Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Šaškor: Povratak u Tuđmanovu brazdu


Erdogan i Grabar-Kitarović, moguć razgovor i o održavanju sastanka Hrvatska – BiH – Turska

Piše: Ines Šaškor

Komentar: Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u utorak, 9. siječnja, boravi u radnom posjetu Ankari. S turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom razgovarat će, prema najavama iz Zagreba, o stanju na jugoistoku Evrope, posebno u Bosni i Hercegovini, odnosima između EU i Turske, te o ulozi Ankare u upravljanju migracijama.

Razgovarat će se, prema istim najavama, o ulozi dviju zemalja u poticanju Hrvata i Bošnjaka u BiH na dijalog i dogovor, posebice o izbornom zakonodavstvu uoči izbora u listopadu.

Na Pantovčaku očekuju i da će Grabar-Kitarović i Erdogan razgovarati i o mogućem održavanju trilateralnog sastanka Hrvatska – BiH – Turska na najvišoj razini u prvom tromjesečju ove godine.

Nakon Ankare, hrvatska predsjednica će sredinom mjeseca posjetiti Bosnu i Hercegovinu.

Iz najave je jasno da je BiH glavna tema posjeta.

Za Miru Kovača, predsjednika vanjskopolitičkog odbora Sabora i bivšeg ministra vanjskih poslova, nema nikakve dvojbe i što je cilj: "Hrvatskoj kao garantu Ustava BiH je izuzetno važno da pridobijemo Tursku za izmjene izbornog zakona, kako bi Hrvati koji su tamo državotvorni narod bili i ravnopravni".

Hrvatski čelnici, dakle, ne odustaju. Prihvatili su mišljenje Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) da je izmjena izbornog zakonodavstva "pitanje svih pitanja" i uvjet ravnopravnosti Hrvata u susjednoj državi, te ga ustrajno zagovaraju na svim međunarodnim susretima. Time je službeni Zagreb sam sebi vezao ruke i sveo se na glasnogovornika partikularne politike. Politike koja ne vodi integraciji već dezintegraciji najbližeg susjeda.

Cijela višegodišnja kampanja oko izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini i pitanje osiguranja nacionalnog predstavništva svodi se na zadržavanje iste privilegirane strukture moći. One iste koja i u Hrvatskoj perpetuira klijentelizam i korupciju i otežava njezinu punu integraciju u Evropu.

Položaj Hrvata u BiH svakako je legitimna tema za razgovore. Između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Razgovori o tome u Ankari, kao i u bilo kojoj drugoj metropoli, internacionaliziraju problem. Zagreb vjerojatno očekuje posredovanje turskog predsjednika kojega aktualna bošnjačka nomenklatura doživljava kao svoga zaštitnika. To je priznavanje vlastite nemoći i ponižavanje susjeda.

Što se nudi zauzvrat? Ta quid pro quo politika ne obećava boljitak.

Istodobno, Zagreb nikada nije ozbiljno problematizirao položaj Hrvata u Republici Srpskoj, niti ga je stavio na dnevni red razgovora s Beogradom, na primjer.

Distanciranje od politike iz razdoblja 1990-tih čini se da je u Hrvatskoj napušteno. Već smo više puta naglašavali na ovom mjestu – u ratno vrijeme, kada je politika Franje Tuđmana imala doista veliku potporu hrvatske javnosti, jedan segment te politike nikada nije bio podržavan, a to je upravo politika prema Bosni i Hercegovini. Teritorijalne pretenzije, razni pregovori o podjeli te zemlje i osobito hrvatsko-bošnjački rat sa strašnim zločinima nailazili su na veliki i stvarni otpor.

Nakon Tuđmanove smrti, nova vlast, lijevo-liberalna koalicija, a potiho i sam HDZ (za vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor) praktički su se distancirali od stare politike.

Čak je i Tomislav Karamarko, najdesniji HDZ-ov lider do sada, kao razlog razlaza s HDZ-om naveo neslaganje s politikom prema Bosni i Hercegovini (u biografskoj knjizi Ivice Đikića o Stipi Mesiću Domovinski obrat).

Tomislav Karamarko nije se slagao s politikom prema BiH
Tomislav Karamarko nije se slagao s politikom prema BiH

Najglasniji zagovornici emancipacije od tuđmanovske politike prema BiH bili su predsjednici Stipe Mesić i Ivo Josipović. Ulazak u NATO i Evropsku uniju bila je prigoda da Hrvatska definira svoju novu regionalnu politiku i da se proaktivnom politikom, razvojem i suradnjom, nametne kao lider demokratskog preobražaja regije.

To se nije dogodilo.

Nova desna Vlada, ovaj put Andreja Plenkovića, uz aktivnu asistenciju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, malo pomalo vratila se u Tuđmanovu brazdu. Tome su svakako pogodovale i međunarodne okolnosti, obnova hladnoratovskih odnosa i konfrontacija velikih sila koje su svaka za sebe na Balkanu imale i imaju vlastite ciljeve.

Unutarnja stagnacija i blokada svih institucija u samoj BiH također su pridonijele lutanjima u politici.

Hrvatska desnica u tim je turbulentnim zbivanjima prepoznala priliku za povratak jednom od svojih fundamentalnih ciljeva – prekrajanje, ili bar paternalizam nad BiH.

Događaji kojima smo svjedočili u posljednje vrijeme – preuzimanje mirovina pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u hrvatski državni proračun, nacionalističko histeriziranje zbog presuda Haškog tribunala šestorici lidera bivše "Herceg-Bosne", kao i opetovano pretjerivanje hrvatske predsjednice zbog pojava islamskog fundamentalizma u BiH – samo su ilustracija toga povratka na staru politiku.

Bh. logoraši promatraju izricanje presude Jadranku Prliću i ostalima u Haškom sudu, Sarajevo
Bh. logoraši promatraju izricanje presude Jadranku Prliću i ostalima u Haškom sudu, Sarajevo

Ono što osobito zabrinjava je pasivnost javnog mnijenja u Hrvatskoj. Slabašna oporba uopće ne zamjećuje promjene državne politike, dapače ponekad im i sekundira.

Tako, član Socijaldemokratske partije (SDP) i član vanjskopolitičkog odbora Sabora, Domagoj Hajduković vjeruje da turski predsjednik Erdogan "uz dobru volju" mnogo može učiniti u BiH.

"Prije svega kao medijator i onaj koji će, uz Hrvatsku i uz Srbiju, biti jedan od jamaca stabilnosti Bosne i Hercegovine", smatra Hajduković.

Još prije desetak godina SDP se zalagao da Hrvatska i Srbija zajedno i dobrovoljno odustanu od dijela Dejtonskog sporazuma koji im osigurava posebnu poziciju u BiH i time i na djelu iskažu privrženost cjelovitosti i integritetu te zemlje. Danas se i ta stranka ponaša kao filijala Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Ove jeseni navršava se 25 godina od pisma što su ga šestero hrvatskih intelektualaca uputili Franji Tuđmanu s pozivom na ostavku. Politika prema Bosni i Hercegovini bila je među glavnim razlozima.

"Zbog vašeg patronata nad vodstvom 'Hrvatske zajednice Herceg-Bosne' i HVO, Hrvatska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom... postali smo taoci uskogrudne politike trenutne hercegovačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvatske komponente multikulturnog identiteta Bosne", stajalo je u pismu.

Potpisali su ga: Vlado Gotovac, Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vesna Pusić i Ozren Žunec.

Danas, na vidiku, nema sličnih pisama.

  • 16x9 Image

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG