Bitka koja traje gotovo deceniju, niti u petak nije dobivena – Sabor nije raspravio prijedlog Hrvatskog saveza slijepih, što ga je u proceduru proslijedio saborski Odbor za ljudska prava, o uvođenju dodatka za sljepoću u iznosu od 330 eura mjesečno. Umjesto toga, 15. listopada, na Svjetski dan bijelog štapa, visoka vladina dužnosnica uručit će predstavnicima Hrvatskog saveza slijepih Europsku konvenciju o ljudskim pravima – tiskanu na Brailleovom pismu. Još jedno prigodno slikanje za kamere, umjesto da se problem sagleda u cjelini, a zatim u cjelini i riješi. Zašto je to na kraju tako ispalo, za Radio Slobodna Europa govori predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Vojin Perić:
«Zato što su jednokratne stvari najbolje. S jednokratnim stvarima se možemo slikati, možemo reći medijima – vidite što je napravljeno i tako dalje. Gasimo svaki mali požar, a nemamo sustava. Slijepi, pa i sve druge osobe s invaliditetom, trebaju sustav.»
Otprilike 5.800 slijepih osoba u Hrvatskoj u raznim su financijskim i pravnim statusima. Četrdesetak onih koji su oslijepili u Domovinskom ratu prima nešto preko 500 eura mjesečno, nešto je više onih koji su slijepi od Drugog svjetskog rata, koji dobivaju nešto manju mjesečnu naknadu, a gotovo tri i po tisuće je onih koji su rođeni slijepi ili oslijepili od poraća do 1999. godine, i primaju nešto preko 100 eura mjesečno. Najkritičnija je kategorija oko 3.000 onih koji su oslijepili ili rođeni slijepi nakon 1999. godine. Ako imaju sreće, dobivaju 54 eura mjesečno, a ako nemaju – 35. I zbog toga zahtjev za 330 eura mjesečnog dodatka za sljepoću. Zašto – još jednom Vojin Perić:
«Biti siromašan je loše. Ali slijepa osoba bez državne potpore ne može biti ni siromašna. Slijepoj osobi svakodnevno netko treba nešto pomoći – s kuhanjem, ponekad glačanjem i tako dalje. Sve to bi netko trebao napraviti. Slijepa osoba ne samo da nema novca za život, ona je još dublje prema dnu, jer nije jednaka s onim siromašnim koji vidi. Dakle, ne može čak biti niti jednako siromašna.»
Tajnik Hrvatskog saveza slijepih Ivica Robić ogorčen je Vladinom objašnjenjima da nema novca, kada siromašnije zemlje od Hrvatske imaju mnogo ozbiljnije iznose mjesečnih naknada za slijepe:
«Neprihvatljivo je da najsiromašnija zemlja u Evropi – Albanija – ima dodatak za slijepe od 80 eura, a Hrvatska mnogo manje od toga. U Bosni i Hercegovini je to 175 eura. Toliko ima i Srbija, za koju kažemo da je nerazvijena. Toliko ima i Crna Gora. U Makedoniji dodatak čini 30 posto prosječne plaće. Slovenija ima nešto ispod 300 eura. Hrvatska, koja se diči da je lokomotiva jugoistoka Evrope, ima dodatak od 54 eura.»
Tko nam je kriv što nas slijepih u Hrvatskoj ima koliko ima stanovnika u nekom većem selu, rezignirano zaključuje Robić:
«Kaže se – nema novaca. To je u današnje vrijeme nemoralno govoriti, kad vidimo da se pred izbore dijele ogromni novci, što za dioničare, kvazidioničare, što za neke druge kategorije. Slijepi su slabi, malo nas je. Nas ima 5.800. Pa to je jedno selo. Tko će se brinuti za jedno selo da pribavi te glasove. Novci se troše tamo gdje se dobiva puno glasova.»
Hrvatski savez slijepih obilježit će 15. listopada Svjetski dan bijelog štapa i, među ostalim, pitat će stranke – a što oni nude slijepima budu li nakon izbora participirali u vlasti? Neovisno o obećanjima koje tada dobiju, najavljuju da će svoje probleme i internacionalizirati.
