Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor najavili su nakon sastanka ovog vikenda u Lovranu kako se razmišlja o mogućnosti zajedničkog nadzora zračnog prostora iznad dviju država.
Izvori bliski vrhu hrvatske Vlade povtvrdili su medijima kako se na sastanku dvoje premijera u jednom lovranskom restoranu razgovaralo o mogućnosti da Slovenija sudjeluje u nabavi eskadrile nadzvučnih lovaca. To bi Hrvatskoj smanjilo troškove njihove nabave, a Slovenija bi zauzvrat dobila par lovaca presretača, i tako četrdesetak milijuna eura koje sada godišnje plaćaju Talijanima za nadzor svog zračnog prostora potrošila na stvaranje vlastite nadzvučne flote.
„Ova je inicijativa dvoje premijera apsolutno za podržati, a ona je na tragu uobičajene prakse koja postoji unutar članica NATO-a“, kaže za naš radio izvrstan poznavatelj problematike, novinar zagrebačkog „Vjesnika“ Fran Višnar.
„Mnoge zemlje članice NATO-a, osobito susjedi, surađuju kada je u pitanju nabava skuplje vojne opreme: imamo primjer Mađarske i Češke. Oni su na lizing nabavili izvrsne, ali vrlo skupe švedske 'gripene' JAZ-39. Oni stalno međusobno lete, razmjenjuju iskustva, čas su iznad Češke, čas su iznad Mađarske bez ikskvih problema, što naravno nailazi na veliko odobravanje u Sjedinjenim Američkim Državama“, ocjenjuje Višnar.
Čisti pragmatizam
„Ova je inicijativa vrlo pozitivna i iz perspektive europskih integracija“, procjenjuje u izjavi za naš radio i profesor europskih integracija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Damir Grubiša.
„Eventualna uspostava zajedniče zračne kontrole iznad Slovenije i Hrvatske svakako je akt koji je u duhu suradnje zemalja članica NATO-a, ali isto tako i zajedničkog obrambenog koncepta Europske unije. Prema tome, na to treba gledati pozitivno, jer je to svakako jedan od prvih koraka u pragmatičkoj suradnji između dvije zemlje bivšeg zajedničkog prostora“, kaže Grubiša.
Inicijativa o zajedničkom nadzoru zračnog prostora drugačija je od primjerice dogovora oko „stare štednje“, koji neće ništa riješiti, ili dogovora oko rješavanja granice na moru, koji je donesen pod snažnim pritiskom Amerike i Europske unije. "Ovoga se puta radi samoinicijativno i vođeno vlastitim interesom", tvrdi Višnar.
„Radi se o čistom interesu, čistom pragmatizmu, jer ovakvo ratno zrakoplovstvo u Hrvatskoj više ne može funkcionirati. Zašto sa Slovencima? Ne samo zato što je to susjed bez koga ne možemo, nego je tu vrlo važna činjenica da su oni financijski jači i da imaju bolje međunarodne veze i kontakte“, navodi Višnar.
U takvom aranžmanu moglo bi se kupiti avione koji bi zadovoljili NATO standarde - bilo nove, bilo rabljene, ali modernizirane. Koji je slovenski interes?
„Slovenci su za to zainteresirani jer uopće nemaju supersonične borbene avione, ali imaju vojnu bazu koju su proširili i modernizirali – vojnu bazu Cerklje kod Brežica“, pojašnjava Višnar.
Višnar očekuje da će biti otpora ovoj inicijativi, ali ne očekuje da će protivnici zajedničkog hrvatsko-slovenskog angažmana u nabavi nadzvučnih lovaca izići i sa nekim valjanim argumentima. A ako se kao argument navodi štednja, Višnar uzvraća pitanjem – a zašto onda Ministarstvo obrane upravo ovih dana usred štednje ide u nabavu nekiliko stotina novih osobnih automobila?
Izvori bliski vrhu hrvatske Vlade povtvrdili su medijima kako se na sastanku dvoje premijera u jednom lovranskom restoranu razgovaralo o mogućnosti da Slovenija sudjeluje u nabavi eskadrile nadzvučnih lovaca. To bi Hrvatskoj smanjilo troškove njihove nabave, a Slovenija bi zauzvrat dobila par lovaca presretača, i tako četrdesetak milijuna eura koje sada godišnje plaćaju Talijanima za nadzor svog zračnog prostora potrošila na stvaranje vlastite nadzvučne flote.
„Ova je inicijativa dvoje premijera apsolutno za podržati, a ona je na tragu uobičajene prakse koja postoji unutar članica NATO-a“, kaže za naš radio izvrstan poznavatelj problematike, novinar zagrebačkog „Vjesnika“ Fran Višnar.
„Mnoge zemlje članice NATO-a, osobito susjedi, surađuju kada je u pitanju nabava skuplje vojne opreme: imamo primjer Mađarske i Češke. Oni su na lizing nabavili izvrsne, ali vrlo skupe švedske 'gripene' JAZ-39. Oni stalno međusobno lete, razmjenjuju iskustva, čas su iznad Češke, čas su iznad Mađarske bez ikskvih problema, što naravno nailazi na veliko odobravanje u Sjedinjenim Američkim Državama“, ocjenjuje Višnar.
Čisti pragmatizam
„Ova je inicijativa vrlo pozitivna i iz perspektive europskih integracija“, procjenjuje u izjavi za naš radio i profesor europskih integracija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Damir Grubiša.
„Eventualna uspostava zajedniče zračne kontrole iznad Slovenije i Hrvatske svakako je akt koji je u duhu suradnje zemalja članica NATO-a, ali isto tako i zajedničkog obrambenog koncepta Europske unije. Prema tome, na to treba gledati pozitivno, jer je to svakako jedan od prvih koraka u pragmatičkoj suradnji između dvije zemlje bivšeg zajedničkog prostora“, kaže Grubiša.
Inicijativa o zajedničkom nadzoru zračnog prostora drugačija je od primjerice dogovora oko „stare štednje“, koji neće ništa riješiti, ili dogovora oko rješavanja granice na moru, koji je donesen pod snažnim pritiskom Amerike i Europske unije. "Ovoga se puta radi samoinicijativno i vođeno vlastitim interesom", tvrdi Višnar.
„Radi se o čistom interesu, čistom pragmatizmu, jer ovakvo ratno zrakoplovstvo u Hrvatskoj više ne može funkcionirati. Zašto sa Slovencima? Ne samo zato što je to susjed bez koga ne možemo, nego je tu vrlo važna činjenica da su oni financijski jači i da imaju bolje međunarodne veze i kontakte“, navodi Višnar.
U takvom aranžmanu moglo bi se kupiti avione koji bi zadovoljili NATO standarde - bilo nove, bilo rabljene, ali modernizirane. Koji je slovenski interes?
„Slovenci su za to zainteresirani jer uopće nemaju supersonične borbene avione, ali imaju vojnu bazu koju su proširili i modernizirali – vojnu bazu Cerklje kod Brežica“, pojašnjava Višnar.
Višnar očekuje da će biti otpora ovoj inicijativi, ali ne očekuje da će protivnici zajedničkog hrvatsko-slovenskog angažmana u nabavi nadzvučnih lovaca izići i sa nekim valjanim argumentima. A ako se kao argument navodi štednja, Višnar uzvraća pitanjem – a zašto onda Ministarstvo obrane upravo ovih dana usred štednje ide u nabavu nekiliko stotina novih osobnih automobila?
