između bogatih i onih koji to nijesu.
"To ne znači samo riješiti problem deficita, i to je sve što je bitno. Dakle, tu mora biti nešto zaista afirmativno što obećava privredni rast čija će se dobit dijeliti u cijelom društvu - nešto što se nije dogodilo već dugo vremena", kaže Mann.
Pojedini konzervativci, poput bivšeg pisca govora u Bušovoj administraciji Davida Fruma, saglasni su da se jasnim fokusom na nejednakosti može doći do glasova, “ako politika predsjednika Obame dokaže da se bave tim problemom na način koji ima direktan uticaj na život birača".
“Za manje od dvije trećine Amerikanaca, mi prolaziumo kroz Veliku depresiju", napisao je Frum u jednom nedavnom komentaru na web stranici. "Dakle, pitanje: što Republikanska stranke radi da pomogne? Odgovor je: ništa naročito".
Frum, koji je donekle u suprotnosti sa osnovim motom politike republikanaca, upozorava da su neki od ekonomskih prijedloga Republikanske stranke - kao što su oni koji se tiču monetarne politike – upereni protiv srednje i niže klase, i da na taj način otvaraju šanse Demokratama za politički napredak.
Wiliam Galston, bivši savjetnik Clintona, sugeriše da će Obama imati više sreće, ako je usresredi na reformu poreske politike.
"On ima priliku da preispita povrat poreza kao pitanje poreske reforme, a ne da se bavi Bushovom poreskim smanjenjima. On je kupio dvije godine vremena u kojem može izazvati Kongres da mu se pridruži u temeljnoj poreskoj reformi uvjerljivo opovrgavajući da nije ni jendostavan, ni fer, ni gostoljubiv za privredni rast. Ako to kaže, devedeset posto američkih građana će ustati i obradovati se. U tom trenutku čini mi se da članovi Kongresa na obje strane ne bi imali puno izbora nego da se pridruže toj raspravavi", ocjenjuje Galston.
Loše poruke brzo putuju
Jedna stvar je sigurna: Obama će imati malo šansi za oporavak iz sadašnje krize, osim ako ne izvuče pouku iz grešaka koje su ga dovele u sadašnje neprilike. Oni koji brane Obamu kažu da njegove mjere nijesu zapravo tako nepopularane kao što se čini, i da veliki dio krivice snosi nesposobnost administracije Bijele kuće da se njegove poruke shvate odnosno prenesu na pravi način.
Oni ističu, na primjer, da su većina birača iz srednje klase jedva primijetili smanjenja poreza koje Obama sprovodi od početka mandata, budući da se smanjenja sprovode u malim količinama na mjesečnim platama radnika. To je omogućilo konzervativcima da predsjednika označe kao poreskog liberala – a on sam nikada nije uspio pronaći učinkovit način u borbi protiv tih napada.
Galston, koji napominje da i sam predsjednik Obama priznaje da je učinio loš posao jer njegove poruke nijesu na pravi način došle do biračkog tijela, kaže da američki predsjednik ima savršenu priliku za vraćanje izgubljenog tla pod nogama već početkom Nove godine.
Predsjednikov tradicionalni govor “State of the Union" (stanje nacije ) je govor koji Galston naziva "politički najvažnijim govorom njegovog predsjedništva".
"Ukoliko Obama zna što je dobro za njega," kaže Galston, "on će u njemu položiti temlje za tri, četiri godine predsjedničkog mandata - temlje koji će će imati uticaj na to da li on dobiva pet, šest, sedam i osam godina".
Na jedan ili drugi način, ukratko, 2011. biće odlučujuća godina za ostanak ili odlazak predsjednika SAD Baracka Obame.
