Dostupni linkovi

Slučaj "Putevi Srbije": Građani ispaštaju zbog dugova javnih preduzeća


Ilustracija
Ilustracija
Građani Srbije, ili kako političari više vole da kažu, država, baš kao da je država neka firma koja ume da zaradi pare, opet će otplaćivati dug javnog preduzeća “Putevi Srbije”, težak 11 miliona evra. To je, naime, izglasala skupštinska većina, čime je povećan ionako alarmantno visok javni dug ove zemlje od oko 58 odsto bruto društvenog proizvoda.

Objašnjavajući zašto je parlament Srbije izglasao pretvaranje duga ovog preduzeća u javni dug, Veroljub Arsić, šef poslaničke grupe vladajuće Srpske napredne stranke, za Radio Slobodna Evropa kaže da je reč o dugovima “Puteva Srbije” koji su nastali odgovornošću prethodne vlade, ali da se zbog puke smene vlasti ti dugovi nisu mogli ignorisati.

”Ako je Zakonom o budžetu, na osnovu planova i programa javnih preduzeća bio planiran određen iznos sredstava, ne mogu da krivim direktora tog javnog preduzeća nego nadležnog ministra finansija, koji nije obezbedio sredstva za infrastrukturne projekte koji su ušli u budžet. Ako su sredstva za te projekte bila, a bila su, predviđena u budžetu, ona bi svakako išla iz poreskih prihoda. Da li je to po osnovu Zakona o budžetu ili po osnovu preuzimanja duga – to svejedno ide iz budžetskih prihoda. U konkretnom slučaju prethodna vlada je dala saglasnost za te projekte, a nije obezbedila sredstva”, kaže Arsić. On se slaže da je time povećan ionako ogroman javni dug zemlje, ali dodaje:

“Ne možemo mi da se smatramo ozbiljnom državom ako, bez obzira što je obaveze napravila prethodna garnitura vlasti, sada kažemo – e, nećemo da platimo zato što se promenila vlast”.

Poslanik opozicione Liberalno-demokratske partije Bojan Đurić delimično se slaže sa Arsićem da je prethodna vlast nerealno projektovala budžet, zbog čega nije bilo para za usvojene projekte, ali dodaje da i aktuelna vlast nerealno kroji budžet. On, međutim, ističe da je slučaj dugova “Puteva Srbije” mnogo složeniji i da nije u najprimarnijoj vezi sa nedobijenim sredstvima za infrastrukturne projekte. Osim toga, kaže Đurić, ovo preduzeće nije nikakav siromah, naprotiv, ali, uprkos tome, državi, odnosno, građanima, godinama ne plaća porez na dodatnu vrednost:

“’Putevi Srbije’ samo od putarine imaju godišnji prihod od 130 miliona evra, dobiju još nekoliko milijardi dinara od akciza na naftne derivate, a sliva im se i direktna državna pomoć, pa će tako kroz rebalans budžeta dobiti 6,2 milijarde dinara. I sve to im nije dovoljno! To je preduzeće koje godinama ne plaća PDV, na nezamislivo bezobrazan način državi samo na ime neplaćenog poreza na dodatnu vrednost duguje više od 200 miliona evra! I sve vlade su u međuvremenu to propuštale. Ako su “Putevi Srbije” pravili tolike gubitke da njihov dug postaje javni dug, postavlja se pitanje kakva će situacija biti tokom ove i sledeće godine, nakon što im je, konačno, uvedena obaveza da plaćaju PDV. Iznos PDV-a koji to preduzeće mora da plaća tokom godine je više od 20 miliona evra. To znači da će to tokom ove i naredne godine napraviti dodatni dug od najmanje 20 miliona evra, ukoliko se nešto ne promeni u načinu poslovanja tog preduzeća”.

Đurić podseća i na to koliko je novca građana Srbije ovo preduzeće spiskalo na samoreklamu iako, kao monopolista, nema nikakvu konkurenciju:

“To je preduzeće koje je mimo svakog zakona, recimo u 2012. godini, potrošilo 12 miliona dinara, odnosno, više od 100 000 evra, na reklamiranje i oglašavanje. Monopolističko preduzeće nema nijedan razlog da se oglašava”.

Neophodna privatizacija

Miroslav Prokopijević, ekonomski analitičar beogradskog Instituta za ekonomske studije, podseća da javna preduzeća, koja vlasti namerno održavaju u životu jer su unosnan partijski plen, godišnje iz džepova građana Srbije isisavaju čak oko milijardu evra. Otuda se naš sagovornik, uprkos tome što u vreme aktuelne krize za to nije najpogodniji momenat, zalaže za privatizaciju državnih i javnih preduzeća, tog rasadnika neodgovornosti, malverzacija i rasipanja tuđeg novca. Poslednji primer preuzimanja duga “Puteva Srbije”, još jedan je argument tome u prilog:
Miroslav Prokopijević
Miroslav Prokopijević

”Zbog toga sve treba privatizovati i onda će neko drugi da snosi rizik i da pokriva gubitke, a ne poreske platiše. Mi imamo ogroman broj firmi u domenu javih i javnih komunalnih preduzeća, koja predstavljaju užasno veliki trošak. Naravno, ta pomoć koju država pruža, a koja je nekoliko puta veća nego prosečna pomoć u zemljama Evropske unije, nije ništa drugo nego bahato razbacivanje para. Što je najstrašnije, tu je reč o sumi koja se približila jednoj milijardi evra – kad se zbroje gubici tih javnih preduzeća, neplaćeni porezi, kreditne garancije”, podseća Prokopijević i objašnjava otukud onda toliki otpori privatizaciji:

“Mi smo imali neregularnu verziju socijalizma, pa smo imali neregularnu verziju kapitalizma u kojoj, naravno, privatizacija služi da se nekom nameste poslovi i da namerno bude falična da bi moglo da se krade. Razume se, ljudi su to videli i misle da je svaka privatizacija lopovluk, iako je moguće izvesti normalnu privatizaciju. Naravno, sad je momentum za izvođenje tako nečega prilično rđav jer je poslovna klima u Evropi očajna, tražnja za kupovinu firmi jako niska, odnosno, niske su cene, ali bolje je to i sad uraditi nego gomilati dugove godinama”, ocenjuje Prokopijević.

Nepotrebno je građane Srbije podsećati na to koliko novca je pronevereno i pokradeno u javnim preduzećima, među njima i u “Putevima Srbije” zbog kriminalnog poslovanja prethodnih direktora. To javno preduzeće je, recimo, pretrpelo je štetu od oko 300 miliona dinara zbog zloupotreba prilikom izgradnje lokalnih puteva u Požarevcu od 2005. do 2007. godine. A zbog pronevere dela od 50 miliona evra kredita pre dve godine je podignuta optužnica protiv nekadašnjeg direktora te firme Dragana Jocića.

Podsećati ne treba ni na drumsku mafiju, milionsku krađu na naplatnim rampama, koju je otkrio Goran Milošević, radnik „Puteva Srbije“. Umesto nagrade, ovaj zviždač u pištaljku dobio je otkaz i prošao kroz pravu golgotu.
XS
SM
MD
LG