„Tužilaštva nisu imala nikakav sporazum i saradnja znate da nije bila na visokom nivou – od razmjene bilo kakve informacije ili dogovora. U tom slučaju se samo radilo po Evropskoj konvenciji o pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima. Ako se dođe do mišljenja i da se saglasnost, neće postojati više paralelne istrage. Kolege iz Srbije, po zaključenju ovog sporazuma, sve predmete koje vode paralelno – i oni i mi – ustupiće Tužilaštvu BiH po potpisivanju tog sporazuma“, pojašnjava
„BiH sve predmete koje ima u Tužilaštvu – će procesuirati, pa da li će biti ove godine ili sljedeće, ili za deset godina, ali ti predmeti će biti procesuirani“, tvrdi Milorad Barašin.
Zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut kaže da ovakav sporazum treba podržati, ali da Bosna i Hercegovina sa Srbijom već ima sporazume o načinu na koji se postupci rješavaju.
„Sporazum između dvije države, između Bosne i Hercegovine i Srbije, predviđa da je nadležnost, pa i za ratne zločine, one države gdje se ratni zločin dogodio i čiji je državljanin onaj protiv koga je podignuta optužnica. Po tom sporazumu se mogu ustupati i predmeti, i ne mora značiti da ovaj sporazum Tužilaštava ima prioritet nad sporazumom između dvije države“, kaže Arnaut.
Dosadašnji problemi uglavnom su proizilazili iz toga što Bosna i Hercegovina nije podizala optužnice i okončavala istrage u predmetima ratnih zločina, niti je godinama donosila tužilačke odluke u predmetima koji su i glavni spor sa Srbijom. Stoga se postavlja pitanje - šta je garant da će najavljeni sporazumi spriječiti već viđeni scenario?
„Bosna i Hercegovina sve predmete koje ima u Tužilaštvu – će procesuirati, pa da li će biti ove godine ili sljedeće, ili za deset godina, ali ti predmeti će biti procesuirani. Nijedan predmet ne može ostati u ladicama, a da se nije donijela tužilačka odluka“, tvrdi Milorad Barašin.
Potrebno više političke volje
Slučajevi poput Tuzlanske kolone, ili Dobrovoljačke ulice u Sarajevu, za koju sedam godina nije donijeta tužilačka odluka ne idu u prilog tome da više neće biti hapšenja državljana BiH ukoliko se nastavi dosadašnjim tempom.
Srbija će, ukoliko to i dalje bude slučaj, prema zakonu po kojem se smatra nadležnom za procesuiranje predmeta ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, voditi istrage i podizati optužnice.
„Vidite kolike probleme izaziva u relacijama između dvije zemlje i u odnosu na ljude koji nisu znali da se nalaze na optužnicama, i stalna hapšenja, ekstradicije, itd., da ne spominjem Purdu, ili najnoviji slučaj Vučurević. A nijedna od ovih država zapravo nije prihvatila da je Republika Srbija apsolutno nadležna za sve ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Osumnjičeni za ratni zločin treba apsolutno da odgovaraju, međutim, isto tako, apsolutno treba da postoji neki red i dogovor, da ne strahuju svi od svakoga. Mi smo potpisali sporazum, Bosna i Hercegovina i Srbija, gdje stoji da se u pravilu sudi tamo gdje se događaj dogodio i gdje je počinilac državljanin BiH. Evo, imate zahtjev za izručenje Divjaka, imali ste zahtjev za izručenje Ganića, dakle, očito da tu ima i određena doza politike“, ocjenjuje Arnaut.
Jedno od rješenja je - umjesto državne donijeti tužilačku strategiju o procesuiranju ratnih zločina, jer je prva pokazala manjkavosti, prvenstveno zbog činjenice da je napravljena u političkim krugovima zbog čega se mnogi slučajevi i ne pokreću. Tužioci, napominje Barašin, imaju rješenje.
„Komplikovani i složeni predmeti ne mogu stajati kod pojedinih timova. Ako postoje elementi za optuženje – optuži i takvi predmeti idu na Sud, ali – uz dovoljno dokaza. Dok sam ja na čelu ove institucije, ne želim niti dozvoljavam bilo kakvo montiranje bilo kakvih predmeta u jednodnevne političke svrhe. Svi one predmete koji su značajni po državu moraju biti okončani ove godine – i to je kraj. To je Dobrovoljačka, Tuzlanska...“, navodi Barašin.
Tekst sporazuma usaglašava se u Tužilaštvu BiH i uskoro će na potpisivanje Ministarstvu pravde. Ipak, dok njegova primjena ne zaživi, što prema iskustvu može biti i godinama, problemi vezani uz dvostruko vođenje postupaka, te hapšenja po osnovu potjernica i dalje će biti prisutni.
Slučaj Divjak
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
Divjak je među najomiljenijim komandantima Armije BiH i braniteljima Sarajeva i BiH.
Nakon penzionisanja 1998. godine, postaje aktivan u nevladinom sektoru i javnom životu i vodi Udruženje Obrazovanje gradi BiH. Uživa ugled kao skromna i visoko moralna osoba posvećena pomoći ugroženim i obespravljenim.
Divjak je dobitnik francuskog ordena Legije časti.
Intervju Omera Karabega sa generalom Divjakom o događajima u Dobrovoljačkoj možete pročitati kao i pogledati videa iz Dobrovoljačke ovdje.
Divjakovo hapšenje se desilo godinu i dva dana nakon Ganićevog hapšenja u Londonu.
Londonski sud je 27. jula prošle godine odbio Ganićevo izručenje Srbiji uz obrazloženje da se radi o politički motiviranom procesu. U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu su odbacili ove tvrdnje i odbili su obustaviti postupke za slučaj Dobrovoljačka.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je optužilo 19 osoba za ratni zločin zbog komandne odgovornosti i ućešća u događajima u Dobrovoljačkoj ulici.
Tri osobe više nisu žive a među ostalima na spisku su i bivši tadašnji član Predsjedništva BiH Stjepan Kuljić, komandant Štaba TO RBiH Hasan Efendić, zamjenik šefa MUP-a RBiH Jusuf Pušina, oficir Armije BiH Fikret Muslimović, komandant Specijalne jedinice policije Dragan Vikić, osnivač Zelenih beretki Emin Švrakić i osnivač Patriotske lige Zaim Backović.
***********
