Priredila Ena Stevanović
Najutjecajniji svjetski lideri su se okupili u meksičkom gradu Kankunu gdje se održava dvosedmična konferencija na kojoj će se raspravljati o problemu globalnog zagrijavanja i načinima ublažavanja njegovih posljedica.
Ponedjeljak, prvi dan konferencije je protekao u uvodnim govorima i pokušajima da se izbrišu negativne uspomene na prošlogodišnje, gotovo katastrofalne razgovore u Kopenhagenu.
Prisutni su se složili da je neophodno donijeti zajedničku odluku kojom bi se ublažio efekat staklenika i emisija štetnih plinova koji se oslobađaju izgaranjem fosilnih goriva kao što su ugljik, ulja i plinovi.
Smatra se da su takvi plinovi glavni uzrok globalnog zagrijavanja koje će, kako se predviđa uzrokovati povećan broj poplava, suša i oluja u nadolazećim godinama.
Međutim, i pored gorućih pitanja, prošlogodišnji sastanak delegata u danskom glavnom gradu se svodio na prepiranja pa je u posljednjem trenutnku donesen samo beznačajan sporazum koji nije imao nikakvog efekta.
Christiana Figures, izvršna sekretarica UN-ove Konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC) je izjavila da sve zemlje ovaj put moraju donijeti kompromis.
„Kad je ulog vrlo visok i kad su pitanja izazovna, kompromis je jedini mudar čin koji može ujediniti različite stavove na kreativan način. S obzirom na to šta ste postigli proteklih mjeseci, ubijeđena sam da se možete dogovoriti i iznaći konkretna rješenja ovdje u Kankunu. Ta rješenja moraju biti nepokolebljiva i pouzdana i voditi ka nastavku budućih aktivnosti“, kaže Figures.
Ali očekivanja od ovih razgovora su mnogo skromnija nego u Kopenhagenu i ostaje isti niz problema koji su se prošle sabotirali.
Neki od tih problema su oklijevanje da se smanji ovisnost o fosilnim gorivima, neuspjeh da se dogovori oko smanjenja emisije stakleničkih plinova i bitka između industrijskih i neindustrijskih zemalja oko toga ko treba preuzeti odgovornost.
Sudnji dan
„Od prvog dana je jasno da su očekivanja od ovogodišnje UNFCCC-ove konferencije u Kankunu mnogo manja u odnosu na prošlogodišnju u Kopenhagenu. Ove godine, učesnici i delegati mnogih zemalja se nadaju da će rezultat razgovora biti izbalansirani paket odluka i dogovora o različitim oblicima mjera kojima će se umanjiti efekti klimatskih promjena. A što se tiče općeg raspoloženja delegata i konferencije, rekla bih da su svi, kako oni to nazivaju, puno realističniji u vezi sa ishodima.“
Delegati se nadaju da će uspjeti osnovati tzv. „Green Fund“, koji će omogućiti da se stotine miliona dolara usmjeri ka zemljama koje su najakutnije pogođene klimatskim promjenama, kao što su naprimjer otočke zemlje.
Antonio Monteiro Lima, delegat saveza koji čine 43 male otočke zemlje je na otvaranju konferencije izjavio da će se zemlje članice suočiti sa „sudnjim danom“ ukoliko se ne učini više da se riješi pitanje globalnog zagrijavanja i povećanja nivoa mora.
Delegati bi mogli postići dogovor i u drugim područjima kao što je transfer tehnologija između zemalja i sprečavanje povećane emisije ugljika zbog krčenja šuma.
Ali ne očekuje se da će u Kankunu biti razriješena mnogo ambicioznija pitanja kao što je obnova sporazuma u Kjotu koji ističe 2012.godine.
Sporazum u Kjotu koji obavezuje bogate zemlje da smanje emisiju štetnih plinova nije potpisan od strane SAD-a.
Sjedinjene države, danas drugi najveći svjetski emiter stakleničkih plinova su se bojale da će sporazum naškoditi njihovoj ekonomiji i žalile su se što su izuzete zemlje kao što je Kina, danas najveći emiter stakleničkih plinova.
Neslaganje Kine i SAD-a oko klimatskih mjera je dugoročni problem koji otežava da se kontrolira i postroži emisija štetnih plinova i posljedice ovog neslaganja će biti vidljive i u Kankunu.
Jonathan Pershing, zamjenik američkog izaslanika za klimatske promjene je na otvaranju konferencije izjavio da će uspjeh razgovora u Kankunu ovisiti od prevazilaženja ove prepreke.
„Naš odnos sa Kinom je izuzetno važan. Mi smo prvi i drugi svjetski emiteri stakleničkih plinova, mi smo prva i druga najrazvijenija svjetska ekonomska sila, imamo velike resurse i ogromne kapacitete i kompleksne i komplikovane okolnosti u vlastitim državama koje utječu na akcije koje sprovodimo. Mislim da će uspjeh razgovora u Kankunu ovisiti od toga hoćemo li postići dogovor“, kaže Pershing.
Uprkos očitim preprekama koje postoje u Kankunu, većina prisutnih se slaže da globalno zagrijavanje postaje izuzetno kobno.
Izvještaj Evropske agencije za pitanja okoliša predviđa da će se alpski ledenjaci otopiti u narednim dekadama te da se arktički ledenjaci otapaju mnogo brže nego što se predviđalo.
To je jedan od ključnih dokaza koji su navele SAD i Velika Britanija i koji potvrđuje da je 2010. godina bila najtoplija u historiji čovječanstva.
Najutjecajniji svjetski lideri su se okupili u meksičkom gradu Kankunu gdje se održava dvosedmična konferencija na kojoj će se raspravljati o problemu globalnog zagrijavanja i načinima ublažavanja njegovih posljedica.
Ponedjeljak, prvi dan konferencije je protekao u uvodnim govorima i pokušajima da se izbrišu negativne uspomene na prošlogodišnje, gotovo katastrofalne razgovore u Kopenhagenu.
Prisutni su se složili da je neophodno donijeti zajedničku odluku kojom bi se ublažio efekat staklenika i emisija štetnih plinova koji se oslobađaju izgaranjem fosilnih goriva kao što su ugljik, ulja i plinovi.
Smatra se da su takvi plinovi glavni uzrok globalnog zagrijavanja koje će, kako se predviđa uzrokovati povećan broj poplava, suša i oluja u nadolazećim godinama.
Međutim, i pored gorućih pitanja, prošlogodišnji sastanak delegata u danskom glavnom gradu se svodio na prepiranja pa je u posljednjem trenutnku donesen samo beznačajan sporazum koji nije imao nikakvog efekta.
Christiana Figures, izvršna sekretarica UN-ove Konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC) je izjavila da sve zemlje ovaj put moraju donijeti kompromis.
„Kad je ulog vrlo visok i kad su pitanja izazovna, kompromis je jedini mudar čin koji može ujediniti različite stavove na kreativan način. S obzirom na to šta ste postigli proteklih mjeseci, ubijeđena sam da se možete dogovoriti i iznaći konkretna rješenja ovdje u Kankunu. Ta rješenja moraju biti nepokolebljiva i pouzdana i voditi ka nastavku budućih aktivnosti“, kaže Figures.
Ali očekivanja od ovih razgovora su mnogo skromnija nego u Kopenhagenu i ostaje isti niz problema koji su se prošle sabotirali.
Neki od tih problema su oklijevanje da se smanji ovisnost o fosilnim gorivima, neuspjeh da se dogovori oko smanjenja emisije stakleničkih plinova i bitka između industrijskih i neindustrijskih zemalja oko toga ko treba preuzeti odgovornost.
Sudnji dan
Aktivisti Greenpeacea u Copenhagenu za vrijeme održavanja konferencije o klimastkim promjenama, prosinac 2009.
Komila Nabiyeva, novinarka RSE koja prati događanja u Kankunu kaže:„Od prvog dana je jasno da su očekivanja od ovogodišnje UNFCCC-ove konferencije u Kankunu mnogo manja u odnosu na prošlogodišnju u Kopenhagenu. Ove godine, učesnici i delegati mnogih zemalja se nadaju da će rezultat razgovora biti izbalansirani paket odluka i dogovora o različitim oblicima mjera kojima će se umanjiti efekti klimatskih promjena. A što se tiče općeg raspoloženja delegata i konferencije, rekla bih da su svi, kako oni to nazivaju, puno realističniji u vezi sa ishodima.“
Delegati se nadaju da će uspjeti osnovati tzv. „Green Fund“, koji će omogućiti da se stotine miliona dolara usmjeri ka zemljama koje su najakutnije pogođene klimatskim promjenama, kao što su naprimjer otočke zemlje.
Antonio Monteiro Lima, delegat saveza koji čine 43 male otočke zemlje je na otvaranju konferencije izjavio da će se zemlje članice suočiti sa „sudnjim danom“ ukoliko se ne učini više da se riješi pitanje globalnog zagrijavanja i povećanja nivoa mora.
Neslaganje Kine i SAD-a oko klimatskih mjera je dugoročni problem koji i posljedice ovog neslaganja će biti vidljive i u Kankunu.
Delegati bi mogli postići dogovor i u drugim područjima kao što je transfer tehnologija između zemalja i sprečavanje povećane emisije ugljika zbog krčenja šuma.
Ali ne očekuje se da će u Kankunu biti razriješena mnogo ambicioznija pitanja kao što je obnova sporazuma u Kjotu koji ističe 2012.godine.
Sporazum u Kjotu koji obavezuje bogate zemlje da smanje emisiju štetnih plinova nije potpisan od strane SAD-a.
Sjedinjene države, danas drugi najveći svjetski emiter stakleničkih plinova su se bojale da će sporazum naškoditi njihovoj ekonomiji i žalile su se što su izuzete zemlje kao što je Kina, danas najveći emiter stakleničkih plinova.
Neslaganje Kine i SAD-a oko klimatskih mjera je dugoročni problem koji otežava da se kontrolira i postroži emisija štetnih plinova i posljedice ovog neslaganja će biti vidljive i u Kankunu.
Jonathan Pershing, zamjenik američkog izaslanika za klimatske promjene je na otvaranju konferencije izjavio da će uspjeh razgovora u Kankunu ovisiti od prevazilaženja ove prepreke.
„Naš odnos sa Kinom je izuzetno važan. Mi smo prvi i drugi svjetski emiteri stakleničkih plinova, mi smo prva i druga najrazvijenija svjetska ekonomska sila, imamo velike resurse i ogromne kapacitete i kompleksne i komplikovane okolnosti u vlastitim državama koje utječu na akcije koje sprovodimo. Mislim da će uspjeh razgovora u Kankunu ovisiti od toga hoćemo li postići dogovor“, kaže Pershing.
Uprkos očitim preprekama koje postoje u Kankunu, većina prisutnih se slaže da globalno zagrijavanje postaje izuzetno kobno.
Izvještaj Evropske agencije za pitanja okoliša predviđa da će se alpski ledenjaci otopiti u narednim dekadama te da se arktički ledenjaci otapaju mnogo brže nego što se predviđalo.
To je jedan od ključnih dokaza koji su navele SAD i Velika Britanija i koji potvrđuje da je 2010. godina bila najtoplija u historiji čovječanstva.