Dostupni linkovi

Slučaj Hodorkovski: Sporazum s đavolom


Vladimir Putin na sastanku sa Mihajlom Hodorkovskim, mart 2002.
Vladimir Putin na sastanku sa Mihajlom Hodorkovskim, mart 2002.

Autor: Alexei Pankin (Moscow Times) , prevod: Ena Stevanović


Slučaj Mihajla Hodorkovskog je klasični primjer tragedije čija se radnja odvija iza kulise masovne kulture moderne demokratije. To je postalo jasno kada je radio Ekho Moskvy posvetio cjelodnevni program balerini Anastasiji Volohkovoj koja je osudila otvoreno pismo 55 potpisnika. U tom pismu su progovorile različite javne ličnosti braneći način na koji se ruski pravni sistem bavi slučajem Hodorkovskog.

Trenutni stav Volohkove je preokret u odnosu na 2005. godinu kada je ona potpisala pismo vrlo slično ovom koje sada osuđuje. To je reakcija kakvu smo mogli i očekivati od Volohkove, koloristične ličnosti čiji podvizi često krase naslovnice tračerskih časopisa. Upravo nakon što je izabrana da u humanitarne svrhe pozira na jednoj naslovnici, postavila je na internet fotografije na kojim obnažena ljenčari na maldivskim plažama.

Ova tragedija ima korjene u takozvanim ludim devedesetim, kada je predsjednik Boris Jeljcin svojom kraljevskom rukom nesmotreno dijelio neprocjenjive državne prirodne resurse, tražeći zauzvrat nepokolebljivu lojalnost mladih milijardera koje je okovao svojim darežljivim dodirom.

Mnogi od njih, uključujući i Hodorkovskog su željno prodali svoju dušu onome što je američki potpredsjednik Joe Biden u svom govoru na Moskovskom univerzitetu nazvao „Faustovskom pogodbom“. Ta pogodba je ispisana krvlju i nema klauzulu o izbavljenju, osim u slučaju da sam đavo intervenira.

Imenovanjem svog vlastitog nasljednika, Jeljcin je dokazao da će đavo ispoštovati svoj dio pogodbe. Ubrzo nakon toga, Hodorkovski se počeo ponašati kao da je samoživi oligarh koji ništa ne duguje đavolu.

Simbol ruske slobode

Putin nije imao drugog izbora nego da ga pošalje u pakao. Ali moderna demokratija nema mehanizam kojim bi se kaznio ovakav tip zločina. Kao odgovor na to, Putin je trebao izdati kraljevski dekret u kojem bi pisalo:

FOTOGALERIJA - Hodorkovski: Od mladog biznismena do zatvorenika

1.Hodorkovski je izdao njegovo povjerenje;

2. Njegova sudbina bi trebala biti lekcija ostalim mogućim otpadnicima;

3. Neko mora odslužiti kaznu za zločine iz devedesetih jer će u suprotnom prva osoba koja putem slobodnih izbora dođe na vlast zatvoriti one koji su stekli ogromnu imovinu od države kao i one koji su je šakom i kapom dijelili;

4. Hodorkovski mi se i osobno baš ne sviđa.

Sve ovo bi u Faustovskoj pogodbi bilo vrlo logično, ali teško je zamisliti tako otvoren pristup đavola koji se treba uhvatiti u koštac sa demokratskim licemjerjem.

Tako sve postaje pomalo apsurdno. Možete li zamisliti Mefista kako popunjava tužbu kako bi stavio zalog na Faustovu dušu?

Ovaj slučaj je izazvao mnogo buke- debata oko pravila moskovskog Okružnog suda, Biden, Volohkova, otvorena pisma za i protiv slučaja Hodorkovsky ili dokumentarac autora Andreja Karaulova koji je nedavno postavljen na internet i u kojem se navodi da je Hodorkovsky bio direktno uključen u masovna ubijanja.

Međutim, ništa od ovoga nema utjecaja na glavnu priču - zakašnjeli pokušaj Hodorkovskog da povrati svoju izgubljenu dušu od Mefista-Putina koji tvrdi da ju je pošteno naslijedio.

Oba glavna lika ove klasične tragedije zaslužuju poštovanje. Hodorkovsky zbog svoje jedinstvene hrabrosti i Putin zbog pretvaranja da se pridržava odgovarajućih pravnih postupaka.

Ali jedini pobjednik koji je isplivao iz ove priče je Volohkova. Slika njenih ogoljelih grudi blago posutih pijeskom dok leži na egzotičnoj plaži je postala simbol ruske slobode kao što su to bile i ogoljele grudi mlade božice na čuvenoj slici Eugena Delacroixa „Sloboda predvodi narod“ koja je bila simbol oslobođenje Francuske.

XS
SM
MD
LG