Dostupni linkovi

Srbija: Fabrika modernog naoružanja u saradnji sa Rusima


Sa sajma u Beogradu, juni 2011.
Sa sajma u Beogradu, juni 2011.
Prva fabrika modernog naoružanja uskoro bi trebalo da bude izgrađena u Srbiji.
U tom projektu, kako je najavio vrh vlasti u Beogradu, trebalo bi da učestvuje i Rusija ali javnosti još nije poznato da li će novi vojni pogon biti zajednička investicija.

Jedan od prvih velikih poslova koje će sprovesti nova vlast u Srbiji je izgradnja fabrike složenih borbenih sistema. Novi projekat je prilikom posete Moskvi najavio ministar odbrane Aleksandar Vučić, koji je rekao da je dogovorena saradnja u oblasti namenske industrije sa Rusijom koja će Srbiji pomoći i u plasmanu proizvoda.

Bojan Dimitrijević, stručnjak za vojna pitanja i bivši savetnik ministra odbrane, vesti o novoj fabrici vidi kao veliku nepoznanicu, jer se ne zna da li je u pitanju čvrst ugovor sa ruskom stranom ili samo neobavezno obećanje, ali i kao potencijalni višak u srpskoj odbrambenoj industriji.

“Srbija već odavno ima namensku industriju koja je prilično neuposlena i koja ima višak od 50 do 60 odsto ljudskog potencijala. Postojeći nivo razvijenosti fabrika sa vojnim programom, kojih ima izmedju šest i deset, sasvim je dovoljan da bi se radili poslovi iz odbrambene industrije. I sa tim sadašnjim kapacitetom Srbija bi mogla da preuzme nekakvu vojnu licencu ili da radi kooperacije sa bilo kojim partnerom.”

Lokacija i kapacitet nove fabrike još su tajna za širu javnost, kao i to šta će se od tehnike u njoj proizvoditi, dok je saopšteno da će već za nekoliko dana u saradnji sa Rusijom početi realizacija dogovorenog.

Ministar Aleksandar Vučić otkrio je samo neke detalje.

"Mogu sa velikom izvesnošću da kažem da ćemo u Srbiji otvoriti novu fabriku složenih borbenih sistema, koja će biti slična onome što je nekada u Hrvatskoj u bivšoj Jugoslaviji bio “Đuro Đaković”. Mislim da ćemo imati podršku mnogih zemalja iz sveta, afričkih, azijskih i drugih, koje će kupovati naše naoružanje, a značajnu ulogu u tome imaće Ruska Federacija tako da očekujem velike rezultate od buduće saradnje".

Vojna industrija Srbije na svetsku scenu vratila se na velika vrata u proteklih desetak godina a glavno izvozno odredište, kao i u godinama pre raspada Jugoslavije, su zemlje Severne Afrike, Irak, Avganistan, Kuvajt, Jordan, i države dalekog istoka čak do Tajlanda i Indonezije. Jedan od najvećih kupaca danas je Alžir, a na brojne adrese širom sveta do sada su iz Srbije najviše išli municija, automatske puške, snajperi, pištolji, panciri i nesofisticirana tehnika kao što su minobacači i druga artiljerijska oruđa.

Fabrika 'Zastava oružje'
Fabrika 'Zastava oružje'
Aleksandar Radić, urednik biltena “Defence and security”, mogućnost otvaranja fabrike u kojoj će se u Srbiji proizvoditi složeni borbeni sistemi vidi kao dobru vest.

“Srbiji je potrebna svaka fabrika koja ima perspektivu jer roba je roba. Nije važno da li prodajemo tenkove ili maline. Sada se nalazimo u situaciji u kojoj izvoz naoružaja raste, tržište postoji, i u kojoj se ozbiljno radi na projektovanju sredstava naoružanja. Ali, sa druge strane, postojeće fabrike nemaju kapacitete za kompletnu proizvodnju i montažu elemenata sistema kao što su, recimo, samohodna haubica “nora” koja se sada prodaje.”

Deo proizvoda i za Vojsku Srbije

Proteklih godina ekspanzija vojne idustrije Srbije bila je takva da je strana štampa pisala da su u “come back”-u na svetsko tržište oružja puške i municija malinama oduzele titulu najuspešnijeg izvoznog proizvoda ove balkanske države. Ipak, broj zemalja kupaca je ograničen jer su srpska vojna tehnologija i naoružanje, iako kvalitetni, prilično zastareli.

Marko Milošević, iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, veruje da će većina proizvoda iz nove fabrike ići na stare adrese.

“Ne verujem da će se to prodavati u Rusiji. Ta zemlja ima velike kapacitete i njihova industrija je dizajnirana još prema potrebama hladnog rata. Dakle, da se mnogo toga proizvodi, puno novca su oni uložili u razvoj, isto kao i Sjedinjene Američke Države. Sumnjam da njima nešto fali što bi bili spremni da razvijaju u Srbiji da bi ga kasnije uvezli na svoje tržište.”

Pretpostavke su da bi u novom vojnom pogonu osim haubica mogli da se proizvode i višecevni lanseri raketa “orkan” i oklopna borbena vozila. Deo te vojne tehnike, osim u izvozu, sigurno će završiti i u Vojsci Srbije.

Aleksandar Radić smatra da to neće biti bespotrebno gomilanje naoružanja, jer je sadašnje odavno zastarelo.

“Modernizacija vojske ne dovodi se u pitanje kakva god u budućnosti bila odbrambena politika i status Srbije u medjunarodnim okvirima. Ako Srbija ostane vojno neutralna, tim više. Jer da bi neka zemlja zaista mogla da bude garant vojne neutralnosti ona mora da ima nesrazmerno veći vojni kapacitet u odnosu na države koje su u okviru nekog vojnog saveza.”

Ekonomista Aleksandar Stevanović, iz Centra za slobodno tržište, veruje da u finansijskom smislu otvaranje nove vojne fabrike može da bude dobra odluka, ali samo u slučaju da uz nju iz Rusije ne idu dodatni uslovi.

“Nemam ništa protiv ruskog kapitala koji bi ušao u Srbiju ako se ne traže neke specijalne pogodnosti. Ako to bude posao koji će biti zajedno uradjen, u kom će se zajednički deliti troškovi i zarada, onda je to sasvim u redu. Nama je potreban novac. Trebamo investicije iz svih zemalja, pa bile to Rusija ili SAD potpuno je sve jedno.”

Iako je u Srbiji posao sa Rusijom u oblasti namenske industrije najavljen kao vrlo značajan, prethodna iskustva govore da bi trebalo sačekati realizaciju kako bi se videli pravi efekti.

Bojan Dimitrijević zaključuje da, u političkom smislu, ova saradnja već sada može da bude pokazatelj novog puta Srbije u odbrambenim integracijama.

“Sa te strane bi možda orjentacija prema Evropskoj uniji ili NATO, koja je već prisutna u domenu srpskog ministarstva odbrane i vojske u proteklih osam ili devet godina, na neki način sada bila stavljena pod znak pitanja. Može se postaviti pitanje da li iza ovog projekta sa Rusijom u budućnosti možda ne sledi još nešto drugo."

Srpsku vojnu industriju čine “Zastava oružje” iz Kragujevca, koja proizvodi pešadijsko naoružanje, “Prvi partizan” iz Užica sa munucijom manjeg kalibra, valjevski “Krušik” i čačanska “Sloboda” proizvode raketne sisteme, dok su fabrike vojno-hemijske industrije “Prva iskra” Barič i “Milan Blagojević” Lučani.
XS
SM
MD
LG