Dostupni linkovi

Slučaj Osmanagić ogledalo crnogorskog pravosuđa


Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Već danima traje svojevrsni ping pong između crnogorskog tužilaštva, koje nakon višemjesečne policijske istrage traži pritvaranje Armina Muše Osmanagića, označenog kao vodje jakog Barskog kriminalnog klana, i istražnog sudije koji to uporno odbija. Šta to govori o stanju u institucijama sistema, koja je karika u lancu policija –tužilaštvo –sudstvo najslabija i može li svojevrsna blamaža države da uspori njen tempo evropskih integracija?

Sve se dešava kao po već poznatoj matrici: Najprije je policija pokazala odlučnost spektakularnim hapšenjem kontroverznog baranina Armina Muše Osmanagića, tužilaštvo je potom zatražilo njegovo pritvaranje ali je istražni sudija ocijenio da za to nema osnova i pustio ga da se brani sa slobode.

Viši sud obara odluku sudije u istrazi, tužilaštvo ponovo traži pritvor, a sudija to ponovo odbija. I tako u krug, danima.

Šta to govori: Imamo li sukob institucija na liniji policija –tužilaštvo - sudstvo ili čak u samom sudstvu, gdje dvije instance donose dijametralne odluke. To pitanje najprije smo postavili Borisu Mariću iz Centra za građansko obrazovanje, članu grupe za pregovore sa EU u poglavlju 23.

“Ovaj slučaj prije svega govori o stanju u pravosuđu jer imamo dijametralno suprotne odluke u sferi iste grane vlasti i to treba da nas zabrine kao građane. Građani imaju pravo da znaju i upravo je tu civilni sektor insistirao i nije na žalost naišao na razumijevanje nadležnih iz pravosudne vlasti, posebno kod onih koji tamo donose odluke - da javnost mora mnogo više da bude uključena u ove slučajeve.“

Ono o čemu je javnost obaviještena jeste da je policija došla do saznanja da su Baranin Armin Muša Osmanagić i njegova supruga učestvovali u kriminalnom djelu pranja novca. Time je ponovo u medijski fokus došlo Osmanagićevo ime, koje smo prvi put čuli još 2004, kada ga je tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Mićo Orlandić označio kao jednog od učesnika u ubistvu urednika “Dana” Duška Jovanovića.

Osmanagić je nekoliko mjeseci bio u bjekstvu prije nego što se predao policiji. Od njega je uzet DNK ali vještačenje nije potvrdilo da se nalazio u vozilu iz koga je pucano na Jovanovića. Od tada, policija je često provjeravala Osmanagića, tokom brojnih kriminalnih istraga u Crnoj Gori. Bilo kako bilo, odluka istražnog sudije Bašovića da Osmanagića pusti da se brani sa slobode, naišla je na zaprepašćenje samog ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, pošto je na tom predmetu policija utrošila višemjesečni trud. U intervjuu za televiziju Vijesti Konjević je rezignirano poručio:

Raško Konjević
Raško Konjević
“Ja ću zamoliti kolege u crnogorskom parlamentu da razgovaraju sa dvojicom članova Sudskog savjeta iz reda poslanika. Takođe ću razgovarati sa ministrom pravde i zaista u svim tim razgovorima zatražiti sjednicu Sudskog savjeta o radu nekih sudija koji donose neke odluke za koje postoje određenih nejasnoća. Ima nejasnoća i Sudski savjet oko toga treba da se opredijeli.”

Komentar Konjevića Udruženje sudija protumačilo je kao pokušaj pritiska ili uticaja na rad sudija prije donošenja pravosnažnih odluka. I Boris Marić smatra da treba biti obazriv u ocjenjivanju rada sudije Bašovića.

“Moramo primijetiti da se on nalazi u jednom ozbiljnom problem pritiska onoga što su njegove zakonske obaveze, onoga što je zahtjev tužilaštva, onoga što mi nijesmo imali prilike da vidimo da li su svi dokazi izvedeni. Pritvor je izuzetna mjera sa stanovišta ljudskih prava, iako se radi o nekom za koga javnost pretpostavlja da je društveno opasan.”

Sudu treba omogućiti da samostalno bez bilo kakvog pritiska javnosti odlučuje, kategoričan je i član sudskog Savjeta iz opozicione SNP Neven Gošović:

Neven Gošović
Neven Gošović
“Ali je sa druge strane neophodno da se to čini u jednom efikasnom postupku. Svakako da se donekle podriva povjerenje javnosti u institucije sudstva ako se o tim predmetima ne odlučuje na efikasan način i ako dolazi do ukidanja odluka ili ponovnog donošenja odluka u vezi sa tim predmetima.”

Slučajno ili ne, slučaj Armina Muše Osmanagića podsjeća na onaj iz februara kada su u četiri dana tri puta hapšeni pa puštani otac i sin Pavić i Rajko Škerović iz Bara, koji su bili osumnjičeni za neovlašćeno držanje oružja i stavljanje u promet narkotika.

Slučajno ili ne ping pong i tada se vodio između istražnog sudija Bašovića i tužilaštva i Višeg suda. Hoće li sve to imati refleksija na otvaranje poglavlja 23, koje se upravo odnosi na pravosuđe i temeljna prava?

“Mislim da ovi događaji generalno ne mogu dovesti u pitanje dinamiku otvaranja poglavlja 23 i 24. Upravo su ovo slučajevi koji zahtijevaju dodatni pritisak Evropske komsiije i pregovaračkog procesa da bi naše institucije stvorile kapacitete da adekvatno odgovore na ono što su potrebe borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije”, kazao je Boris Marić.
XS
SM
MD
LG