Na Haškom tribunalu u toku su postupci protiv 35 osoba. U sedam predmeta protiv 18 osoba traju prvostepena suđenja, a u šest predmeta protiv 17 osoba u toku je žalbeni postupak. Ovo je bilans sa kojim Tribunal polako ulazi u završnu fazu svog rada.
Već od jula naredne godine počinje sa radom tzv. Rezidualni mehanizam, ili ono što se popularno zove izlazna strategija Tribunala. Njom će do 2016. godine upravljati sadašnji predsjednik Suda Theodor Meron. Šta to tijelo podrazumijeva, te da li će se proces zatvaranja Tribunala odraziti i na procese u BiH?
Iako postoje bojazni i kontroverze oko toga šta će ovo tijelo raditi, te kako će se odraziti na postupke za ratne zločine koji su u toku, ali i one koji se vode pred domaćim sudovima, za sada je jasno da će ono zadržati neke od osnovnih funkcija Tribunala.
Nerma Jelačić
„Nastavak vođenja brige o zaštiti svjedoka - to će tijelo imati mogućnosti da i dalje podiže optužnice za nepoštivanje suda ukoliko bilo ko objelodani zaštićene podatke o bilo kom od svjedoka koji se pojavio i svjedočio u nekim od naših predmeta. Baviće se procesuiranjem žalbenih podnesaka u onim predmetima koji ne budu dovršeni do sredine 2013. godine. Baviće se praćenjem odsluživanja kazni. Baviće se arhivama Haškog tribunala, kao i pristupom arhivama od strane domaćih pravosudnih institucija. Isto tako će se baviti i pružanjem podrške domaćim pravosudnim institucijama“, objašnjava Nerma Jelačić, portparol Sekretarijata i sudskih vijeća Tribunala.
Iako će domaćem pravosuđu biti dostupno sve ono što Tribunal nudi, od izjava svjedoka do dokaznog materijala i arhiva, najviše brine druga strana priče - kako se oni vode u samoj BiH. Pred Sudom BiH okončano je pet predmeta sa deset optuženih, od kojih su svi okončani osuđujućom presudom i zatvorskom kaznom, a presuda protiv Milorada Trbića je i prva prevosnažna izrečena za genocid pred državnim sudom.
No i dalje ostaje gorak ukus bijega i petogodišnjeg skrivanja Radovana Stankovića, osuđenog na 20 godina za zločine u Foči, koji je i prvi predmet prebačen Sudu BiH, te sudbina predmeta koji su, pod takozvanom kategorijom 2, prebačeni sa Tribunala na domaće pravosuđe, od kojih većina još čeka na sudsku odluku. Zabrinutost ovakvom sporošću izrazio je svojevremeno i glavni tužilac Tribunala Serge Brammertz, koji je ukazao i na niz problema koji se moraju riješiti.
„Mi smo prenijeli i predmete kategorije 2, koji se odnose na 30 potencijalnih počinilaca, gdje je nekolicina njih već procesuirana, ali većina njih još uvijek čeka pravosudne odluke. Kada razgovaram sa mojim sagovornicima i u sistemu pravosuđa i u političkom, ja sam veoma zabrinut zbog nedostatka napretka. Postoje nedostaci u zakonodavnom smislu u ovoj zemlji, u regionalnim zemljama, i u smislu regionalne saradnje“, kazao je Brammertz.
Neprihvatljivi politički pritisci
Ključni problem jeste i činjenica da se u BiH pravosuđe i politika ozbiljno prepliću, navodi predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Branko Todorović.
Carla Del Ponte
„Mi smo svakodnevno svjedoci različitih neprincipijelnih i potpuno neprihvatljivih političkih pritisaka, pogotovo na Sud BiH, kako bi se na neki način opstruisalo sprovođenje strategije procesuiranja ratnih zločina“, navodi Todorović.
Mada je Tribunal odigrao značajnu ulogu, Todorović navodi kako je propustio da se približi lokalnoj zajednici, te da pokaže kako suđenja nisu tamo negdje za neke zločine, već za one koji su se dogodili upravo u toj određenoj sredini, od strane ljudi koji su tu živjeli.
Također, aktuelno pitanje tužbe protiv bivše tužiteljice Haškog tribunala Carle del Ponte, koju spremaju udruženja porodica srebreničkih žrtava zbog uništenja dijela artefakata iz masovnih grobnica, dijelom se tiče i rada samog Tribunala i njegovog budućeg postupanja s dokazima, o čemu još nije donesena konačna odluka. Svakako, tu je i pitanje haškog arhiva.
Iako je mnogo nedoumica oko samog prelaznog mehanizma, za sada je jasno da će većina predmeta biti završena u toku aktuelnog mandata samog Tribunala. No, oni koji su i najaktuelniji - poput suđenja za najteže zločine uključujući i genocid protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, ostaju upravo ovom prijelaznom tijelu na postupanje.
Pitanje je ukoliko budu osuđeni na dugotrajne kazne ko će se baviti njihovim zahtjevima za puštanje na slobodu, poput onog kakav je imala osuđenica Biljana Plavšić. Za sada to je pitanje za 2016. godinu, pa onda još dvije, pa možda još dvije... kako odluči Vijeće sigurnosti UN-a.
