Staljinova kćerka: Život u očevoj sjeni

Autor: Nikola Krastev (Prevod: Ena Stevanović)

Kćer jedinica sovjetskog diktatora Josefa Staljina je preminula 22. novembra u Sjedinjenim Državama. Vlasti američke savezne države Wisconsin su objavile da je Lana Peters, poznatija kao Svetlana Alliluyeva, preminula prošle sedmice od raka debelog crijeva u 85. godini života.

Njena emigracija u SAD na vrhuncu Hladnog rata i osuda komunističkog sistema su izazvali divljenje i učinili je jednom od najprodavanijih autora.

Rođena kao Svetlana Staljin, 1967. je emigrirala u Sjedinjene Države na vrhuncu Hladnog rata, odričući se vlastitog oca i komunističkog režima u Sovjetskom Savezu.

Na medijskoj konferenciji U New Yorku u aprilu 1967.Svetlana je izjavila:

„Naravno da se ne slažem sa mnogim stvarima, ali smatram da bi mnogi drugi ljudi koji su još uvijek aktivni u našim centralnim komitetima i politbirou trebali biti optuženi za iste stvari za koje je optužen jedino moj otac. I ako me pitate ko je odgovoran za sve te strašne stvari, ubijanja, nepravdu, smatram da je odgovorna partija, režim i ideologija kao takva.“

Napisala je dvije knjige memoara o svom životu koji su bili najprodavaniji u SAD-u i učinili je vrlo imućnom. 1970. godine se udala za arhitekta Williama Petersa.

Svetlana Staljin je nakon smrti Josefa Staljina 1953. godine uzela majčino prezime Alliluyeva u pokušaju da se ogradi od osobe koja je odgovorna za smrt miliona ljudi i za masovni politički teror.

Međutim, kako navode oni koji su je poznavali, Svetlana je čitav život vodila borbu između želje da vodi običan, privatni život i neželjenog publiciteta koji joj je donosilo srodstvo sa ozloglašenim diktatorom.

Sergej Hruščov, sin sovjetskog lidera Nikite Hruščova je rekao za RSE da ga je vijest o Svetlaninoj smrti jako rastužila. Iako se nikad nisu upoznali, on je, kako kaže, uvijek osjećao neku vrstu povezanosti s njom.

„Ona je živjela težak život. Svetlana je tragičan lik u šekspirijansko-tolstojevskom smislu. Prvo je živjela sa Staljinom, a onda je čitav život bila u njegovoj sjeni. I ja sam živio u sjeni svog oca, ali on je bio potpuno drugačija ličnost nego Staljin. Ona je morala živjeti u sjeni nekoga koga su svi smatrali tiraninom i tako reći kriminalcem,“ rekao je Kruščev.

"Ja sam negdje između"

Razlog što je Staljinova kćer emigrirala u SAD djelimično je bio i loš odnos sovjetskih vlasti prema indijcu i komunisti Brijesh Singhu, kojeg je Svetlana kasnije nazivala svojim suprugom, iako im nikad nije bilo dozvoljeno da se vjenčaju.

Njen odlazak u SAD je u to vrijeme smatran velikom ideološkom pobjedom Zapada, posebno Sjedinjenih Država. Govorilo se da, ako je privilegovana kćer najozloglašenijeg komunističkog lidera odlučila da emigrira, onda je sovjetski sistem potpuno rđav i pokvaren.

Moskva je politički osudila njen odlazak i odmah je pokrenuta istraga kako bi se pronašlo žrtveno jagnje. Politbiro je za ovaj politički promašaj osudio Vladimira Semičastnog, tada vođu sovjetskog KGB-a, kojeg su nakon toga razrješili dužnosti.

Nakon što se preselila u SAD, Svetlana je objavila knjigu pod nazivom „Dvadeset pisama prijatelju“, memoare njenog života sa Staljinom koji su bili vrlo popularni u SAD-u.

Međutim, iako je u više navrata osudila komunistički sistem, njen pristup toj temi je bio vrlo kompliciran. Vratila se u Sovjetski Savez 1984. te je vratila svoje sovjetsko državljanstvo. Malo više od godinu dana nakon toga je ponovo došla u sukob sa vlastima i vratila se u Sjedinjene Države.

U dokumentarcu iz 2008. „Svetlana o Svetlani“, ona opisuje kako je teško bilo izaći iz očeve sjene.

„Ljudi kažu: ‘Staljinova kćerka, Staljinova kćerka’. To znači da ja trebam hodati okolo sa puškom i pucati po Amerikancima. Ili govore: ‘Ona se preselila u Sjedinjene Države, ona je američki državljanin’, a to znači da trebam baciti atomsku bombu na vas (na Rusiju). Ne, ja nisam ni jedno ni drugo, ja sam negdje između. A to nešto između ljudi ne razumiju“, kazala je ona.