Sarajevo ponovo poprište nasilnika, građani u strahu

U roku od tri dana Sarajevo je ponovno postalo poprište ubistava i ranjavanja. Sigurnosna situacija za vlast nije alarmantna, dok građani razmatraju opcije kako da se zaštite. Protestom zbog ubistva sugrađanina koji je pokušao spriječiti maltretiranje druge osobe, građani su poručili da treba stati u kraj nasilju i strahu u gradu.

Nakon što je vlasnik lokalne trgovine u sarajevskom naselju Bistrik zatražio pomoć zbog maltretiranja od strane dvojice delikvenata, Haris Žiga, jedan od onih koji je ustao u zaštitu, ubijen je nožem i preminuo na licu mjesta.

Dan kasnije nožem je zbodena jedna osoba u tramvaju, a dva dana poslije 13-godišnji dječak teško je ozlijeđen nožem.

Za samo tri dana Sarajevo se vratilo u stanje opšteg osjećaja nesigurnosti građana u kojem je bilo nakon ubistva Denisa Mrnjavca ili Amara Mistrića.

Protesti koji su organizovani u nakon Žiginog ubiostva pokazali su da građani, ma koliko sigurnosne službe to negirale, nisu sigurni:

„Bande haraju. Imam unuku koja treba u srednju školu.Vjerujte, ja ne spavam već.“

„Jedan izuzetno hrabar čovjek izgubio je život na pravdi Boga samo zato što ovdje zaista ništa se ne čini da se pojača sigurnost.“

„Izgleda da ćemo morati na neki način tražiti da sami sebe zaštitimo.“

„Balavac nosi nož za pasom. Uhvati se u trolejbusu za ručku, a nož mu viri. Jesmo li sigurni? Nismo, bogami.“

Za policiju stanje nije alarmantno, a građani pretjeruju u procjenama.

„Možemo reći da je od 1. januara do 10. aprila 2012. godine u Sarajevu evidentirano 17 krivičnih djela u kojima je upotrijebljeno oružje, dakle, ona sintagma ’skoro svaki dan’ ne stoji“, kaže Irfan Nefić, glasnogovornik MUP KS.

Ono što je policija saopštila kao umirujući podatak jeste da, prevedeno sa statistike - svaki peti dan u prosjeku u Sarajevu neko na nekoga puca. Incidenti sa noževima ili djecom koja na časove donose bombe nisu ubrojani.

Društvo polako počinje da obolijeva od nasilja, i nešto se mora uraditi na tom pravcu ili će kriminalne grupe, koje su dobro poznate policiji i tužilaštvu, svoj uticaj širiti, kaže bivši ministar unutrašnjih poslova KS Ismet Dahić.

„Dogodi se tih ubistava ili povrijeđivanja, upotreba noževa, upotreba hladnog i vatrenog oružja, pa onda neko malo zatišje, pa opet. Međutim, u ono što sam ja siguran to je da ekonomska, politička i socijalna situacija imaju svoj ogroman doprinos svemu tome. Veliki broj nezaposlenih i beskućnika, veliki broj pogotovo mlađe populacije nalazi se na ulicama, dijelom prepušteni sami sebi, utjeha se traži u opojnim sredsvima i u alkoholu, ali sve to dovodi do tog nekakvog nasilničkog i patološkog ponašanja“, navodi Dahić.

Zakazala i politika i porodica

Da sve navedene strukture moraju djelovati znalo se i nakon ubistva Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju, spaljivanja Ljubice Đokić - Spasojević ispred zgrade gdje je živjela, ili ubistva Amara Mistrića u njegovom lokalu. Sva ova ubistva dogodila su se bez ikakvog povoda, ali ništa se nije promijenilo.

„Nekako je intenzivirano nasilje na ulicama našeg grada. Kada smo prije četiri, pet godina imali intenzivne proteste u gradu Sarajevu upravo nasilja, ništa posebno se od tog trenutka na planu sigurnosti naših građana nije dogodilo“, tvrdi Boris Brkan iz Unije građana 'Zašto ne'.

Policija hapsi i privede, da bi potom tužilaštvo, zbog blagih zakonskih rješenja, ubice pustilo na slobodu. Tako jedni te isti ljudi pune crnu hroniku, te primjerom hrabre duge. Policija je prva na udaru nezadovoljstva građana, ali nerijetko i jedina koja radi svoj posao, iako po svršenom činu. Pravile su se strategije, pisali dugi politički referati, stranke pred izbore obećavale pad stope kriminaliteta - i sve je ostalo na papiru.

Oba doma Parlamenta FBiH svojevremeno su usvojila rezoluciju koja se odnosi na ova pitanja, ali s time je sve i završilo - kaže predlagač ovog dokumenta i bivši delegat u Domu naroda federalnog parlamenta Lidija Bradara. I ona priznaje da je zakazalo sve - od politike do porodice:

„BiH nema ustavni okvir koji može osigurati pravnu, ekonomsku i socijalnu sigurnost svakom pojedincu. Mislim da to potiče i od obitelji, odgoja, ekonomske krize. Ali mislim da bi trebalo donijeti jedan poseban plan koji bi spriječio nasilje među mladima. Mislim da tu obrazovne institucije, obitelj, vjerske zajednice trebaju uzeti puno, puno više učešća.“

A upravo bi se zbog nečinjenja vlasti mogle naći na sudu. Muhamed Švrakić, predsjednik udruženja Zelene beretke, kaže kako će uskoro biti pokrenuta tužba, i to protiv Vlade KS i Federacije BiH.

„Oni po ustavu moraju osigurati siguran život građanima Sarajeva i građanima BiH. Tom tužbom ćemo dokazati na sudu da se sarajevska vlada već duži niz godina ne bavi onim čime bi se trebala baviti, a to je sigurnost građana“, navodi Muhamed Švrakić.

U Sarajevu je nakon ubistva Harisa Žige održan protest. Žigu će pamtiti kao hrabrog i nesebičnog čovjeka. Ali njegova smrt samo će biti podsjetnik na sve veće strahovanje:

„Svaki put kad mi djeca izađu na ulicu ja strepim hoće li mi se živi vratiti – ne zato što će oni napraviti problem, kao što ni naš Žiga nije napravio problem, ali je svojim životom platio nečiju drskost.“