Europski je sud ovih dana pozvao hrvatsku Vladu i Vesnu Balenović na sklapanje nagodbe, što je za Balenović veliki uspjeh, a za Vladu tek početna faza u postupku.
Vijest da je Europski sud za ljudska prava pružio šansu Vesni Balenović i hrvatskoj državi da se nagode sama Balenović doživljava velikom satisfakcijom u dugotrajnoj sudskoj borbi:
„Znači, iako Europski sud za ljudska prava je napisao 18. 3. Republici Hrvatskoj da se nagodi u roku od 12 tjedana sa gospođom Vesnom Balenović smatrajući da su ljudska i radna prava meni definitivno prekršeni, oni jednostavno sada to izbjegavaju. Ja sam očekivala da će naftna mafija reagirati jer rješavenjem nagodbe, koju ćemo vjerojatno Šimonović i ja provesti, mora odgovoriti osam kriminalaca iz INE šta su radili, mora odgovoriti dvadesetak sudaca šta su pisali i glavni državni odvjetnik koga je štitio.“
Zastupnica Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik reagirala je priopćenjem, te i za naš program pojašnjava da je riječ o uobičajenoj početnoj proceduri, a nikako o odluci u korist Balenović:
„Postupak kojeg je pred Europskim sudom pokrenula gospođa Balenović se nalazi u početnoj fazi. Dakle, ono što je došlo i Vladi i gospođi Balenović je samo podsjet Suda za iskazivanje načelnog i neobvezujućeg interesa za sklapanje nagodbe. Ukoliko stranke pokažu interes za nagodbu, Sud će kao i apsolutno u svim drugim predmetima, razmotriti to, a ukoliko ne pokažu interes za nagodbu, Sud će nastaviti sa postupkom kao i u svim drugim predmetima i na kraju postupka donijeti odluku. Svi pregovori o nagodbi su povjerljive naravi i stoga je stvarno u interesu tog postupka i obje strane da se ne vrši bilo kakav pritisak nego da se to odradi na način kao što je to sukladno pravilniku Suda.“
Vesna Balenović:
„Nagodba je u tijeku. Ja nisam nigdje rekla da sam ja dobila Strasbourg, ja sam samo rekla da je Europski sud za ljudska prava naložio Vladi RH sa mnom nagodbu i dao je rok 12 tjedana.“
Balenović je do 2001. godine radila u INI na poslovima transporta i materijalnim troškovima, te, kako tvrdi, uočila veliku korupcijsku aferu i pljačku od 100 milijuna dolara, obavijestila je sve odgovorne pojedince i institucije u državi, no rezultat je bio poguban po samu Balenović:
„Mene su 2001. izbacili van iz INE s otkazom i sa zabranom ulaska u INU.“
Lana Vego, iz Centra za mirovne studije, ističe da Vlada ima pravo kad upozorava da poziv na mirenje ne znači nikakvu konačnu pobjedu Vesne Balenović u sudskom postupku protiv hrvatske države, ali za samu Balenović je, kaže, značajan uspjeh:
„To je veliki plus da idu komincirati, ali ustvari to njima ništa ne znači za finalnu odluku.“
I odvjetnica Lina Budak, koja je u organizaciji Centra za mirovne studije upravo završila i stručnu edukaciju o Međunarodnom sudu za ljudska prava, naglašava da se uspjehom može smatrati već i sama činjenica da je Sud u Strasbourgu prihvatio slučaj Balenović:
„Europski sud za ljudska prava preko 99 posto zahtjeva odbacuje. Ljudi ili ne iscrpe domaći pravni put, ili jednostavno propuste rok. Dakle, u puno predmeta ne ulazi se u meritum nego se odbacuje.“
Slobodan Budak, odvjetnik
Prema podacima hrvatskog Ministarstva pravosuđa od 2001. do 2008. godine Europski sud za ljudska prava donio je 121 presudu u postupcima protiv Republike Hrvatske. Čak u 72 posto slučajeva Sud je utvrdio da je došlo do povrede ljudskih prava podnositelja, a tek u manje od tri posto slučajeva RH nije povrijedila ljudska prava. Lana Vego:
„Najviše se Hrvati žale i pozivaju se na članak 6. koji garantira pravo na pošteno suđenje i tu se najčešće radi o dugoročnosti postupka. Na taj način su im kršena ljudska prava i sa tim predmetima najčešće idu na Sud.“
Pred Europskim sudom za ljudska prava bilo bi puno više slučajeva iz Hrvatske da se uzimaju u obzir i događanja prije 1997., ističe za naš program odvjetnik Slobodan Budak. No, Hrvatska je tek tada potpisala Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, uz rezervu da se sve što se ranije događalo ne uzima u obzir:
„Namjera je bila da se ništa što se dešavalo do 1997., a dotle je sve obavljeno što su htjeli obaviti oni koji bi svi morali biti inače pred Sugom u Hagu, od našega Tuđmana pa dalje, da će to biti izvan toga, jer ovo je 1997. je li? Međutim, onda se postepeno premošćuje jer Sud u Strazbourgu ne drži puno do toga, pa uključuje i ono ranije razdoblje u neke od tih slučajeva.“
Vijest da je Europski sud za ljudska prava pružio šansu Vesni Balenović i hrvatskoj državi da se nagode sama Balenović doživljava velikom satisfakcijom u dugotrajnoj sudskoj borbi:
„Znači, iako Europski sud za ljudska prava je napisao 18. 3. Republici Hrvatskoj da se nagodi u roku od 12 tjedana sa gospođom Vesnom Balenović smatrajući da su ljudska i radna prava meni definitivno prekršeni, oni jednostavno sada to izbjegavaju. Ja sam očekivala da će naftna mafija reagirati jer rješavenjem nagodbe, koju ćemo vjerojatno Šimonović i ja provesti, mora odgovoriti osam kriminalaca iz INE šta su radili, mora odgovoriti dvadesetak sudaca šta su pisali i glavni državni odvjetnik koga je štitio.“
Zastupnica Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik reagirala je priopćenjem, te i za naš program pojašnjava da je riječ o uobičajenoj početnoj proceduri, a nikako o odluci u korist Balenović:
„Postupak kojeg je pred Europskim sudom pokrenula gospođa Balenović se nalazi u početnoj fazi. Dakle, ono što je došlo i Vladi i gospođi Balenović je samo podsjet Suda za iskazivanje načelnog i neobvezujućeg interesa za sklapanje nagodbe. Ukoliko stranke pokažu interes za nagodbu, Sud će kao i apsolutno u svim drugim predmetima, razmotriti to, a ukoliko ne pokažu interes za nagodbu, Sud će nastaviti sa postupkom kao i u svim drugim predmetima i na kraju postupka donijeti odluku. Svi pregovori o nagodbi su povjerljive naravi i stoga je stvarno u interesu tog postupka i obje strane da se ne vrši bilo kakav pritisak nego da se to odradi na način kao što je to sukladno pravilniku Suda.“
Vesna Balenović:
„Nagodba je u tijeku. Ja nisam nigdje rekla da sam ja dobila Strasbourg, ja sam samo rekla da je Europski sud za ljudska prava naložio Vladi RH sa mnom nagodbu i dao je rok 12 tjedana.“
Balenović je do 2001. godine radila u INI na poslovima transporta i materijalnim troškovima, te, kako tvrdi, uočila veliku korupcijsku aferu i pljačku od 100 milijuna dolara, obavijestila je sve odgovorne pojedince i institucije u državi, no rezultat je bio poguban po samu Balenović:
„Mene su 2001. izbacili van iz INE s otkazom i sa zabranom ulaska u INU.“
Lana Vego, iz Centra za mirovne studije, ističe da Vlada ima pravo kad upozorava da poziv na mirenje ne znači nikakvu konačnu pobjedu Vesne Balenović u sudskom postupku protiv hrvatske države, ali za samu Balenović je, kaže, značajan uspjeh:
„To je veliki plus da idu komincirati, ali ustvari to njima ništa ne znači za finalnu odluku.“
I odvjetnica Lina Budak, koja je u organizaciji Centra za mirovne studije upravo završila i stručnu edukaciju o Međunarodnom sudu za ljudska prava, naglašava da se uspjehom može smatrati već i sama činjenica da je Sud u Strasbourgu prihvatio slučaj Balenović:
„Europski sud za ljudska prava preko 99 posto zahtjeva odbacuje. Ljudi ili ne iscrpe domaći pravni put, ili jednostavno propuste rok. Dakle, u puno predmeta ne ulazi se u meritum nego se odbacuje.“
„Najviše se Hrvati žale i pozivaju se na članak 6. koji garantira pravo na pošteno suđenje i tu se najčešće radi o dugoročnosti postupka. Na taj način su im kršena ljudska prava i sa tim predmetima najčešće idu na Sud.“
Pred Europskim sudom za ljudska prava bilo bi puno više slučajeva iz Hrvatske da se uzimaju u obzir i događanja prije 1997., ističe za naš program odvjetnik Slobodan Budak. No, Hrvatska je tek tada potpisala Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, uz rezervu da se sve što se ranije događalo ne uzima u obzir:
„Namjera je bila da se ništa što se dešavalo do 1997., a dotle je sve obavljeno što su htjeli obaviti oni koji bi svi morali biti inače pred Sugom u Hagu, od našega Tuđmana pa dalje, da će to biti izvan toga, jer ovo je 1997. je li? Međutim, onda se postepeno premošćuje jer Sud u Strazbourgu ne drži puno do toga, pa uključuje i ono ranije razdoblje u neke od tih slučajeva.“
