Dostupni linkovi

Srbija i Kosovo: Godina stagnacije


Ivica Dačić i Hašim Tači, 16. jun 2013, ilustrativna fotografija
Ivica Dačić i Hašim Tači, 16. jun 2013, ilustrativna fotografija

U ovoj godini Kosovo bi, nakon višemesečnog zatišja, ponovo moglo biti „vruća tema“ u Srbiji. Nakon što poglavlje 35, a onda i druge tačke u pregovorima sa EU nisu otvorene zbog izostaka napretka u primeni Briselskog sporazuma, pregovori Beograda i Prištine biće nastavljeni u februaru na najvišem nivou. Iako premijer Aleksandar Vučić u Brisel ne ide, kako kaže, „radostan i srećan“, i on i drugi predstavnici Vlade uveravaju da je dijalog sa Kosovom njihova dužnost i trajna kategorija od koje se neće odustati. Kamen spoticanja mogao bi biti predsednik Srbije Tomislav Nikolić koji je pred kraj 2014. godine krenuo u ofanzivu. Uz zalaganje za referendum na kom bi se građani izjasnili o nezavisnosti Kosova i protivljenje raspuštanju paralelnih institucija na severu, kako nalaže Briselski sporazum, priprema novu kosovsku platformu.

Nakon nekoliko susreta u Briselu u prvim mesecima 2014. godine, dijalog Beograda i Prištine utihnuo je od juna kada su na Kosovu održani parlamentarni izbori. U mesecima razgovora o formiranju nove kosovske vlade, pregovori o normalizaciji odnosa padaju u drugi plan, uz opravdanje Beograda da nema sa kim da razgovara. Kao rezultat izostanka napretka, hladan tuš za Srbiju stiže u decembru objavom Evropske komisije da nema otvaranja prvih pregovaračkih poglavlja u procesu pridruživanja EU, u koje spada i ono pod rednim brojem 35 koje se odnosi na Kosovo.

Za razliku od šefa vladine Kancelarije za Kosovo Marka Đurića koji ovakvu odluku ne razume, i u razgovoru za RSE navodi da Srbija sprovodi sve ono što je „njena odgovornost i obaveza“, sa takvim tvrdnjama, nije se složio evropski komesar za politiku susedstva i proširenje Johanes Han koji je govoreći o odluci da nema datuma za otvaranje niti jednog poglavlja, ukazao na važnost primene Briselskog sporazuma.

Ako pogledate Briselski sporazum, zapazićete više oblasti koje je svaka strana mogla sama da implementira, bez čekanja na onu drugu. Upravo zato sam podstakao Srbiju, ali i Kosovo, da ispune ono što je njihov deo posla iz Sporazuma, umesto da, recimo, čekaju na formiranje vlade da bi dali podršku za uvodjenje medjunarodnog telefonskog koda. Ja verujem da je to pitanje srpska vlada mogla sama da reši, ne čekajući bilo šta drugo”, rekao je Hahn.

Dušan Janjić
Dušan Janjić

Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose ukazuje i na druge obaveze koje su u međuvremenu mogle biti ispunjene, iako podvlači da Beograd nije jedini odgovoran.

„Samo jedna ilustracija – dok je beogradska vlada bila u tehničkom mandatu, Kertin Ešton je pozivala Dačića kao tadašnjeg premijera da vodi razgovore. Ovoga puta niko nije pozvao Hašima Tačija.“

Ipak, Beograd je mogao, a još nije priznao kosovske univerzitetske diplome. Aktivnosti nema ni u implementaciji energetskog sporazuma tako da elektromreža sa severa još uvek nije integrisana u kosovski energetski sistem. Do kraja nisu rešena ni pitanja policijskih snaga, funkcionisanja sudova na severu Kosova, sloboda kretanja roba, katastri..

„I da ne spominjem druge stvari, lista je dugačka. Sve u svemu, kao da su u Beogradu naknadno shvatili da je primena briselskih sporazuma u suštini primena evropskih standarda, a da im se oni ne sviđaju“, navodi Janjić.

Proteklu godinu obeležilo je još jedno kršenje sporazuma o slobodi kretanja. Nakon što su sa mosta na Ibru uklonjene barikade koje su stanovnici severnog dela Mitrovice podigli 2011., zamenile su ih betonske žardinjere sa cvećem koje je srpska strana nazvala „Parkom mira“. Kosovska ih svakako nije tako razumela. Usledio je poziv iz Brisela i sastanak tehničkih timova Beograda i Prištine, koji je završen uz različita tumačenja dogovrenog. Dalji radovi na mostu su obustavljeni, a još jedno pitanje kršenja slobode kretanja stavljeno je na čekanje.

Za razliku od Dušana Janjića koji čitavu 2014. godinu za sve aktere, i za Prištinu i za Brisel i za Beograd opisuje kao godinu „slow motion-a“, šef vladine Kancelarije za Kosovo vidi je kao godinu uspeha.

Ako samo pogledamo činjenicu da osim sprovođenja dogovorenih prethodnih sporazuma, u 2014-oj imamo odluku da se uzme učešće u pokrajinskim institucijama, da danas imamo zamenika premijera i ministra u vladi koji tesno sarađuju i sa Beogradom i sa političarima u Prištini, možemo da budemo sasvim sigurni da smo i po intenzitetu odnosa i po kvalitetu napravili pomak“, kaže Marko Đurić.

U ovoj godini na stolu će se naći vruće teme poput Zajednice srpskih opština, ali i brojna druga nerešena pitanja. Pregovori počinju u februaru na najvišem nivou susretom predsednika i potpredsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića i Ivice Dačića sa jedne i premijera i šefa diplomatije Kosova Ise Mustafe i Hašima Tačija sa druge strane, uz posredovanje nove visoke predstavnice EU Federike Mogerini.

“Ako me pitate da li 9. februara u Brisel idem radostan i srećan što ću da ih vidim sve zajedno tamo od Mustafe, Tačija, Mogerini, uopšte nisam ni srećan, ni presrećan.”

Uprkos ovakvoj izjavi, Aleksandar Vučić podvlači da je to njegov posao i “profesionalna dužnost”.

“U svakom slučaju, to za nas nije nimalo laka tema, ali neko time mora da se bavi i nekoga u ovoj zemlji mora da boli glava od toga”, rekao je Vučić.

Tomislav Nikolić
Tomislav Nikolić

Još glavobolje u ovoj godini mogla bi da zada i najava predsednika Srbije Tomislava Nikolića koji je uz poruke da će uslov za članstvo u EU biti priznanje Kosova, zatražio hitno postizanje nacionalnog konsenzusa o ovom pitanju. Usprotivio se raspuštanju svih paralelnih struktura na severu, što je jedna ključnih tačaka Briselskog sporazuma i odavno iznet zahtev vodećih zemalja EU, te dodao da Zajednica srpskih opština ne treba da funkcioniše po kosovskim zakonima, kako je inače dogovoreno. Uz zalaganje za referendum na kom bi građani odučivali o rešenju, Nikolić priprema okvir za novu kosovsku platformu.

Ako nas neće zato što nismo priznali nezavisnost Kosova i Metohije, neka nam kažu. Ako je to zaista problem za naše pridruživanje Evropskoj uniji, hajde da to odmah odlučimo. Da nas ne sačeka posle pet godina, hajde da taj kamen spoticanja sklonimo i da znamo – može ili ne može”, poručuje Nikolić u seriji izjava koje je o Kosovu dao uoči početka 2015. godine.

Nikolićevu odluku da baš sada izvuče pitanje priznanja Kosova, Dušan Janjić stavlja u funkciju unutrašnje političke promocije predsednika koji je za razliku od premijera, sa stavovima bližim nekadašnjim partijskim kolegama, ostao u njegovoj senci. Zahlađenje odnosa i sukobi na liniji predsednik – vlada nisu tajna, a trenutak da krene u napad Nikolić je, prema Janjićevoj oceni, mudro birao.

“I njega će podržati svi oni koji su protiv članstva u Evropskoj uniji. On je za to da se povuče crvena linija, da se ili prihvati Zajednica opština kao Republika srpska, a to je već odbačeno, ili da Srbija zamrzne, odnosno prekine pregovore u Briselu. To bi značilo kršenje međunarodnih obaveza i novu dramu za Srbiju. Ali, činjenica je da je Nikolić odabrao dobar momenat, činjenica je da ne nailazi na pravi javni odgovor niti dogovor, ni sa Vučićem ni sa Dačićem. A u suštini radi se o nerešenom pitanju unutar SNS-a, vladajuće koalicije i parlamenta – gde oni žele da idu. Da li zaista žele da idu u Evropsku uniju i NATO ili žele da mi ostanemo na ovoj raskrsnici, pa koji voz gazi Srbiju, za njih to ionako nema veze”, kaže Dušan Janjić.

U Vladi Srbije - pitanje o planovima predsednika Srbije skoro pa tabu tema. Premijer Vučić kratko odgovara da je sa Nikolićem u stalnom kontaktu, te da će Beograd po pitanju Kosova ostati u ustavnim okvirima. Ni od Marka Đurića, koji na mesto predstavnika Vlade zaduženog za Kosovo stiže sa pozicije Nikolićevog savetnika, nismo dobili odgovor na pitanje kakav će stav zauzeti prema novim predlozima. Podvlači, međutim, da je dijalog sa Prištinom – trajna kategorija.

Nema nikakvih iluzija vezanih za to da između političara koji predvode kosovske Albance i većine ljudi u Srbiji postoji suštinska razlika kada je reč o pogledima na status Kosova i Metohije, ali ni u 2015-oj godini to ne treba da nas sprečava da radimo na rešavanju problema od kojih zavisi kvalitet života i Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji“, navodi Đurić.

Izvesno je da otvaranja prvih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom neće biti dok Beograd konkretnim delima ne uveri Brisel da će sve dogovoreno sporazumom i ispuniti. Hoće li se to dogoditi u godini pred nama, Đurić ne želi da prognozira.

Marko Đurić
Marko Đurić

„Očekujem da će 2015. godina biti godina razgovora, napretka u odnosima, godina stabilnosti i godina u kojoj ćemo se boriti za prava i položaj srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. I nadam se da će napori države Srbije i Vlade biti prepoznati i vrednovani.“

Ukoliko ti napori ne rezultiraju punom primenom sporazuma, poglavlje 35 neće biti otvoreno, uveren je Dušan Janjić i uz ocenu da su velike šanse da čitava godina protekne u sporovima oko primene dogovora o Zajednici srpskih opština, nije optimista da će 2015. za Srbiju biti godina početka pregovora sa Evropskom unijom.

“To će po meni biti drama u sedam do osam činova, računajte da će svaki čin pojesti po mesec, dva, a onda ostaje onaj najbolniji deo, to je da se dovrše svi započeti razgovori – električna energija, železnica, aviosaobraćaj. I na samom kraju, ali zaista vrlo teško pitanje a to je drugi okvirni sporazum. To je onaj posao koji treba da se uradi na kraju godine, ukoliko bude sve funkcionisalo, u kome bi se popisalo šta je dogovoreno, šta treba da se uradi i šta od toga ide u poglavlje 35. Bez toga nema otvaranja poglavlja – nema šanse”, ocenjuje Janjić.

Takvo stanje mogla bi da promeni eventualna politička odluka zemalja članica Unije, koje bi u uslovima remetilačkog faktora Nikolić, izašle u susret srpskoj Vladi.

XS
SM
MD
LG