Smrtna kazna silovateljima-ubicama u Indiji

Autori: Sruthi Gottipati i Sanjeev Miglani (Reuters), prevela: Ena Stevanović

Sva četvorica muškaraca koji su optuženi za silovanje i ubojstvo 23-godišnje djevojke u Delhiju su u petak osuđena na smrt nakon gotovo devet mjeseci od napada koji je izazvao burne prosvjede širom Indije i nacionalnu raspravu o nasilju nad ženama.

„Svi su osuđeni na smrtnu kaznu,“ rekao je novinarima branitelj A.P Singh ispred sudnice u Delhiju gdje je policija postavila barikade kako bi spriječila prilaz masama.
Žrtva koja je silovana sat vremena i mučena željeznom šipkom u gradskom autobusu je postala simbol opasnosti s kojima se suočavaju žene u državi u kojoj se silovanje prijavljuje u prosjeku svaku 21 minutu i gdje su napadi kiselinom i slučajevi zlostavljanja postali uobičajena pojava.

„Ovo je šokiralo kolektivnu svijest društva,“ rekao je sudija Yogesh Khanna.

Četvorica muškaraca su osuđena na smrt unatoč molbama njihovih odvjetnika da se ignorira javni i politički pritisak na izricanje presude koja se donosi samo u „najrijeđim od rijetkih slučajeva“.

Odvjetnik A.P.Singh koji je zastupao dvojicu osuđenika je nekoliko sati prije izricanja presude rekao da će se ona „temeljiti na emocijama ljudi“.

„Izricanje presude je pod političkim pritiskom,“ izjavio je Singh.

Izricanje presude je uslijedilo nakon sedam mjeseci suđenja koje se često odvijalo iza zatvorenih vrata. Suđenje je prekinuto nakon što se peti optuženik objesio u svojoj zatvorskoj ćeliji. Šesti, koji je u vrijeme napada bio maloljetan je ranije osuđen na tri godine zatvora, što je maksimalna kazna za maloljetnike.

Ovo je veliki test za paradoksalni stav Indije o smrtnoj kazni.

Indijski suci su u prosjeku izricali 130 smrtnih kazni godišnje, ali Indija je pogubila svega tri osobe u proteklih sedamnaest godina. Unatoč svojoj očitoj nespremnosti da sprovede pomenute presude, Indija je prošle godine glasala protiv UN-ovog nacrta rezolucije o ukidanju smrtne kazne.

U novembru je Indija prekinula svoju praksu koju su organizacije za zaštitu ljudskih prava protumačile kao nezvanično ukidanje smrtne kazne kada je pogubljen muškarac koji je osuđen za napad u Mumbaiju 2008.godine. Tri mjeseca kasnije je obješen separatista koji je osuđen za napad na parlament koji se desio 2001.godine.

„U proteklih godinu dana Indija je povukla svoj nekadašnji princip odbijanja smrtne kazne,“ rekao je Meenakshi Ganguly, direktor organizacije Human Rights Watch za Južnu Aziju.

Vješanje dva osuđenika je uslijedilo nakon sedmogodišnje pauze u pogubljenjima pri čemu je posljednji pogubljeni osuđenik bio muškarac koji je osuđen za silovanje i ubojstvo djevojčice u gradu Kolkata.

Tužitelji su pozvali na „pooštravanje kazni“ za Sharmu, čistača autobusa Akshaya Kumara Singha, prodavača voća Pawana Guptu i nezaposlenog Mukesha Singha optuženih za ubojstvo u decembru prošle godine kako bi se naglasilo da se takvi zločini neće tolerirati.

Ovi muškarci su optuženi da su namamili ženu u autobus, da su je silovali i mučili metalnom šipkom i krvavu i nagu bacili na ulicu. Žrtva je preminula nakon dvije sedmice.

Nakon napada su u mnogim indijskim gradovima počeli nasilni protesti, što je reakcija koju su sociolozi opisali kao odgovor na nagomilane frustracije koje mnogi Indijci osjećaju zbog slabog vođstva i lošeg načina rješavanja socijalnih pitanja.
Vlada za koju se smatra da se ne bavi zahtjevima rastuće srednje urbane klase je bila zatečena protestima.

Podijeljena mišljenja o smrtnoj kazni

Ovaj slučaj je u martu ove godine rezultirao uvođenjem strožijih zakona o silovanju i otvorenim razgovorima na tu temu u televizijskim debatama, na društvenim mrežama pa čak i u Bollywoodu.

Unatoč tome seksualni zločini i dalje ostaju uobičajena pojava u Indiji. Sociolozi tvrde da se patrijarhalni odnosi prema ženama nisu promijenili ni nakon desetljeća brzog ekonomskog rasta.

Komentari na društvenim mrežama uoči izricanja presude pokazuju da je javnost podržavala smrtnu kaznu. Roditelji žrtve su rekli da je posljednja želja njihove kćeri bila da njeni napadači budu „živi spaljeni“.

Ovu četvoricu muškaraca čeka višegodišnji žalbeni postupak. Slučaj najprije ide na Viši sud, a zatim i na Vrhovni sud. Ako oni potvrde presudu, konačnu odluku će donijeti predsjednik koji ima ovlasti da odobri pomilovanje.

Iako je Vrhovni sud 1980.godine donio odluku da bi smrtna kazna trebala biti izrečena samo u „najrjeđim od rijetkih“ slučajeva, protivnici te odluke kažu da je stvarnost sasvim drugačija.

U periodu od 2001.do 2011.godine Indija je osudila na smrt 1.455 optuženika, kako navode iz Nacionalnog zavoda za kriminologiju. Trenutno 477 osoba čeka na izvršenje smrtne kazne od čega su mnogi već godinama u zatvoru. Organizacije za zaštitu ljudskih prava je alarmirala činjenica da je predsjednik Pranab Mukherjee, koji je došao na vlast u julu 2012., odbacio 17 molbi za pomilovanje, a prihvatio svega 11.

Umirovljeni sudija Vrhovnog suda u Delhiju R.S. Sodhi pripisuje nisku stopu izvršenja smrtnih kazni „prevelikoj blagosti“ bivšeg predsjednika. Sodhi, koji je u vrijeme svog mandata osudio pet osoba na smrt, se sada protivi smrtnoj kazni.

„Doživotna kazna je najveća kazna koju možete dati. Zamislite da ostatak svog života trunete u zatvoru,“ rekao je on.

Takav stav imaju i neke organizacije za zaštitu prava žena i pravni stručnjaci koji se protive pogubljenju napadača pozivajući se na Gandijevo načelo da će „oko za oko učiniti čitav svijet slijepim“.

Međutim, vodeći političari uključujući i ministra unutrašnjih poslova su rekli da je smrtna kazna u ovom slučaju zagarantirana. Neki smatraju da se na taj način vrši pritisak na sud da donese odluku koja će zadovoljiti ogorčenu javnost šokiranu brutalnošću napada.

„Javno mnijenje i osobito mediji dodaju ulje na vatru. Oni stavljaju zakonodavstvo u neugodan položaj,“ rekao je Colin Gonsalves, odvjetnik koji se pojavio na Vrhovnom sudu i direktor mreže Human Rights Law.