Stefan Milenković, svjetski virtuoz na violini, predstavio se u utorak uveče sarajevskoj publici koncertom u Domu Oružanih snaga BiH, nastupajući uz pratnju hrvatske pijanistice Srebrenke Poljak.
Violinist Stefan Milenković međunarodno je priznat po izuzetnom umjetničkom izrazu te po životnoj posvećenosti humanitarnim ciljevima. Privukao je međunarodnu pažnju kada je kao desetogodišnjak pozvan da nastupi u Bijeloj kući pred tadašnjim predsjednikom SAD-a Ronaldom Reaganom. To je bio početak jedne sjajne karijere.
„Ja za sebe kažem da sam moderan nomadski renesansni čovjek. Nisu mi nikada ta priznanja bila cilj. To je, zapravo, dosta kratkoročan cilj. Prije svega je bitno da volim ono što radim. Ako to prestane da bude tako, onda ću i prestati da s tim bavim“, kaže Milenković.
Na večerašnjem koncertu su izvedena djela Paganinia, De Sarasate, Chaikovskog te Ravela. Mnogo su mu draži manji, kamerni koncerti, od onih grandioznih, kaže Milenković:
„Svirati dobro je samo podloga, preduslov da uspete. Trebate imati ličnost, određeni karakter, biti prijatan sa ljudima, a ne biti tzv. umetnik koji se zabije negde i ne vidiš ga, osim na koncertu. I to je jedan od razloga zašto radim ovakav tip recitala, jer smatram da je era tih 'nedodirljivih' umetnika gotova. Neko izađe, a da 'ne vidi' publiku i misli kao 'vi ne možete nikad da shvatite šta ja to radim'. Onda 'umetnik' odsvira svoj dio i ode“.
AMBASADORI GLAZBE
Za klavirsku pratnju bila je zadužena mlada hrvatska pijanistica Srebrenka Poljak:
„Najviše se bavim komornom glazbom, sviram uz violione, violončela, i uz puhače, ali i pjevače, tako je došlo i do moje suradnje sa Stefanom. Jako sam sretna što mogu surađivati sa jednim takvim umjetnikom. Puno učim kroz ove koncerte i uživam. Da nije zabavno, ne bih vjerovatno surađivala“.
Srebrenka Poljak dijeli sličnu sudbinu sa Milenkovićem. Diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, da bi 1995. postala najmlađa magistrica Akademije. Kao članica renomiranog Zagrebačkog klavirskog trija uz violinisticu Vlatku Peljhan i violončelistu Pavla Zajceva, ostvaruje brojne nastupe te osvaja nagrade i prizanja po cijelom svijetu.
Da li savremeni umjetnici moraju, pored dobrog muziciranja, biti i vješti menadžeri, kako bi se bolje afirmisali, Srebrenka Poljak odgovara:
„Učim od Stefana puno o stvarima, npr. kako preživjeti press konferenciju, kako davati intervjue, kako organizirati koncerte, pa sve do odabira haljine, šminke ili frizure, čemu prije nisam pridavala pažnju jer sam poimala umjetnost kao 'ja sjedim za klavirom i sviram' i to je to. Zapravo, bila sam u krivu. Drugo u čemu je meni pomogla ova turneja sa Stefanom kroz 15-ak gradova Hrtvatske je to da me sada ljudi prepoznaju u tim gradovima. Oni znaju da sam svirala prije pola godine u nekom drugom sastavu, ali nisu pridavali pažnju. S jedne strane je to iluzija društva, a s druge je dobro, zato što se približavamo publici koja zaista voli glazbu, koja dolazi radi toga sa čim se mi bavimo. Mi smo ambasadori glazbe i moramo biti to što jesmo – glazbenici“.
Nakon višegodišnjeg podučavanja na umjetničkoj školi Juilliard, Stefan Milenković preuzima poziciju profesora violine na Univerzitetu Illinois.
Uprkos zgusnutom raposredu, on nalazi i vremena za sebe. Najviše se voli opustiti uz odgovarajuću muziku.
„Imam ogromnu audioteku. Tu ima svega, od Franka Sinatre, Doorsa, Sex Pistolsa, Ratatat-a, Davida Guetta, etno albuma iz cijeloga svijeta. Ali ima tu negdje i klasike, zatim jazza, latino zvukova: latina, tanga, salse. Zavisi kako se osjećam, pa pustim nešto. Imam ponešto i dobrih narodnjaka. Obično za ovo posljednje treba malo da se popije (smijeh...)“, kaže Milenković.
Poslije Sarajeva slijede koncerti u Karlovcu, Bjelovaru, Rijeci i Celju.
Iduće godine Stefan Milenković će slaviti jubilarnih 30 godina sviranja violine, što će biti i na dostojan način proslavljeno.
