Dostupni linkovi

Srbija ponovo u strahu od "zozovače"


Flaša otrovne rakije
Flaša otrovne rakije
Građani Srbije opet su u strahu od rakije „zozovače“ nakon što su lopovi iz jednog magacina u Nišu prošlog vikenda ukrali tu otrovnu rakiju od koje je pre 15 godina umrlo 43 ljudi. Dok policija traga za flašama opasnim po život, javnost se pita zašto smrtonosno piće do sada nije uništeno.

U oronuloj zgradi niškog Centra za vinogradarstvo i vinarstvo godinama su čuvana hemijska sredstva za prskanje vinove loze i stare kante-prskalice za vinograde, ali i smrtonosni tovar od 738 flaša rakije „zozovače“. Po nalogu policije i suda bio je pod rešetkama rešetkama i katancima dok magacin nisu obili lopovi, rekao je za RSE Miloš Ristić, direktor Centra za vinogradarstvo.

„Provalnici su razvalili i skinuli metalnu rešetku, polomili prozor i ušli u magacin iz kog su odneli prskalice i deset boca alkoholnog pića koje je posle zaplene kod nas bilo uskladišteno. Na svu sreću, odmah ujutru smo primetili da je tokom noći skladište obijeno i sada se traga za njima. Nadam se da će lopovi videti dramatična upozorenja u medijima, da će prosuti smrtonosnu rakiju i da je neće piti ili prodati nekome“, kaže Ristić.

Provalnike u potrazi za kakvom takvom zaradom možda su privukle flaše sa etiketom brkatog guslara i natpisom „Lozovača - domaća rakija proizvedena od najboljih sorti grožđa iz južne Srbije“, i to jer verovatno nisu ni slutili da se radi o zloglasnoj „zozovači“ proizvođača Miroslava Živadinovića zvanog Zoza, koja sadrži od 40 do 70 odsto metanola, od koje je 1998. godine u Srbiji otrovano 56 ljudi i 43 umrlo.

Na pitanje RSE kako je moguće da se 15 godina nakon zaplene još čuva piće koje je krajnje opasno po život i zdravlje, u nadležnom Ministarstvu energetike, razvoja i životne sredine odgovorili su saopštenjem u kom se navodi da je tokom 2002. uništeno 4.100 litara, a da je za uništavanje preostale količine oduzete rakije potrebno obezbediti relevantne saglasnosti i sprovesti proceduru.

„Uništavanje neuslovne robe, bez obzira na njen sastav i poreklo, može se vršiti isključivo u zakonskim okvirima i uz obezbeđenje svih mera zaštite života i zdravlja ljudi i životne sredine. Primena neusaglašenih i proizvoljnih procedura može da izazove trajne negativne posledice, te se zbog toga insistira na pribavljanju svih saglasnosti i dozvola. Po donošenju odluke o pokretanu postupka uništavanja preostalih količina neuslovne rakije resorno ministarstvo će proceduru sprovesti u najkraćem mogućem roku.“

Prve i najveće količine „zozovače“ po sudskom nalogu spaljivane su na uglju u toplanama, ali se dogodilo da je deo smrtnosnog kontigenta ostao uskladišten u niškom Centru za vinogradarstvo i tu, može se reći, zaboravljen pod ključem.

Miloš Ristić kaže da je 2009. o tome obavestio nadležne, koji su doneli rešenje o uništavanju u toplani u Kruševcu, ali da je sve ostalo samo mrtvo slovo na papiru.

„Mi smo odvezli rakiju u toplanu da se to uništi na isti način kao i pre, međutim tada je ekološki inspektor iz Kruševca zabranio uništavanje i zahtevao studiju o uticaju spaljivanja tog otrovnog pića na životnu sredinu. Kako za elaborat nije bilo novca akcija nije sprovedena, rakija je vraćena pa i dalje stoji kod nas. Što se tiče magacina kao magacina, mi prosto nismo specijalizovani za čuvanje takve robe“, navodi Ristić.

Nemar odgovornih

Lažna lozovača Miroslava Živadinovića Zoze, koja je prodavana za male pare na pijacama i u lokalnim prodavnicama, nije imala nikakvih dodirnih tačaka sa pravim žestokim pićem jer nije pravljena od destilata grožđa. Na sudu je utvrđeno da je Živadinović od biznismena Anđelka Bitevića kupio 46 buradi sa 2.300 litara metil-alkohola, koji je ovaj na ime duga dobio od poslovnog partnera Miladina Radića, od kog je u svojoj destileriji proizveo 7.400 litara otrovne rakije.
Magacin u kome se čuvala rakija
Magacin u kome se čuvala rakija

Zlatko Nikolić, iz beogradskog Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, kaže za RSE da je novi “Slučaj zozovača”, u kom još nisu uništene opasne zalihe, pokazao svu nebrigu nadležnih za zdravlje ljudi.

“To je prosto nemarnost odgovornih koji su taj otrov odavno morali da unište. Nije smelo da se dozvoli da tako opasan materijal 15 godina stoji u neuslovnoj zgradi na nekoj poljani. Posle odluke suda da se radi o štetnoj materiji i da mora da se uništi potpuno je nelogično zahtevati bilo kakve studije i odugovlačiti sa obavezama. To se svuda u svetu odmah uništava, jednako kao što se u pećima spaljuje droga. Prema tome, procedure su vrlo jasne, i krivica je i na sudu koji nije do kraja propratio sprovođenje svoje pravosnažne presude. Reskiranje sa otrovnom rakijom, i beskrupoloznim lopovima i preprodavcima koji bi vrlo lako mogli da je ponude na prodaju, je veoma, veoma opasna igra jer bi na kraju ljudi opet mogli da stradaju”, ističe Nikolić.

Policija, koja traga za kradljivcima otrovne rakije, apelovala je na građane da odmah pozovu najbližu policijsku stanicu ukoliko primete piće sa etiketom “Živadinović”.

Zbog proizvodnje opasne rakije i smrtonosnih posledica, u slučaju koji su mediji nazvali najvećim masovnim trovanjem u novijoj istoriji Srbije, 1998. godine uhapšeni su Miroslav Živadinović Zoza, kasnije osuđen na 12 godina zatvora, Anđelko Bitević koji je dobio kaznu od šest godina, i Miladin Radić koji je u zatvoru proveo šest meseci.
XS
SM
MD
LG