Dostupni linkovi

Jurij Gagarin, čovjek koji je pao na Zemlju


Gagarin: Heroj svemira i legenda pop kulture
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:37 0:00
Direktan link

(Video o Juriju Gagarinu, RSE, april 2011)


The Independent, priredila Ena Stevanović


Prije pedeset godina Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. Tim čudesnim postignućem si je osigurao mjesto u povijesti.

Ana Tahtarova i njena unuka Rita su skupljale krompir u okolici sela Smelovka 12.aprila 1961.kada se na poljani pojavio muškarac u čudnom narandžastom odijelu i s bijelom kacigom. Baka se prekrstila, a unuka je ostala zapanjena. „Ja sam prijatelj, drugarice. Prijatelj,“ uzviknuo je mladić skidajući kacigu. Takhtarova ga je znatiželjno pogledala. „Možda ste došli s druge planete,“ upitala je. „Zapravo jesam,“ odgovorio je Gagarin.

Prvi izvanredan uspjeh ovog kosmonauta, koji ovog mjeseca slavi 50.godišnjicu, i dan danas odjekuje svijetom. Bez njegovog poticaja, NASA možda nika
Bez njegovog poticaja, NASA možda nikada ne bi dospjela na Mjesec, a svemirski brodovi bi postojali samo u science fiction filmovima.
da ne bi dospjela na Mjesec, a svemirski brodovi bi postojali samo u science fiction filmovima.

Jurij Aleksejevič Gagarin je savršena slika sovjetskog kosmonauta. Rođen je 1934. u Klušinu, Smolensk, 160 km zapadno od Moskve. Njegovi roditelji su radili na farmi i odrastao je sa starijim bratom Valentinom, sestrom Zojom i mlađim bratom Borisom. Nestašica u vrijeme nacističke okupacije i Staljinovog režima možda ima nešto zajedničko s tim što nije bio pretjerano visok, ali je imao šarmantan osmijeh i prijateljsko držanje.

Ratne godine su bile teške za Gagarine. Njemci su odveli njegovu braću i sestru da rade u kampu odakle se nisu vratili sve do 1945. Jedan okupator je vunenim šalom pokušao objesiti Borisa na drvo, ali su ga roditelji uspjeli spasiti.

Prvi let

Sa 16 godina je Gagarin otišao u Moskvu da izuči zanat za topioničara. Godinu nakon toga je prebačen u tehničku školu u Saratovu gdje je izučavao traktore. Tu se prvi put uključio u Aero klub i prvi put je letio.

„Taj let me je učinio ponosnim i dao je novi smisao mom životu“
, izjavio je kasnije Gagarin.

Kad je napunio 21.godinu krenuo je u školu za pilote u Orenbergu da bi 1957. prvi put sam letio letjelicom MiG-15 u kojoj će, u misterioznim okolnostima, izgubiti život 11 godina kasnije.

Gagarinovo rodno mjesto, april 2011
U Orenbergu je upoznao Valentinu, medicinsku sestru godinu mlađu od njega. Na početku mu nije bilo jasno zašto se ona uopće želi viđati s njim, ali očito mu je pomoglo njegovo samopouzdanje. „Vidimo se idući petak,“ rekao bi joj na kraju svakog sastanka. Vjenčali su se u oktobru 1957., tri sedmice nakon lansiranja Sputnika.

Gagarin je bio jedan od 20 kosmonauta koji su poslani na trening u centar Zvjezdani grad blizu Moskve (koji je kasnije dobio njegovo ime). Bili su podvrgnuti nizu medicinskih i psiholoških testiranja i strogom fizičkom treningu, uključujući sesije u centrifugi, a sve kako bi se pripremili za polijetanje u svemir.

Od pilota do kosmonauta

Kandidati su postepeno otpadali, pri čemu su niži muškarci imali prednost. Na kraju su ostala samo dva kandidata: Gagarin i German Titov. Obojica su bila dovoljno inteligentna, što je umanjilo njihovo rivalstvo.

Odluka da se prilika za historijsko lansiranje pruži Gagarinu je možda donesena i zbog sovjetskog premijera Nikite Hruščeva koji je želio jednostavnog farmera, kakav je i sam bio više nego pomalo buržujskog pjesnika i učitelja. A možda su čelnici programa čuvali mnogo snažnijeg Titova za naporniju misiju kao što je Vostok 2.

Novine iz 1961. o Gagarinovom letu
Titov je bio uzrujan, ali prije nego što je preminuo 2000.godine rekao je autoru knjige „Istina o legendi Juri Gagarinu“, da su nadležni tada donijeli dobru odluku:

„Ispostavilo se da je Juri čovjek kojeg svi vole. Mene ne bi mogli tako voljeti. Ispravno su odabrali Jurija.“


Probudili su se 12.aprila u pola šest ujutro, mada ni Gagarin ni Titov nisu spavali. Obojica su odjenuli svemirska odijela, otišli zajedno na mjesto lansiranja i pozdravili se na ulazu u letjelicu, udarajući triput kacigama i tako parodirajući na tradicionalni ruski način pozdravljanja. Brod znaka Kedr je bio potpuno automatiziran jer su se naučnici bojali da bi posada mogla izgubiti svijest ili čak i razum.

Nije bilo odbrojavanja, što su izmislili amerikanci kako bi se stvorila drama. U 9.06 ujutro Gagarin je dobio i posljednje naredbe.

Nakon znaka za „paljenje“, Gagarin je uzviknuo „Pojekali“, što na ruskom znači „Krećemo“. Kasnije je u svojoj autobiografiji „Put ka zvijezdama“ napisao:

“Čuo sam zvižduk i snažnu buku i osjetio sam kako se trese ta ogromna raketa. Buka nije bila glasnija od one u običnom avionu, ali imala je mnogo veći raspon tonova koji nijedan kompozitor ne bi mogao izmisliti.“

Operacija Sojuz


Preko noći je Gagarin od pilota postao kosmonaut. Svi su željeli slaviti s njim i život je postao jedna velika zabava. Veselje je doseglo vrhunac na Forosu u Krimu gdje su u septembru 1961. kosmonauti otišli s porodicama na ljetovanje.

Gagarin sa prijatljima na pecanju, juni 1965.
Gagarin je nesmotreno pozvao nekoliko prijatelja na brod i plovili su Crnim morem. Kako se vrijeme pogoršavalo, izgubio je kontrolu nad brodom. Svi su spašeni i odvedeni u bolnicu.

Gagarin je pokušao pobjeći iz bolnice kroz balkon na drugom spratu, ali ga je spriječila ograda. Prvo pitanje koje je postavio kada je došao k svijesti je bilo:“ Hoću li ponovo moći letjeti?“

Na vrhuncu popularnosti i znajući da se promatra svaki njegov korak, pribjegao je alkoholu. Ali odlučio se vratiti svojoj najvećoj strasti i 1963. je postavljen za vođu treninga kosmonauta i iskoristio je svoj položaj kako bi ponovo počeo letjeti i to u misiji Soyuz 1. Jedino tako je mogao zadržati poštovanje ostalih kosmonauta koje je obučavao i od kojih su mnogi bili i iskusniji od njega.

Tako su se 27. marta 1968. njegov instruktor Vladimir Serugin i on popeli na letjelicu MiG-15 kako bi obavili rutinske vježbe. Ono što se desilo nakon toga je predmet nagađanja i mnogih kontradiktornih teorija.

Oficijelni izvještaj navodi da je letjelica udarila u balon i srušila se. Najnovije hipoteze navode da je bio otvoren zračni ventil, što je poremetilo pritisak u kabini.

Niko ne zna šta bi sve Gagarin postigao da je živio duže. Možda bi zaslužio ugodnu mirovinu. Možda je smrt spasila njegov lik od zaborava. Ali neosporno je da će njegovo ime zauvijek ostati zapamćeno.

Godišnjica Gagarinovog uzlijetanja u svemir se obilježava širom svijeta. U Londonu će biti prikazana predstava „Little Eagles“ u teatru Hampstead, a Muzej nauke priprema niz posebnih aktivnosti. Za više informacija o događajima posjetite web stranicu www.yurigagarin50.org.

Pogledajte komentare (3)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG