Dostupni linkovi

Dijagnoza - siromaštvo


Russia -- Demonstration in celebration of 91th anniversary of the Great October revolution, Moscow, 07Nov2008

17. oktobar u svijetu se obilježava kao Međunarodni Dan borbe protiv siromaštva. Da li su zemlje Zapadnog Balkana siromašnije od ostatka svijeta i da li se vlasti uopšte osvrću na siromašne?

Autori: Mirna Sadiković, Goran Vežić, Petar Komnenić, Sead Sadiković, Gezim Baxhaku

Prema podacima Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP), 24 posto stanovništva BiH je siromašno, a još 6 posto je na ivici siromaštva. BiH je specifična po velikom broju mladih ljudi koji spadaju u ugroženu kategoriju zbog visokog procenta nezaposlenosti. Žarko Papić, direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja, ocjenjuje da u najugroženiju grupu spadaju mladi bračni parovi sa dvoje i više djece, ali i da je najveći problem ove zemlje takozvano novo siromaštvo:

“Veoma je izraženo generacijsko reprodukovanje siromaštva, tako da to čini - s vremenskom dimenzijom, imajući u vidu budućnost - veoma ozbiljan problem u BiH. Nisu, možda, brojke najvažnije. Važnije je da se u BiH javlja tzv. novo siromaštvo, dakle da su ljudi, pojednostavljujem, koji su bili dobro situirani, tzv. srednja klasa - uzmite primjer profesora univerziteta, predratnog, koji je sada u penziji, fakat je na ivici siromaštva, ako nije ispod te ivice, što onda psihološki, politički i socijalno čini puno veći problem, nego da je riječ o tzv. tradicionalnom siromaštvu kakvo srećemo u nekim veoma nerazvijenim zemljama. Jer jedna je stvar kad se vi odjedanput nađete u situaciji siromaštva i ne možete iz nje više izaći, a dobar dio života ste provodili u potpuno drugim uslovima.”

Jedan od načina smanjenja siromaštva u BiH je usvajanje politike koja bi omogućila ujednačeniju raspodjelu prihoda po svim kategorijama stanovništva i širom zemlje, kaže Kristin Meknab, rezidentna predstavnica UNDP-a u BiH:

„Kada kažem raspodjela prihoda, mislim na prihode države, novac od različitih vrsta poreza, uključujući i PDV. Samo novac od PDV-a mogao bi se rasporediti po različitim nivoima vlasti, tako da niti jedna osoba ne živi u krajnjem siromaštvu.“

No, ovaj metod bi već bio primijenjen da politika ne uslovljava ekonomiju, kaže Damir Deliđuljić, iz organizacije Mladi evropski federalisti BiH:

„Ako govorimo o problemu siromaštva, ja smatram da može jako mnogo da se uradi u BiH na tome, ali prije toga mora da se napravi sistem, koji ne postoji. Mi opravdanje za to što sistem ne postoji čak više i ne tražimo. Znači, mi smo ubijeđeni da tako treba da bude. Živimo u totalnoj bijedi i neko nas je uvjerio, a zna se ko je taj neko, da je to sasvim normalno. I mi smo se zapravo navikli na to dno. Onog momenta kad se trgnemo iz toga i kad shvatimo da može i drugačije, mislim da će sve da bude mnogo bolje.“

Ekonomski savjetnici vladajućih struktura napravili su Strategiju borbe protiv siromaštva, poznatu kao PRSP, kasnije transformisanu u Državnu srednjoročnu strategiju razvoja za period od 2004. do 2007. godine, čija je namjena više bila da amortizuje početne udare PDV-a, ocjenjuje Papić i dodaje da je za ovu zemlju rješenje problema jedino u usvajanju evropskih standarda:

„Bitno je pomenuti da će se ove godine početi pripremati strategija socijalnog uključivanja, sad uvodimo termin koji se koristi u Evropskoj uniji, koji borbu protiv siromaštva stavlja u puno širi kontekst nego što je samo finansijski. Dakle, ozbiljna strategija će se raditi sad.“

Evo šta kažu građani BiH o tome kako se boriti sa problemom siromaštva u BiH:

„Pa da je manje lopvluka, bolje bi se rješavalo, manje bi bilo i sirotinje.“

„Da ne kradu, da dadnu ovoj sirotinji.“

„Da se fabrike prave, tvornice, da se ljudi zapošljavaju.“

„I mi penzioneri kad bi dali po marku, ja ne bih žalila.“

„Mislim da bi postojanje narodne kuhinje u velikoj mjeri pomoglo tu kategoriju stanovništva. Također bih organizovala češće dobrotvorne večere ili donatorske večere gdje bih pozivala ugledne privrednike, političare.“

BiH, ipak, nije najdrastičniji primjer u svijetu. Neke zemlje imaju polovinu ili čak tri četvrtine siromašnog stanovništva, dok statistički podaci govore da u BiH do sada nije zabilježena pojava ekstremnog siromaštva - kada ljudi umiru od gladi.

Srbija je siromašna prema svim pokazateljima

Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja Skupštine Srbije, u saradnji sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), obeležio je Svetski dan borbe protiv siromaštva održavanjem okruglog stola na temu Mladi i siromaštvo. Meho Omerović, predsednik ovog odbora, za RSE, kaže da je siromaštvo vidljivo na svakom koraku jer je Srbija, kako kaže, siromašna zemlja po svim pokazateljima:

”Vredi se podsetiti onog podatka koji generalno važi za sve zemlje sveta a to je takozvana donja linija ili granica siromaštva. Dakle, koji je to minimum koji postoji da bi čovek mogao da preživi, da bi samo na osnovu hrane mogao da preživi svaki dan. U svetu je ta donja granica, kada je u pitanju Afrika 1 dolar dnevno potrošnje za hranu i preživljavanje, u Zapadnoj Evropi je to 14 dolara, a u Srbiji je 2.4 dolara dnevno. Iz toga se izvlači veoma prost zaključak da smo mnogo bliže Africi nego EU. Dakle, siromaštvo u Srbiji nije pojava već je to problem.”

Vlada Srbije usvojila je Strategiju za smanjenje siromaštva, koja predviđa smanjenje broja siromašnih na polovinu do 2010. godine, a broj nezaposlenih takođe na polovinu, do 2015. godine.

Žarko Šunderić, portparol tima za implementaciju Strategije za smanjenje siromaštva Vlade Srbije, kaže za RSE, da se u odnosu na 2006. godinu, kada su rađena poslednja istraživanja, broj siromašnih neznatno smanjio:

”8.8 % ljudi živi ispod apsolutne linije siromaštva. Dakle, to je onaj egzistencijalni minimum koji za, kako ga statistika zove, ekvivalentnog pojedinca iznosi na mesečnom nivou 6.200 dinara potrošnje. Ako govorimo o tome ko su zapravo siromašni, u riziku iznad siromaštva su, u odnosu na ovu prosečnu populaciju, mladi - gotovo trećina do polovine populacije je u riziku. Zatim osobe starije od 65 godina, porodice sa preko 6 članova i u natprosečnom broju romska populacija. Od svih onih koji žive ispod te linije siromaštva 70 % ljudi su oni koji nemaju obrazovanje ili koji imaju samo osnovno.”

U Kraljevu oko 500 najsiromašnijih građana koristi usluge narodne kuhinje. Među njima najviše je starih osoba koje žive od minimalne penzije ili socijalne pomoći:

U 57 srbijanskih opština sprovodi se program narodnih kuhinja. Za više od 20 000 ljudi, to je jedini topao obrok u toku dana na koji mogu da računaju.

“Mnogo znači, sa malo primanja ne može se izaći na kraj.”
”Bolestan sam ja, bolesna je žena, ne može da kuva pa sam prinuđen da uzimam tu hranu.”
“Sama sam ali vrlo teško živim. Kada je bilo bombardovanje nisam imala od čega da živim a i sada- mnogo mi znači.”

Ove godine Svetski dan borbe protiv siromaštva posvećen je problemu siromaštva među mladima. Ministarka za omladinu i sport Snežana Samardžić-Marković, kaže za RSE, da je problem siromašnih mladih ljudi sve vidljiviji, ali da je teško proceniti kolike su stvarne razmere te vrste siromaštva:

”Reći ću vam da je 47,7 % mladih nezaposleno, oko milion ljudi u Srbiji, između 14 i 25 godina. To znači da neki od njih žive zajedno sa svojim porodicama, pripadaju sivom tržištu i jako je teško utvrditi prave granice siromaštva. Ono što svi vidimo iz svakodnevnice je da je siromaštvo zaista ogromno.”

Više od 40 nevladinih organizacija u Srbiji bavi se problemima mladih. Jedan od takvih organizacija je i udruženje građana ‘Duga’ iz Ade. U tom malom mestu na severu Srbije, koje je nekada imalo 23.000, a danas oko 18.000 stanovnika, najveći problem su migracije i obrazovanje, kaže za RSE, Žarka Svirčev predstavnica ove nevladine organizacije:

”Otprilike 50 % omladine nema završenu osnovnu školu i samim tim to je najveća grupacija u kojoj vlada siromaštvo.”

Eksperti ističu da je siromaštvo dinamičan fenomen. Siromašni su zarobljeni u zamku male kupovne moći. Stoga, za smanjenje siromaštva nužno se mora obezbediti podsticaj kojim će se siromašni ohrabrivati da obezbeđuju različita dobra i moći, koja će im omogućiti da u budućnosti izbegnu siromaštvo.

Sirotinja samo tone

U Hrvatskoj ljudi ne umiru na ulici od gladi, ali slike siromaštva su vidljive pokraj kontejnera. Ima podosta ljudi koji ih prebiru:

„Bježite od mene daleko. Imam bolesno dijete. Pustite me na miru. Neću vam reći niti jednu riječ, kako sam već rekla. Valjda ste odrasla osoba, pa razumijete.“

„Ova plastična flaša je kuna. A sa kunom, kada dođeš u prodavaonicu ili popu, dobro je.“

Na ulicama hrvatskih gradova nisu baš vidljivi beskućnici, što ne znači da ih nema:

„Većinom spavam vanka.“

Najveći rizik od potonuća u siromaštvo nose starije osobe i umirovljenici:

„Ja sam sakata. Imala sam 11 operacija. Penziju imam malu. Na oči sam sakata, srčani sam bolesnik, šećeraš. Imam 715 kuna penzije. Ništa ne vidim raditi. Na jedno oko ništa ne vidim, a na drugo samo magla i suze.“

Između umirovljenika naročito su ugroženi oni koji su pristigli iz drugih, još siromašnijih, država:

„Sada imam 840 kuna. Ovdje čistačica ima više nego ja, koji sam radio pune 32 godine u rudniku. Može biti samo za kruha i mlijeka. Baka i ja imamo samo za kruha i mlijeka.“

U Nezavisnim hrvatskim sindikatima kažu da se udio siromašnih domaćinstava kreće od optimističnih 11 posto do realnijih 29 posto. Između 70 i 80 posto građana osjeća se siromašnima.

Ugroženi su nezaposleni, od kojih tek 20 posto prima nekakvu naknadu, ali i dvadesetak tisuća radnika koji rade, a ne primaju plaću: Dalmatinka Radonja:

„Radnici od drugog mjeseca nisu primili plaću.“

Ugrožene su i osobe bez obrazovanja, samačka domaćinstva, jedno-roditeljske obitelji i obitelji s više djece:

„Suprug mi je prognanik iz Vukovara. Imam petero komada djece. Živjeli smo u Vukovaru kao podstanari. Tamo se nemam gdje vratiti. Dobila sam u Hrvatskoj Kostajnici kuću na privremeno korištenje. Čim je predsjednik Tuđman umro, odmah su me izbacili iz kuće i uvalili Bosanca unutra. Sada sam se odselila i nemam struje. Dvoje djece mi ide u školu. Imaju teške probleme. Jedan sin, koji ide u peti razred, dobio je batine.“

Ugroženi su Romi:

„Ni bolnica neće da nas primi. Primi nas na prvi dan, čim pruže pomoć, a sutra nas otpusti kući. Treba to neko platiti. Onaj ko živi od socijalne pomoći, otkuda to da plati.“

Nezavisni hrvatski sindikati tvrde da prosječna hrvatska plaća može pokriti od 75 do 79 posto minimalne potrošačke košarice, a prosječna mirovina nikad ne pokrije ni 60 posto umirovljeničke košarice. Uz to, preko 65 posto plaća niže je od prosječne, a preko 60 posto mirovina jednako je, ili niže, od 2.000 kuna. Troškovi se neprekidno „krpaju“ novim zaduženjima, pa su se Hrvati, po posljednjim podacima, kod poslovnih banaka zadužili preko 107,7 milijardi kuna, a svaka hrvatska obitelj je prosječno dužna više od 86.000 kuna, pa je tako čak svaka sedma mirovina pod ovrhom, kao i veliki broj plaća.

Hrvatski siromasi su rezignirani:

„Padamo dole. Neko ide gore, a neko tone. A ko tone? Sirotinja.“

Nema jesti dva puta dnevno!

Povodom 17. oktobra, međunarodnog Dana borbe protiv siromaštva, Lorena Vlahović, portparolka Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja, za naš radio kaže da Vlada Crne Gore intenzivno radi na unaprijeđenju kvaliteta života svih građana, sa posebnim akcentom na najugroženije kategorije stanovništva. I pored činjenice da strategija za smanjenje siromaštva više ne predstavlja uslov međunarodne zajednice za odobravanje kredita, Vlahović podjseća da je u julu ove godine usvojena inovirana strategija za borbu sa ovim problemom:

„Strategija prati međunarodna kretanja na planu socijalne politike, a usmjerena je na uključivanje marginalizovanih grupa stanovništva u sve oblasti društvenog života. U proteklom periodu ostvarena je saradnja sa nedavno otvorenom kancelarijom Svjetske banke u Podgorici, uz čiju podršku će biti obezbijeđena sredstva za predstojeće aktivnosti na jačanje kapaciteta za implementaciju strategije, stvaranje uslova za realizaciju prioriteta identifikovanih u ovoj strategiji“.

U Mreži za afirmaciju nevladinog sektora, međutim, kažu da su veoma nezadovoljni aktivnostima Vlade. Direktorka Mans-a Vanja Ćalović podsjeća da je ta organizacija tokom 2003. u saradnji sa drugim nevladinim organizacijama radila na strategiji za smanjenje siromaštva i pratila sprovođenje tog dokumenta:

„Međutim, mi smo u tom periodu, jedine informacije koje smo mogli da dobijemo su bile informacije iz pisanih medija i nakon stupanja na snagu Zakona o slobodnom pristupu informacijama pokušali smo da nastavimo sa praćenjem sprovođenja te strategije, ali od Ministarstva rada i socijalnog staranja nije bilo moguće dobiti nijednu informaciju o tome kako se realizuje preko četiristotine projekata koji su predviđeni strategijom za smanjenje siromaštva i oni su taj dokument jednostavno stavili u jedan drugi plan i u međuvremenu se desilo i o tome smo saznali iz medija da je bez bilo kakve konsultacije sa bilo kim ko je ranije bio uključen u izradu tog dokumenta Ministarstvo rada i socijalnog staranja donijelo neku inoviranu strategiju pri čemu su i dalje zadržani podaci o stanju siromaštva iz 2003. odnosno 2004. godine, a nikakvih informacija nema niti o tome kako je sprovođena ta prethodna strategija, ako je uopšte sprovođena, a kamoli o tome šta sadrži nova strategija i na osnovu kojih pokazatelja“.

McDonalds negdje na Balkanu

Šta o siromaštvu kažu crnogorski građani? Pitali smo u Bijelom Polju.

BJELOPOLJAC 1: Siromaštvo ne može biti gore. Ovo nije život. Ovo ni pola života nije. Neke se promjene moraju dešavati. Narod trpi. Ima jedan sloj bogataša, sa njima ne mož’ ništa, oni su svoje nanijeli i šta im ti sad možeš, a ova sirotinja neka muči.

Pjesma koju je Nisan Beriša prije par godina otpjevao za naš radio nikada neće postati himna i zbog toga što je siromaštvo teško slaviti, a ona je posvijećena upravo tome, odnosno smeću:paradajzu, paprikama, sudžuku i ostalom što on i njegovi rođaci, nastanjeni pokraj gradske deponije, pronađu i pojedu kako bi preživjeli. I danas neki, makar što nekima može zvučati nadrealno, sasvim realno kažu:

"Mi brojimo mnogo zvezda i nadamo se da će neka da bude srećna za nas, makar jedna od njih. Mi Evropu ne viđamo, ali da li nas evro viđa?"

I profesor Novo Vuković u vezi siromaštva ima izgrađeni i sasvim politički stav:

„Jer je ova vlast toliko vješto to izvela pa je sa timom stručnjaka dovela narod do bijede, jer kada ga dovedeš do bijede lako je njime upravljat“.

Država Crna Gora ima i strategiju za borbu protiv siromaštva o čijim se rezultatima mogu čuti i sasvim oprečna gledanja i na bijelopoljskoj gradskoj pijaci, ogledalu kvaliteta ishrane na kojoj jedan od kupaca ima sopstvenu strategiju i savjet za uštedu po kome se dnevno može jesti:

„Samo jednom dnevno, dva puta ko bude jio zadužiće se kao ja“.

„Bogati ljudi uglavnom kupuju i med i brašno i jabukovo sirće, to je mnogo dobra stvar za smanjenje holesterola u krvi, a bogati ljudi dobro jedu pa onda im to treba. Sirotinja slabije jede. Više jede zeleniša“.

„U prosjeku ne živi se loše“, kaže Milovan Ćetković i objašnjava zašto:

„Ne primijećuje se toliko to siromaštvo. Evo, pune su kafane. Ima narod para, pojedini, pojedini baš nemaju ništa. Mi jedemo ’ljeb, a oni jedu meso. U prosjeku jedemo i ’ljeb i meso“.

Kosovo najsiromašnije na Zapadnom Balkanu

Na Kosovu 14 odsto građana žive u krajnjem siromaštvu, odnosno 300.000 građana Kosova živi sa manje od 70 evro centi dnevno, dok istovremeno istraživanja pokazuju da stagnira ekonomski razvoj.

“Prema izveštaju ranog upozorenja, svaki drugi građanin Kosova kao najznačajniji problem vidi nezaposlenost i siromaštvo”, rekao je šef Programa za razvoj UN (UNDP), Frode Mauring.

Iskorenjivanje ekstremnog siromaštva i njeno relativno smanjenje je jedan od ciljeva ovog miljenijuma, što Kosovo zajedno sa drugim zemljama planira da ostvari do 2015. godine.

Prema Svetskoj banci, 14 odsto Kosovara su na nivou ekstremnog siromaštva, a svaki deseti građanin Kosova uveče legne i ujutro se budi gladan” - Frode Mauring, UNDP

U drugom izveštaju o ciljevima miljenijuma, koji su izradili UNDP i Institut za razvojna istraživanja “Riinvest” iz Prištine, se ističe da održivi ekonomski razvoj smanjuje nivo siromaštva. Predsednik Instituta Muhamed Mustafa kaže kako se ciljevi milenijuma mogu postići do 2015. godine, ali da je zato potrebno mnogo rada:

“Analiza pokazuje da ne možemo biti komotni. Ne možemo se nadati da će se ti ciljevi postići bez angažovanja svih. Prema našim analizama, da bi se eliminisalo ekstremno siromaštvo - što sada predstavlja 14 odsto stanovništva - koji troše manje od jednog dolara dnevno, i da bi oni 2015. godine mogli da troše dvostruko ili trostruko više, potrebno je mnogo rada.”

Preduslov smanjenju siromaštva je smanjenje nezaposlenosti sa 40 odsto, koliko je sada, na 25 odsto, kaže Mustafa:

“Tokom osam narednih godina treba stvoriti 200.000 do 250.000 novih radnih mesta. To znači da se u narednom periodu treba obezbediti razvoj po stopi od 7 odsto u odnosu na sadašnjih 1 do 1,5 odsto.”

U izveštaju se ističe da što pre treba sagledati i izvršiti detaljnu analizu zašto nije bilo ekonomskog rasta i da se identifikuju i utvrde kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mere koje će doprineti ekonomskom razvoju.

Zvaničnici Vlade Kosova su izjavili da su opredeleni da ostvare ciljeve milenijuma, nezavisno od činjenice da Kosovo nije potpisnica Izjave UN o milenijumu. “izjava koja nije potpisana od strane predstavnika Kosova ne treba ni u kom slučaju da ometa naše napore za ostvarivanje ciljeva koji su relevantni za budući razvoj Kosova”, kaže Naim Behluli iz Vlade Kosova.

XS
SM
MD
LG