Dostupni linkovi

Bancroft: Srbija u decembru može ostati praznih ruku


Ian Bancroft
Ian Bancroft
Da li je Srbija vrativši se dijalogu sa Prištinom i, kako je izvestio medijator Robert Cooper, ostvarivši izvestan napredak po pitanju priznanja diploma i učešća Kosova u regionalnim forumima, ispunila uslove za dobijanje statusa kandidata ili je verovatnije da taj status 9. decembra neće dobiti? - početno je pitanje na koje u intervjuu za RSE odgovara Ian Bancroft, britanski ekspert za Zapadni Balkan, direktor TransConflikta, nevladine organizacije koja se bavi analizom političkih procesa u zemljama tranzicije.

Bancroft: Neke članice EU smatraju da Srbiju treba nagraditi statusom kandidata već zbog same činjenice što se vratila dijalogu sa Prištinom, ali postoji i tvrdo jezgro u Uniji, predvođeno Nemačkom, koje stoji na stanovištu da bi Srbija trebalo da učini mnogo više da zasluži status, da bi morala da rasformira paralelne strukture na severu Kosova, recimo. Stvari će, dakle, zavisiti od toga koji od ova dva stava bude preovladao. Predsednik Evropskog parlamenta Buzek izjavio je da veruje da je Srbija učinila dovoljno za dobijanje statusa kandidata, ali mislim da će mnogo zavisiti od sledeće runde dijaloga, tj. od toga da li će doći do suštinskog sporazuma o carinskim prelazima.
RSE: Uz sve to što ste rekli, šta je vaša prognoza: hoće li ili neće Beograd dobiti status kandidata?

Bancroft: Ja sam skeptičan u pogledu verovatnoće da će Srbiji 9. decembra biti dodeljen status kandidata. Slušam poslednjih nedelja ponavljanje stare mantre da će nedobijanje kandidatskog statusa ići u prilog radikalnim snagama u Srbiji. Siguran sam da evropske prestonice ne kupuju lako ovaj argument, naročito
Ukoliko iduće nedelje ne postigne značajan napredak po pitanju carinskih prelaza, Srbija može ostati bez statusa kandidata.
otkad je došlo do rascepa među Radikalima, odnosno, otkada je formirana Srpska napredna stranka. U tom smislu argument da će, ako joj se ne dodeli status kandidata, Srbija ponovo potonuti u politiku devedesetih više ne drži vodu. Posebno ne u Nemačkoj koja, kao što sam rekao, insistira na tome da Srbija mora mnogo više da uradi, što uključuje, kao što sam pomenuo, i ukidanje paralelnih institucija na severu Kosova. Bojim se da bi taj glas mogao da preovlada i da, ukoliko iduće nedelje ne postigne značajan napredak po pitanju carinskih prelaza, Srbija može ostati bez statusa kandidata.
RSE: Mišljenja o dijalogu prilično su podeljena. Jedni smatraju da je to mehanizam koji je EU ponudila Srbiji kako bi joj pomogla da ispini kriterijume za dobijanje statusa kandidata; drugi, pak, ocenjuju da je to veoma važan proces koji će uspostaviti modus vivendi izmedju Kosova i Srbije, bez obzira na njihove razlike u pogledu statusa. Kojoj “školi mišljenja” Vi pripadate?

Bancroft:
Mislim da je taj proces važan, da je simbolički veoma značajno da dve strane sednu za isti sto i otvore dijalog o ključnim tehničkim problemima, ali on ima i mnoge slabosti. Jedna od njih je i to što su predstavnici Srba sa severa Kosova ostali isključeni, uprkos tome što ih se mnoga pitanja o kojima se razgovara direktno tiču. I to je jedan od razloga što je Beograd izgubio uticaj na lidere Srba na severu. Oni, naime, osećaju da su unapred odstranjeni iz dijaloga. Razgovori će biti veoma dug i delikatan proces i smatram da ne bi bilo od koristi stvari forsirati i nasilno ga ubrzavati.

Motivisati lidere sa severa za razgovor
RSE: Lideri Srbi sa severa Kosova odbijaju lojalnost zvaničnom Beogradu, ne pristaju da primene sporazume sa Prištinom. Stvoren je opasan raskorak, dakle, izmedju njih i srpske vlade. Nedavno je Borislav Stefanović, šef tima za dijalog sa Prištinom, izjavio da čelnicima Srba sa severa Kosova jima ima bar pet kandidata za Milana Martića, aludirajući na to da je ovaj odbacio Plan Z4, a onda dobio “Oluju”. Postavlja se pitanje na koji način pridobiti lidere sa severa za konstruktivni pristup rešavanju problema?

Bancroft:
Mislim da Ahtisarijev plan sadrži dosta dobrih mehanizama. Razume se, stvorena je takva atmosfera da već sam njegov naziv dovodi do automatskog odbijanja, ali kad bi se detalji tog dokumenta razmotrili trezveno i nepristrasno, bez predrasuda, došlo bi se do zaključka da on mnoge oblasti uređuje tako da bi Srbi mogli izvući mnoge važne beneficije. Kako bi se stvorio uslov za razmatranje mehanizama i rešenja koje taj plan predviđa, bilo bi neophodno da EULEX i KFOR počnu da grade takvu atmosferu kojom bi motivisali lokalne lidere sa severa da se otvore za razgovor o tome koje bi solucije koje predviđa Ahtisarijev plan mogle biti razmatrane, odnosno, prihvaćene i primenjene.
RSE: Predsednik Srbije još uvek zagovara politiku “I Kosovo i Evropska unija”. Da li su mu iz Evrope saopštili da ta politika nije karta za EU?

Bancroft: Ja imam utisak da pre svih Nemačka i moja zemlja,Velika Britanija, iako to nikad nisu zvanično obznanile, čvrsto stoje na stanovištu da bez priznavanja Kosova Srbija neće moći da uđe u EU. A nemačka kancelarka Angela Merkel je, zapravo, prilikom posete Beogradu otvoreno ukazala na kontradikcije politike “i Kosovo i Evropska unija”. Problem je, međutim, u tome što se srpski lideri sada pitaju – o kakvom se uopšte procesu proširenja Evropske unije može govoriti, kada se njeni sami temelji tresu. Evropa je u takvoj krizi da je pitanje njenog daljeg proširenja u skoroj budućnosti postalo veoma neizvesno. Dakle, Evropska unija izgubila je dosta motivacionog kapaciteta kad su u pitanju potencijalne članice zbog krize koja je potresa. A ta kriza je, pritom, još uvek mlada. Pre dve-tri godine ona nije imala ovako zastrašujuće razmere, ali sada počinje da nagriza i države-članice samog jezgra Evropske unije – videli smo poslednjih dana da je opasno narastao i francuski dug; dakle, nije zahvatila samo periferiju nego je stigla u samo srce EU. Ta kriza će se, bez ikakve sumnje, negativno odraziti na perspektivu njenog širenja.
XS
SM
MD
LG