Umjesto uvođenja novog svjedoka haške optužbe suci su dozvolili Radovanu Karadžiću daljnje unakrsno ispitivanje Patricka Van der Weijdena, nizozemskog snajperskog stručnjaka koji je napravio analizu 16 snajperskih incidenata djelovanja po sarajevskim civilima za vrijeme rata. Nakon što je tužiteljstvo obavijestilo da je Van der Weijden jedini vještak o 16 incidenata snajperskog djelovanja suci su prepustili optuženom Karadžiću nastavak detaljnog propitivanja svjedokovog izvještaja.
Umjesto pola predviđenog sata Karadžić koji se brani sam, dobio je cijeli dodatnu sudsku sjednicu kako bi nastavio i treći dan za redom tražiti rupe u izvještaju snajperskog stručnjaka koji je napravljen u svrhu dokazivanja tužitelja – da se sarajevske civile namjerno gađalo zbog širenja panike i stvaranja nemogućih uvijeta života. Optuženi je i ovaj put zamolio svjedoka da se osvrnu na neke od 16 opisanih incidenata koji su poslužili tužitelju da ga optuži.
„Što je suština incidenta 4 s liste F?“, upitao je svjedoka optuženi.
„Slučaj F4 je incident u kojem su pogođeni tridesetpetogodišnja žena i njena osmogodišnja kćerka, jednim jedinim metkom, dok su išli ulicom Ivana Krdelja u centru Sarajeva. Metak je pogodio majku u lijevo bedro, a kćerku u trbuh“, opisao je Van der Weijden.
Zaključak svjedoka je glasio kako je snajper pucao iz Ozrenske ulice, dok je u tadašnjem izvještaju bošnjačke policije stajalo kako je pucano sa srpskih položaja. Na početku bavljenja tim incidentom optuženi je želio dovesti u sumnju zaključak - kako su majka i djevojčica pogođene zbog snajperskog djelovanja, podsjetivši na mogućnost da se možda radilo o kolateralnim žrtvama borbe između dvije zaraćene strane.
Optuženi: krivi zaključci vještaka
„Gospodine Van der Weijden je li Vas itko obavijestio da je tokom cijelog rata linija razdvajanja bila duž Ozrenske ulice? Da su s jedne strane bili Srbi, a s druge Muslimani?“, upitao je optuženi?
„Ja sam samo znao da su se srpske snage nalazile u Ozrenskoj ulici, nisam imao informaciju da se tamo nalazila linija razdvajanja i da su se tamo nalazile bosanske snage“, odgovorio je svjedok.
Osim toga, Karadžić je tražio propuste u zaključcima svjedoka, odnosno njegovog stručnog izvještaja ispitujući ga o nalazima raznih istraga koje su uzete u obzir. Poput procjene kalibra metka, koja je svjedoka Van der Weijdena navela na sumnju u snajperski hitac. Prema Karadžiću, i sam zaključak o kalibru se može dovesti u pitanje.
„Jednom riječju: metak nije nađen i nije Vam predočen?“, upitao je optuženi.
„Ne znam je li metak pronađen, ali ga meni nikad nisu pokazali“, odgovorio je svjedok.
„Da li je sarajevska policija, da ne kažem muslimanska policija, zaključila o kom se kalibru radi, jel su u trenutku obrade rane oni to mogli?.. Jesu li mogli zaključiti o kalibru i na osnovu ulazne rane?“, ispitivao je optuženi, dobivši niječan odgovor.
„Za to bi trebali sam metak“, zaključio je Van der Weijden.
Karadžić je do kraja sudske rasprave nastavio osporavati zaključke o namjernom snajperskom djelovanju srpskih snaga po sarajevskim civilima za što ga tužiteljstvo tereti po zapovjednoj odgovornosti, kao i za genocid u više općina BiH te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce. Suđenje se nastavlja izvođenjem novog svjedoka haškog tužiteljstva vezano uz optužbe za teror nad Sarajevom između 1992.i 1995.godine.
Umjesto pola predviđenog sata Karadžić koji se brani sam, dobio je cijeli dodatnu sudsku sjednicu kako bi nastavio i treći dan za redom tražiti rupe u izvještaju snajperskog stručnjaka koji je napravljen u svrhu dokazivanja tužitelja – da se sarajevske civile namjerno gađalo zbog širenja panike i stvaranja nemogućih uvijeta života. Optuženi je i ovaj put zamolio svjedoka da se osvrnu na neke od 16 opisanih incidenata koji su poslužili tužitelju da ga optuži.
„Što je suština incidenta 4 s liste F?“, upitao je svjedoka optuženi.
„Slučaj F4 je incident u kojem su pogođeni tridesetpetogodišnja žena i njena osmogodišnja kćerka, jednim jedinim metkom, dok su išli ulicom Ivana Krdelja u centru Sarajeva. Metak je pogodio majku u lijevo bedro, a kćerku u trbuh“, opisao je Van der Weijden.
Zaključak svjedoka je glasio kako je snajper pucao iz Ozrenske ulice, dok je u tadašnjem izvještaju bošnjačke policije stajalo kako je pucano sa srpskih položaja. Na početku bavljenja tim incidentom optuženi je želio dovesti u sumnju zaključak - kako su majka i djevojčica pogođene zbog snajperskog djelovanja, podsjetivši na mogućnost da se možda radilo o kolateralnim žrtvama borbe između dvije zaraćene strane.
Optuženi: krivi zaključci vještaka
„Gospodine Van der Weijden je li Vas itko obavijestio da je tokom cijelog rata linija razdvajanja bila duž Ozrenske ulice? Da su s jedne strane bili Srbi, a s druge Muslimani?“, upitao je optuženi?
„Ja sam samo znao da su se srpske snage nalazile u Ozrenskoj ulici, nisam imao informaciju da se tamo nalazila linija razdvajanja i da su se tamo nalazile bosanske snage“, odgovorio je svjedok.
Osim toga, Karadžić je tražio propuste u zaključcima svjedoka, odnosno njegovog stručnog izvještaja ispitujući ga o nalazima raznih istraga koje su uzete u obzir. Poput procjene kalibra metka, koja je svjedoka Van der Weijdena navela na sumnju u snajperski hitac. Prema Karadžiću, i sam zaključak o kalibru se može dovesti u pitanje.
„Jednom riječju: metak nije nađen i nije Vam predočen?“, upitao je optuženi.
„Ne znam je li metak pronađen, ali ga meni nikad nisu pokazali“, odgovorio je svjedok.
„Da li je sarajevska policija, da ne kažem muslimanska policija, zaključila o kom se kalibru radi, jel su u trenutku obrade rane oni to mogli?.. Jesu li mogli zaključiti o kalibru i na osnovu ulazne rane?“, ispitivao je optuženi, dobivši niječan odgovor.
„Za to bi trebali sam metak“, zaključio je Van der Weijden.
Karadžić je do kraja sudske rasprave nastavio osporavati zaključke o namjernom snajperskom djelovanju srpskih snaga po sarajevskim civilima za što ga tužiteljstvo tereti po zapovjednoj odgovornosti, kao i za genocid u više općina BiH te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce. Suđenje se nastavlja izvođenjem novog svjedoka haškog tužiteljstva vezano uz optužbe za teror nad Sarajevom između 1992.i 1995.godine.
