Suđenje Karadžiću: Još jedan SDS-ovac suočen s odgovornošću za zločine

Kako bi osporio odgovornost za zločine u Bratuncu 1992.godine bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izveo je kao svjedoka obrane Ljubisava Simića, istaknutog člana Srpske demokratske stranke, SDS-a iz spomenute općine.
Nakon što je svom bivšem lideru potvrdio kako su građani nesrpske nacionalnosti dobrovoljno otišli iz općine, tužiteljstvo je Simića suočilo s nizom zločina koji su počinjeni na području Bratunca, ne samo početkom rata, već i u srpnju 1995. godine – nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu.

Prema zabilješkama iz zapljenjenog dnevnika generala VRS-a Ratka Mladića, Simić je SDS-ovac koji je kao predsjednik bratunačke općine polovicom 1992.godine, izvijestio Karadžića – da je od 64 posto građana bošnjačke nacionalnosti – tamo ostalo samo njih dvoje. Optuženi, kao i svjedok Simić, koji je došao osporiti nasilno protjerivanje, objasnili su pak – kako je to rečeno „u ironičnom smislu“, a ne kao potvrda izvršenog zadatka.

„Tamo ste također rekli da je samo u gradu 2 muslimana, a ne u cijeloj općini. A i to ste rekli u ironičnom smislu, jel' tako?“, ispitivao je Karadžić.

„Točno tako“, potvrdio je svjedok.

Kao i svi do sada Karadžićevi svjedoci – i Simić je, za sve zločine koji su se dogodili tijekom rata, okrivio paravojne formacije iz Srbije nad kojima, navodno, bratunačko SDS-ovo vodstvo - nije imalo utjecaja.

„Civilna policija nije mogla ništa napraviti. Oni protjeraju jedne, naša općina je 60 kilometara uz Drinu, pojavljuju se kao hidre druge grupe. Prelazeći očigledno u čamcima, preko vode, gdje se to moglo prijeći“, pojašnjavao je svjedok.

Kako bi pak osporilo njegovu vjerodostojnost kao svjedoka, haško tužiteljstvo je suočilo Simića s događajima u Bratuncu u srpnju 1995.godine, kada su srpske snage na lokalnom stadionu, kao i obližnjim objektima – držale zatočene tisuće zarobljenika iz Srebrenice.

Svjedok o zarobljenicima: što sam ja tu mogao?

Tužiteljstvo nije povjerovalo Simiću – kako o postupanju sa zarobljenicima nije znao ništa, pogotovo jer je i sam sudjelovao na sastanku u hotelu Fontana (12.srpnja 1995.godine). Tamo je, prema stavu tužitelja Julliena Nicholsa, general Mladić u propagandne svrhe davao uputstva predstavnicima bošnjačkih zarobljenika.

„Vi ste dio grupe koja ovim ljudima garantira sigurnost. Oni su tijekom noći dovedeni u Vaš grad, a onda su lišeni života. I zašto Vi smatrate da se to Vas ne tiče?“, ispitivao je tužitelj.

„Ne mogu garantirati nekom sigurnost. Osim vojske i policije, oni su jedini garant sigurnosti. Ja nisam tu ni pozvan da nešto nekome garantiram, već sam pozvan da čujem što će se dogovoriti“, pokušao je objasniti svoju navodnu nezainteresiranost za sudbinu zarobljenika svjedok.


Iako je i sam rekao da je bilo „van pameti“ što je napravljeno sa zarobljenicima koji su dovedeni na područje Bratunca, Simić je nastavio poricati da su u tome na bilo koji način sudjelovale civilne vlasti bosanskih Srba, prebacujući pri tom odgovornost za sve - na VRS pod zapovjedništvom generala Mladića.

„I Mladić mi je, čuo sam dobro, rekao za drugim stolom (u Fontani) – nema problema, moj će te auto ispratiti kad budemo sve uradili ovako kako ste se dogovorili i da bude sve bez problema. I šta sam ja tu dalje mogao? Što je tu trebalo još?“, izjavio je svjedok ograđujući se od srebreničkog zločina.

(VIDEO: Treći sastanak u hotelu Fontana na kojem je bio i Simić)


Nakon Simića, poricanje optužbi za namjerno ubijanje Sarajlija nastavio je kao svjedok obrane zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić.

On će naknadno nastaviti svoj iskaz, budući da je za srijedu zakazana žalbena rasprava o žalbi na oslobađanje Karadžića na polovici suđenja - za genocid u bosanskohercegovačkim općinama na početku rata 1992. godine.