Pet stvari o izborima u Slovačkoj

Možda nisu izbori o kojima se najviše govori ove godine, ali parlamentarni izbori u Slovačkoj koji se održavaju 30. septembra, mogli bi imati odjeka daleko izvan te male srednjoevropske zemlje. Evo pet stvari na koje treba obratiti pažnju:

Zašto su ovi izbori važni?

Ako je vjerovati anketama, postoji velika šansa da Robers Fico, populista partije Smer, ponovo dođe na vlast nakon što je bio premijer od 2006. do 2010. i opet od 2012. do 2018. Njegov povratak bi mogao imati veliki uticaj na zapadnu politiku, posebno prema Ukrajini.

Tokom predizborne kampanje, Fico je isključio dodatne isporuke slovačkog oružja svom istočnom susjedu, odbacio dodatne sankcije Evropske unije (EU) Rusiji, doveo u pitanje mogućnost pridruživanja Ukrajine NATO savezu i ponavljao priče Kremlja o ratu kao što je ona da je NATO uzrokovao sukob i da je počeo kada su, kako je nedavno rekao: "Ukrajinski nacisti i fašisti počeli ubijati ruske građane u Donbasu i Lugansku."

Njegova stajališta o mnogim od ovih pitanja slična su stajalištima mađarskog premijera Viktora Orbana i tu bi njegov potencijalni uspon na vlast mogao imati uticaja, prema riječima Dominke Hajdu iz think-tanka Globsec sa sjedištem u Bratislavi: "Izbor Ficoa ima potencijal da dodatno uruši jedinstvo EU i NATO saveza kada je u pitanju ukupna podrška Ukrajini, jer bi uz Mađarsku postojala još jedna zemlja u centralnoj Evropi koja bi dovela u pitanje i možda se suprotstavila nekim odlukama koje podržavaju Ukrajinu".

Zašto je Slovačka plodno tlo za prokremljinske narative?

Ficov podešeni proruski narativ može shvatiti ako se pogledaju osjećaji u širem slovačkom društvu koji se značajno razlikuju u poređenju sa susjednom Češkom i Poljskom.

Istraživanje koje je Globsec proveo ranije ove godine pokazalo je da se 69 posto slovačkih ispitanika slaže da Slovačka isporučujući vojnu opremu Ukrajini provocira Rusiju i približava se ratu. Samo 58 posto glasalo bi za ostanak u NATO savezu.

Nikoleta Nemeckayova, politička analitičarka pri think-thanku AMO u Pragu, koja se bavi stavovima političkih partija u Slovačkoj prema Rusiji ističe da "Kremlj ne treba da pravi bilo kakve direktne pokušaje kako bi uticao na mišljenje javnosti i na rezultat izbora.

Dakle, ono što vidimo nisu kampanje uticajem koje dolaze iz Rusije kao takve, već slovačke političke stranke koje, za pobjedu na izborima, pokušavaju iskoristiti trenutni osjećaj u Slovačkoj, koji takođe uključuje pozitivan sentiment prema Rusiji".

Ona objašnjava da je pozitivan sentiment prema Rusiji u nekim dijelovima slovačkog društva dolazi iz različitih izvora, uključujući nostalgiju koju imaju neke grupacije koje na komunističku prošlost zemlje vide kao period stabilnosti u poređenju sa političkim krizama i ekonomskim problemima sa kojima se danas susreću.

Ali, ona takođe naglašava druge istorijske razloge kao što je pokušaj da se kreira odvojeni slovački identitet u multikulturnoj Habsburškoj monarhiji u 19. vijeku. "Naše nacionalne ličnosti, poput Ludovita Stura, pokušali su da uspostave nacionalni identitet Slovaka ali on je bio povezan sa Rusijom preko panslavizma, jer se na Rusiju tada gledalo kao na velikog brata na Istoku koji bi nam mogao pomoći da se izvučemo iz podjarmljenosti Austro-Ugarskoj."

Ali šta sa skorašnjim razvojem političke situacije u zemlji?

Kako bi se shvatio nedavni razvoj političke situacije u Slovačkoj, vrijedi vratiti se u 2018. godinu. Od tada, zemlja je promijenila pet različitih premijera. Te godine su se desili najveći ulični protesti od Plišane revolucije 1989., izazvani ubistvom istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove vjerenice Martine Kusnirove.

Fico, koji je u to vrijeme bio premijer, dao je ostavku i njegov politički saveznik Peter Pellegrini je preuzeo vlast, samo kako bi se odvojio od partije Smer i formirao svoju partiju lijevog centra koja se zove 'Hlas' (Glas).

Osnažen opštim neslaganjem javnosti, alijansa desnog centra nazvana "Obični ljudi i nezavisne ličnosti" (OL'aNO na slovačkom) jurišala je na prvo mjesto 2020. na opštim izborima sa 25 posto glasova koje su dobili zbog zagovaranja antikorupcijske politike.

Formirali su koalicionu vladu sa šarolikom grupom stranaka uključujući libertarijance, krajnju desnicu i demohrišćane. Vlada, koju vodi Igor Matović, bila je pogođena kritikama zbog pogrešnog postupanja s pandemijom COVID-19, skokom cijena energenata i dvocifrenom inflacijom nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Međutim, tu vladu su karakterisali i stalni sukobi koalicije, koji su na kraju doveli do toga da se Matović prije dvije godine povukao u korist svog zamjenika Eduarda Hegera. Jedan od koalicionih partnera, SASKA, tada je izašao iz vladajuće koalicije i srušio Hegerovu vladu izglasavanjem nepovjerenja što je otvorilo put za predstojeće izbore i trenutnu privremenu vladu koju vodi tehnokrata Ludovit Odor.

Kakvi su izborni scenariji?

Pad u nemilost OL'aNO-a bio je toliko spektakularan da se čini da neće prijeći izborni prag od sedam posto za dvostranačke ili trostranačke saveze (pet posto za pojedinačne stranke). Umjesto toga, čini se da će Smer završiti prvi s oko 22 posto glasova (dobio je 18 posto 2020.), što bi mu donijelo oko 40 zastupničkih mjesta. Uz 76 mjesta potrebnih za formiranje većine, biće potrebni koalicioni partneri.

"Republika", s izborom od oko osam posto, naširoko se smatra neofašističkom i previše neugodnom za upravljanje, ali postoje druge nacionalističke stranke sa sličnim mekim stavovima prema Moskvi s kojima se Smer može udružiti, poput "Slovačke nacionalne stranke" (SNS ) ili "Mi smo porodica" (Sme Rodina).

I dok izgledi idu u prilog Ficu, ne može se isključiti kasni porast za 'Progresivnu Slovačku', liberalnu grupu koja trenutno treba da dobije oko 30 mjesta i koja je pridobila većinu prozapadnih glasova koje je nekoć uživao OL'aNO.

Njen lider Michal Simecka jedan je od potpredsjednika Evropskog parlamenta i unuk poznatog čehoslovačkog komunističkog disidenta Milana Simecka. Pitanje je može li Simecka formirati održivu koaliciju. Čini se da su ovdje glavni tvorci Hlas i Pellegrini, trenutno treća snaga, odmah iza Progresivne Slovačke.

Blaži po pitanju vezanom uz Ukrajinu, Grigorij Meseznikov, predsjednik Instituta za javne poslove (IVO, u Slovačkoj) Hlasa naziva "ljudskim licem Smera". S obzirom na to da većina sadašnjih članova dolazi iz Ficove stranke, napominje da, iako Pellegrini i Fico "imaju jako loše međusobne odnose", pozicija prvog u stranci može biti klimava ako većina članova stranke nakon izbora bude pozitivna u pogledu koalicija sa Smerom".

Koliko bi Fico mogao da promijeni Slovačku?

Naravno, moglo bi se dogoditi da će Fico ublažiti svoju antizapadnu retoriku ako bude izabran. U svojim prethodnim mandatima dao je, na primjer, zeleno svjetlo sankcijama protiv Rusije zbog aneksije Krima 2014., dok ih je u isto vrijeme kritikovao pred domaćom publikom.

Malo ko vjeruje da će on Slovačku izvesti iz NATO saveza, Evropske unije ili eurozone. Međutim, vrlo je moguće da će pokušati ublažiti sadašnje i buduće sankcije EU Rusiji ili dodati još prepreka na putu Ukrajine ka EU.

Ipak, vrijedno je napomenuti da bi potencijalni savez s Hlasom mogao ublažiti njegovu vanjsku politiku i postoje glasine da bi ugledni diplomati poput sadašnjeg izaslanika EU za zapadni Balkan Miroslava Lajčaka mogli biti izabrani za ministra inostranih poslova.

Čini se da bi povratak Smera na vlast stvorio više svrstavanja s Orbanovom Mađarskom u gorućim društvenim pitanjima kao što su LGBTQ prava ili migracija, čak i ako Fico nikada nije bio tako ambiciozan kao Mađar u stvaranju "neliberalne demokratija".

Ne isključujte da bi mogao pokušati oslabiti pravosudni sistem u zemlji i samim tim pokušati izbjeći zatvor. Prošle godine je slovački parlament za dlaku uspio da suspenduje njegov imunitet od kaznenog progona, koji po zakonu uživa svaki zastupnik.

Specijalni državni tužilac istraživao je optužbe da je Fico koristio povjerljive porezne i policijske dokumente protiv političkih protivnika, a ne čudi što je bivši premijer zaprijetio da će otpustiti istražioce Nacionalne kaznene agencije ako mu se za to ukaže prilika.