Domaća korupcionaška afera otkrivena preko atlantika tek će, čini se, pokazati svoje prave dimenzije. Procjene već sad govore da je šteta koja je pričinjena privatizacijom CG Telekoma višestruka, odnosno, da se može mjeriti stotinama miliona.
Nalazi američke Komisije za hartije od vrijednosti, kao i pristanak Magyar Telekoma i Deutsche Telekoma da plate skoro 100 miliona dolara za poravnanje kako američki, odnosno, njujorški Okružni sud ne bi nastavio proces protiv te kompanije zbog malverzacija prilikom kupovine CG Telekoma, nedvosmisleno ukazuju da ovaj "aranžman" predstavlja slučaj privatizacije zasnovan na korupciji na visokom nivou, a štetan po interese građana i države Crne Gore.
Šteta se, po svemu sudeći, mjeri stotinama miliona eura, a učinjena je na više načina.
Prvo što upada u oči je - zašto je uopšte bilo potrebno prodavati kompaniju koja se svrstava u "porodične dragulje" i koja je svake godine mogla da u državnu kasu ubaci bar stotinjak miliona eura. Iz Vlade je to šturo objašnjeno tezom da "država ne treba da se bavi biznisom", što je potkrijepljeno argumentacijom da će se taj novac iskoristiti za gradnju auto-puta.
Danas nema ni novca ni auto-puta.
"Sama odluka da se proda CG Telekom je apsurdna", rekao je za naš Radio nekadašnji direktor telekomovog Telekomunkacionog centra u Podgorici Predrag Boljević koji je dodao da je od te odluke još apsurdnija suma od 114 miliona eura za koju je CG Telekom prodat.
"Mađartelekom je prodat 1991. ili 1992. godine za 1.750 maraka po priključku i to u trenutku kada je to bio analogni, tehnički zaostao sistem sa veoma lošom kadrovskom strukturom . Sa druge strane, crnogorski Telekom je prodat za 900, 950 maraka. Oko 114 miliona je prodat sistem u koji je 10 godina prije toga investirano 250 miliona i uz to je kušac čašćen sa jednim mobilnim operatorom koji je u tom trenutku vrijedio nekih 80 miliona, čašćen je sa 17 posto akcija Crnogorske komercijalne banke, kasnije se pokazalo da je to bilo nekih 20 miliona vrijednosti i uz sve to dobili su i Internet Crna Gora", ističe Boljević.
Sve su glasniji zahtjevi za poništavanje ove privatizacije, a Predrag Boljević podsjeća na primjer iz okruženja kada je srbijanski Telekom, na sumnjiv način prodat Italijanima u eri Slobodana Miloševića, a u vrijeme Vlade Zorana Đinđića vraćen u državno vlasništvo.
CG Telekom je 2005. godine prodat Matavu, danas Magyar Telekomu, koji je u vlasništvu njemačkog Deutsche Telekoma, uprkos kritikama i protivljenju značajnog dijela stručne i političke javnosti.
Naročito kritikovan element ovog privatizacionog aranžmana je činjenica da je Deutsche Telekomu pripala i kompletna infrastruktura u koju spada i takozvana telekomunikaciona kanalizacija, koja kupcu obezbjedjuje apsolutan monopol i mogućnost sticanja ekstra profita na tržištu usluga.
"Mi smo jedina zemlja u svijetu koja faktički ima jednog internet provajdera. Pogledajte u našem okruženju, pogledajte u Evropi, maltene svaki grad ima provajdera. Čim vi imate takvog jednog giganta kakav je T mobile koji kontroliše svu pristupnu infrastrukturu do krajnjeg korisnika vi tu ne možete ništa da uradite. Nije to samo problem interneta već uopšte prenosa podataka, kablovske televizije. Znam da i kabl operatori u Crnoj Gori imaju veliki problem da im se papreno naplaćuje nešto što je dobijeno džabe. Crna Gora je uradila nešto nezamislivo. Prodala je tržište, nije prodala subjekta nego je prodala tržište. Prodala je suvrenitet nad određenim dijelom ekonomskog prostora", kaže Boljević za RSE.
Aleksandar Damjanović
Treći sporan aspekt privatizacije CG Telekoma je odluka crnogorske Vlade da iz državne kase, novcem građana Crne Gore, sa po 30 centi po akciji, finansira Magyar Telekomovu kupovinu akcija CG Telekoma od manjinskih akcionara, kako bi mu se omogućilo da se dokopa željenog udjela od 70 posto.
Ovakav potez Vlade, protivan zdravom razumu jer je besmisleno da građani finansiraju kupovinu nečega što prodaju, sporan je i zato što se Vlada umiješala u tržište kapitala favorizujući samo jednog investitora.
Predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović to komentariše na sledeći način:
"Najveći problem je bio, čak i sa zakonske strane i zakonskog osnova, dotacija od 30 centi manjinskim akcionarima . Dakle, Vlada je potpuno bez okakvog zakonskog utemeljenja dotirala iz budžeta po 30 centi za svaku akciju a najveći benefitori su bili vlasnici fondova koji su se tek tada odobrovoljili da prodaju svoj paketa akcija kupcu kako bi on imao dvotrećinsko vlasništvo i mogao da radi sve . Nije bilo nikakvog osnova ni tada a nema ga ni sada da se na tržištu kapitala sa takvom intervencijom Vlade stvara takva distorzija , da se mimo zakona parama svih građana Crne Gore dotira jedan dio učesnika na tržištu kapitala".
