Autor:Jillian York, Prevela: Sabina Čabaravdić
Odkad je u ljeto 2009. godine uveden termin "Twitter revolucija" kako bi se opisala aktivnost Zelenog pokreta u Iranu, mnogi su čak i nespretno počeli koristiti isti pojam za različite vrste sličnih aktivnosti. Ponekad i nespretno.
Twitter, Facebook, pa čak i Google dokument, korišteni su u vrijeme protesta u Tunisu i Egiptu. No stručnjaci su skloniji nazvati ih alatkama, a ne katalizatorima revolucije.
.
Pohvala svemu prevazilazi činjenicu da sve te “alatke” mogu biti i opasne.
Uzmite primjer Azerbejdžana gdje je prošle sedmice moderator Facebook-a uhapšen jer je pozivao na proteste u toj zemlji. Ili u Tunisu gdje u, usred Jasmin revolucije, objavljeni sadržaji mail i Facebook poruka koje su razmjenjivaali demonstranti.
Nedavno su Marokanci protestirali jer im je Facebook doživio upad hakera. Pretpostavlja se po narudžbi vlasti.
Zamislite na trenutak da prosvjednici u Egiptu nisu uspjeli svrgnuti Mubaraka. Fotografie, video-poruke, mailovi Egipćana sa sve ličnim podacima bili bi dostupni režimu. Trag nije moguće sakriti.
Sveprisutne kamere (mimo onih novinarskih) ubilježile su sve face koje su se na protestimaa pojavljivale. Nemjerljiv rizik. Čak i za pojedince koji su se anonimno prijavljivali po web stranicamaa.
IPP adresa nije “sveto slovo” koje se ne može otkriti.
I tajne službe hoće na Facebook
Tako je 2008. godine uhapšen i pretučen mladi Marokanac koji se prijavio pod imenom marokanskog monarha.
Vlastima se to nije svidjelo, pa je kažnjen. Facebook je poslije tvrdio da nije odao njegovu adresu i pravi identitet, pa je za pretpostaviti da su vlasti razvile sistem praćenja internet korisnika kakav već odavno imaju Kina i Iran.
Najlakši način za otkrivanje identiteta na Facebooku jeste zahtjev “da mu budete prijatelj”. Naivno prihvatanje “novog prijatelja” ulaz je u vaše osobne podatke.
Mnogi su skloni lako prihvatiti osobe koje ne poznaju ili ih ne poznaju dobro. A to je zapravo najjednostavniji i najjeftiniji način praćenja svake osobe koja je član neke društvene mreže.
U svojoj knjizi u kojoj raskrinkava iluziju o internetu, Jevgenij Morozov objašnjaava zaašto i KGB hoće da budete članom Facebooka.
I navodi primjer Bjelorusije u kojoj su tajne službe, baš zahvaljujući društvenim mrežama mogli pratiti sve aktivnosti opozicionara, uključujući i njihova putovanja.
Iz svih je primjera jasno da biti članom društvenih mreža u autoritarnim režimima donosi više štete nego koristi. Valja biti oprezan i raditi na zaštiti takvih sistema, kad ih se već ne može izbjeći.
Jillian York je pisac, bloger i aktivista sa sedištem u Bostonu. Radi na Pravnog fakulteta na Harvardu i Berkman centru za Internet, a uključen je i u Global Voices Online.
Odkad je u ljeto 2009. godine uveden termin "Twitter revolucija" kako bi se opisala aktivnost Zelenog pokreta u Iranu, mnogi su čak i nespretno počeli koristiti isti pojam za različite vrste sličnih aktivnosti. Ponekad i nespretno.
Twitter, Facebook, pa čak i Google dokument, korišteni su u vrijeme protesta u Tunisu i Egiptu. No stručnjaci su skloniji nazvati ih alatkama, a ne katalizatorima revolucije.
.
Pohvala svemu prevazilazi činjenicu da sve te “alatke” mogu biti i opasne.
Zamislite na trenutak da prosvjednici u Egiptu nisu uspjeli svrgnuti Mubaraka. Fotografie, video-poruke, mailovi Egipćana sa sve ličnim podacima bili bi dostupni režimu. Trag nije moguće sakriti.
Uzmite primjer Azerbejdžana gdje je prošle sedmice moderator Facebook-a uhapšen jer je pozivao na proteste u toj zemlji. Ili u Tunisu gdje u, usred Jasmin revolucije, objavljeni sadržaji mail i Facebook poruka koje su razmjenjivaali demonstranti.
Nedavno su Marokanci protestirali jer im je Facebook doživio upad hakera. Pretpostavlja se po narudžbi vlasti.
Zamislite na trenutak da prosvjednici u Egiptu nisu uspjeli svrgnuti Mubaraka. Fotografie, video-poruke, mailovi Egipćana sa sve ličnim podacima bili bi dostupni režimu. Trag nije moguće sakriti.
Sveprisutne kamere (mimo onih novinarskih) ubilježile su sve face koje su se na protestimaa pojavljivale. Nemjerljiv rizik. Čak i za pojedince koji su se anonimno prijavljivali po web stranicamaa.
IPP adresa nije “sveto slovo” koje se ne može otkriti.
I tajne službe hoće na Facebook
Tako je 2008. godine uhapšen i pretučen mladi Marokanac koji se prijavio pod imenom marokanskog monarha.
Vlastima se to nije svidjelo, pa je kažnjen. Facebook je poslije tvrdio da nije odao njegovu adresu i pravi identitet, pa je za pretpostaviti da su vlasti razvile sistem praćenja internet korisnika kakav već odavno imaju Kina i Iran.
Najlakši način za otkrivanje identiteta na Facebooku jeste zahtjev “da mu budete prijatelj”. Naivno prihvatanje “novog prijatelja” ulaz je u vaše osobne podatke.
Mnogi su skloni lako prihvatiti osobe koje ne poznaju ili ih ne poznaju dobro. A to je zapravo najjednostavniji i najjeftiniji način praćenja svake osobe koja je član neke društvene mreže.
U svojoj knjizi u kojoj raskrinkava iluziju o internetu, Jevgenij Morozov objašnjaava zaašto i KGB hoće da budete članom Facebooka.
I navodi primjer Bjelorusije u kojoj su tajne službe, baš zahvaljujući društvenim mrežama mogli pratiti sve aktivnosti opozicionara, uključujući i njihova putovanja.
Iz svih je primjera jasno da biti članom društvenih mreža u autoritarnim režimima donosi više štete nego koristi. Valja biti oprezan i raditi na zaštiti takvih sistema, kad ih se već ne može izbjeći.
Jillian York je pisac, bloger i aktivista sa sedištem u Bostonu. Radi na Pravnog fakulteta na Harvardu i Berkman centru za Internet, a uključen je i u Global Voices Online.
