Haško sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Alphonsa Orie-a odbilo je zahtjev Franka Simatovića za puštanjem na slobodu nakon rasprave po Pravilu 98 bis, koja se održava nakon izvođenja dokaza tužiteljstva, ukoliko obrana smatra da do sada nije izvedeno dovoljno dokaza da se potkrijepe optužbe.
Obrana Simatovićevog nekadašnjeg šefa, Jovice Stanišića, bivšeg voditelja srbijanske tajne službe Državne bezbjednosti, nije se odlučila na raspravu, ali su se suci osvrnuli i na njezinog klijenta, kako je navedeno, „zbog uloge obojice“ u događajima koji su doveli do optužbi za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine, između 1991 i 1993godine.
Zahtjev Simatovićeve obrane da se njihov klijent oslobodi po svih pet točaka optužnice na polovici suđenja je odbijen.
Sudac Orie je prilikom čitanja obrazloženja sudskog mišljenja opisao svjedočenja koje je sudsko vijeće uzelo u obzir pri zaključivanju da su se zločini dogodili, i to unutar udruženog zločinačkog poduhvata protjerivanja civila.
„Nekoliko svjedoka dalo je iskaze koji idu u prilog zaključka da je srbijanska Državna bezbjednost imala ključnu ulogu koji su se odigrali u SAO Krajini. Oni su opisali postojanje dve zapovjedne strukture koje su postojale u to vrijeme, a kojima je objema bio na čelu (Slobodan) Milošević. U jednoj, Stanišić kao prvi čovjek srbijanskog DB-a zapovjedao je jedinicama policije Krajine, specijalnim jedinicama državne bezbjednosti te dobrovoljačkim jedinicama. Druga linija zapovjedanja išla je preko JNA (Jugoslavenska narodna armija). U vezi sa SAO Slavonijom, Barnjom i Zapadnim Srijemom Vijeće je primilo dokaze da su Stanišić i Simatović već bili na tom području prije nego što su se dogodili zločini koji im se stavljaju na teret, i to posebno na području Vukovara“, naveo je predsjedavajući sudac.
Proces se nastavlja polovicom lipnja
Sudac Orie je uputio i na dokaze te svjedočenja o tome kako je Simatović bio čovjek za logističku potporu između službenog Beograda i paravojnih jedinica poznatim između ostalih - kao JSO, Crvene beretke, Knindže, Arkanovi tigrovi koji su se obučavali u centrima u Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini.
„U vezi sa centrom u Golubiću jedan svjedok je rekao u svom iskazu da mu je Milan Martić (vođa pobunjenih Srba u tzv.Krajini u Hrvatskoj) rekao da je Frenki (Simatović)taj koji će se pobrinuti za sve – novac, odjeću, vozila itd. i konkretno je naveo da se Simatović pobrinuo oko isplate plaća svima koji su imali vezu s Golubićem (kamp za obuku). Drugi svjedoci su posvjedočili da je Milan Martić bio direktno odgovoran Stanišiću“, pročitao je Orie.
Video snimak Franka Simatovića , bivšeg komandanta srbijanskih specijalnih policijskih snaga, na suđenju u Međunarodnom sud za bivšu Jugoslaviju, 07. septembar 2010.Kao dokaz o udruženom zločinačkom poduhvatu čiji su optuženi Stanišić i Simatović prema optužnici bili članovi, sudsko vijeće je uzelo u obzir nekoliko sastanaka visokih srbijanskih dužnosnika u sporno vrijeme.
„Vijeće je također čulo dokaze u vezi s jednim sastankom u srbijanskom MUP-u u Beogradu, na kojem se govorilo o tome - da Arkanovce, Škorpione i još jednu jednicu treba poslati da pomognu VRS-u (Vojsci Republike Srpske) u Trnovu u lipnju 1995. Na osnovu dokaza čini se da su Arkanovci zaista bili poslati kako bi pomogli jednoj operaciji blizu fronta kod Trnova i Treskavice. I da je optuženi Simatović osobno to tražio od Arkana“, izjavio je sudac Orie.
Sudsko vijeće se prisjetilo dokaza izvedenih od strane tužiteljstva o ubojstvima, deportacijama i protjerivanjima, sve od napada na Škabrnju, Dalj, Erdut pa sve do egzekucija muškaraca iz Srebrenice koje su počinile spomenute paravojne jedinice.
Zahtjev za oslobađanjem na polovici suđenja Simatovića je stoga odbijen te je sudsko vijeće pozvalo optuženog da izvede svoju obranu. Proces bi se trebao nastaviti polovicom lipnja.
Obrana Simatovićevog nekadašnjeg šefa, Jovice Stanišića, bivšeg voditelja srbijanske tajne službe Državne bezbjednosti, nije se odlučila na raspravu, ali su se suci osvrnuli i na njezinog klijenta, kako je navedeno, „zbog uloge obojice“ u događajima koji su doveli do optužbi za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine, između 1991 i 1993godine.
Zahtjev Simatovićeve obrane da se njihov klijent oslobodi po svih pet točaka optužnice na polovici suđenja je odbijen.
Sudac Orie je prilikom čitanja obrazloženja sudskog mišljenja opisao svjedočenja koje je sudsko vijeće uzelo u obzir pri zaključivanju da su se zločini dogodili, i to unutar udruženog zločinačkog poduhvata protjerivanja civila.
„Nekoliko svjedoka dalo je iskaze koji idu u prilog zaključka da je srbijanska Državna bezbjednost imala ključnu ulogu koji su se odigrali u SAO Krajini. Oni su opisali postojanje dve zapovjedne strukture koje su postojale u to vrijeme, a kojima je objema bio na čelu (Slobodan) Milošević. U jednoj, Stanišić kao prvi čovjek srbijanskog DB-a zapovjedao je jedinicama policije Krajine, specijalnim jedinicama državne bezbjednosti te dobrovoljačkim jedinicama. Druga linija zapovjedanja išla je preko JNA (Jugoslavenska narodna armija). U vezi sa SAO Slavonijom, Barnjom i Zapadnim Srijemom Vijeće je primilo dokaze da su Stanišić i Simatović već bili na tom području prije nego što su se dogodili zločini koji im se stavljaju na teret, i to posebno na području Vukovara“, naveo je predsjedavajući sudac.
Proces se nastavlja polovicom lipnja
Sudac Orie je uputio i na dokaze te svjedočenja o tome kako je Simatović bio čovjek za logističku potporu između službenog Beograda i paravojnih jedinica poznatim između ostalih - kao JSO, Crvene beretke, Knindže, Arkanovi tigrovi koji su se obučavali u centrima u Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini.
„U vezi sa centrom u Golubiću jedan svjedok je rekao u svom iskazu da mu je Milan Martić (vođa pobunjenih Srba u tzv.Krajini u Hrvatskoj) rekao da je Frenki (Simatović)taj koji će se pobrinuti za sve – novac, odjeću, vozila itd. i konkretno je naveo da se Simatović pobrinuo oko isplate plaća svima koji su imali vezu s Golubićem (kamp za obuku). Drugi svjedoci su posvjedočili da je Milan Martić bio direktno odgovoran Stanišiću“, pročitao je Orie.
„Vijeće je također čulo dokaze u vezi s jednim sastankom u srbijanskom MUP-u u Beogradu, na kojem se govorilo o tome - da Arkanovce, Škorpione i još jednu jednicu treba poslati da pomognu VRS-u (Vojsci Republike Srpske) u Trnovu u lipnju 1995. Na osnovu dokaza čini se da su Arkanovci zaista bili poslati kako bi pomogli jednoj operaciji blizu fronta kod Trnova i Treskavice. I da je optuženi Simatović osobno to tražio od Arkana“, izjavio je sudac Orie.
Sudsko vijeće se prisjetilo dokaza izvedenih od strane tužiteljstva o ubojstvima, deportacijama i protjerivanjima, sve od napada na Škabrnju, Dalj, Erdut pa sve do egzekucija muškaraca iz Srebrenice koje su počinile spomenute paravojne jedinice.
Zahtjev za oslobađanjem na polovici suđenja Simatovića je stoga odbijen te je sudsko vijeće pozvalo optuženog da izvede svoju obranu. Proces bi se trebao nastaviti polovicom lipnja.
