Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Izazovi američke spoljne politike u 2010.


Kancelarija visokog predstavnika u Sarajevu, Foto: Midhat Poturović
Godina 2009. bila je ključna za američku spoljnu politiku u Avganistanu, Iranu, Iraku i Bosni i Hercegovini. Jedan od urednika Radia Slobodna Evropa, Ron Sinovic, procjenjuje koji bi mogli biti glavni izazovi za 2010.

Osim situacije na Bliskom istoku jedan od izazova u 2010 biće i jedno evropsko pitanje, Bosna i Hercegovina koja kaska za regionom Zapadnog Balkana na putu evropskih i evroaltlanskih integracija. Krajem 2009 godine obilježena je 14 –ta godišnjica Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Uprkos protoku vremna, ožiljici rata još uvjek se vide u etničkom i političkom rivalstvu dva entiteta, Federaciji i Republici Srpskoj.

Dejtonskim sporazumom BiH je podijeljena na dva polu - autonomna entiteta Bošnjačko -Hrvatsku Federaciju sa Sarajevom kao glavnim gradom i Republiku Srpsku sa skupštinom i vladom čije je sjedište u Banja Luci. Međutim, prema Dejtonu, dva entiteta ostala su ujedinjena sa slabim centralnim institucijama, i Kancelarijom visokog predstavnika međunarodne zajednice OHR-om .

Kancelarija visokog predstavnika trebala je raditi do postizanja političke zrelosti Bosne i Hercegovine. Ali plan za gašenje 2007. godine odložen je zbog nastavka političke nestabilnosti između dva enititeta i nesposobnosti lokalnih političara da sprovedu neophodne reforme.

Čarls Ingliš, američki ambasador u Bosni i Hercegovini, kaže da je Vašington zabrinut zbog rastućih podjela koje karakterišu bosanskohercegovačku političku scenu.
Međutim, premjer Republike Srpske, Milorad Dodik ne krije prezir prema kancelariji OHR i insitiranju na sprovođenju ustavnih reformi, jer bi oslabili njegovu entitetsku autonomoju u korist centralne vlasti.

Osim toga Dodik je bliži i lojalniji Beogradu nego Sarajevu, i neprekidno prijeti da će organizovati referendum.

A u decembru je dodatno podigao temperturu prijetnjom o raspisivanju čak dva referenduma: o tome treba li ili ne Bosna i Herecegovina da se priključi NATO-u, te zbog ostanka stranih sudija koji domaćem pravosuđu pomažu u procesuiranju ratnih zločina i organizovanog kriminala.

Sam Dodik sumnjiči se za razne finasijske zloupotrebe, i trenutno je pod istragom upravo stranih sudija u sudu BIH.

Mandat stranim sudijama koji procesuiraju ratne zločine, a koji je isticao u decembru, produžio je visoki predstavnik Valentin Inzko, koristeći takozvane „bonske ovlasti“, jer institucije to nijesu uradile u predviđenom roku. Sudije predviđene za procesuiranje oragnizovanog kriminala, dobili su status savjetnika lokalnim sudijama i tužiocima.

Strane diplomate su u 2009. godini u više navrata pokušale da poguraju proces reformi i riješe političke razlike.Bosni i Hercegovini u 2010. predstoje parlamentarni i predsjednički izbori, i postoji strah da će Zapad prekinti sa naporima da ubraza proces, budući da dogovor domaćih političkih subjekata nije ni na vidiku.

Istovremeno Bosna i Herecegovina od 1. janura je nestalna članica Savjeta Bezbjednosti UN, čime su međunarodne diplomate pokušale da daju podstreka jačanju institucija .

Čarls Ingliš, američki ambasador u Bosni i Hercegovini, kaže da je Vašington zabrinut zbog rastućih podjela koje karakterišu bosanskohercegovačku političku scenu.

Ingliš je više puta apelovao na domaće lideri da preduzmu neophodne reforme čime će se stvoriti uslovi za podnošenje zahtjeva za članstvo u EU i na akcioni plan za članstvo u NATO, MAP.

„Prvo, SAD neće prihvatiti ništa manje od mirne , multietničke , suverene i jedinstvene Bosne I Hercegovine.Kao drugo, Sjedinjene države vjeruju da je jedini pravi put za obezbjeđivanje sugurnosti i prosperita budućnosti za BIH, ulazak u evropske i evroatlanske integracije."

Ingliš kaže da Bosna i Hercegovina nije funkcionlana država i da kao rezulatat toga najviše ispaštaju njeni građani. On insistira na neophodnosti ustavnih reformi koje će poboljšati funkcionalnost BiH kao države- kaže urednik RSE, Ron Sinovic u pregledu najvećih izazova na svjetskoj političkoj sceni za 2010. godinu.

AVGANISTAN - TALIBANI PONOVO OJAČALI

Već na početku mandata u Bijeloj kući, američki predsjednik Barak Obama je najavio da namjerava promijeniti strategiju borbe protiv talibana u Avganistanu.

Novi pogled na situaciju podrazumijava da su događjaji u Avganistanu i Pakistanu suštinski povezani. Imenovanje Ričarda Holbruka na novoustanovljnu poziciju, Obaminog specijalnog izaslanika za Avganistan i Pakistan, formalizovalo je ideju Vašingtona o takozvanoj “Afpak “perspektivi.

Holbruk i ostatak Obaminog spoljnopolitičkog tima počeli su redefinisanje takozvane “definicije uspjeha u regionu” koju je postavio bivši predsjednik Džordž Buš u nešto realniji i ostvarljiviji okvir.

Nakon što je gotovo cijelu godinu proveo slušajući zvaničnike Penatgona, regionalne eksperte i zakonodavce o uslovima u Avagnistanu i Pakistanu, Obama je je konačno objavio strategiju za Avganistan početkom decembra.

Odlučio je da u Avganistan pošalje dodatnih 30.000 vojnika, čime se ukupan broj američkih trupa u toj zemlji povećao na skoro 100.000.

Obamina je strategija prepoznala i važnost izgradnje kapaciteta same avganistanske vlasti, borbu protiv korupcije i stavljanje u fokus izgradnje civilnog društva u Avganistanu i Pakistanu.Strategija se takođe fokusirala na jačanje i obuku avganistanske policije i vojske, za dan kada će te trupe preuzeti odgovornost za bezbjednost na sopstvenoj teritoriji od Nato misije ISAF.

Ali dok je Vašington razmatrao najbolja rješenja, povjerenje u predsjednika Avganistana, Hamida Karzaija, u zemlji i van nje, ozbiljno je uzdrmano prilikom reizbora u ljeto 2009. godine, zbog sumnji u velike izborne krađe u cijeloj zemlji.

U međuvremnu ponovo oživjeli talibani otisnuli su se u sjeverni dio Avganistana, gdje nijesu bili jaki još od pada talibanskog režima krajem 2001 godine. Militanti su takođe nastavili sa gerilskim napadima, uključujući i bomabaše samoubice kao i pojedinačana ubistva zvaničnika poput sudija ili vjerksih poglavara odanih Karzaiju u južnom i istočnom dijelu Avganistana.

Američki admiral Majk Mulen, načenik združenog štaba američke vojske, potvrdio je u decembru da su talibani, Al Kaida i druge ekstremističke grupe još više učvrstile svoje pozicije.

„Ja sam duboko zarinut zbog porasta nivoa saradnje između avganistanskih talibana i Al Kaide I drugih ekstremističkih grupa koje napadaju i izbjeglice preko granice u Pakistanu.Razbiti ovu mrežu koja je sada potpuno utvrđena biće mnogo teži zadatak nego prije godinu dana“, rekao je Mulen.

Takođe u decembru, USAID zvaničnici su saopštili da su počeli sa demontiranjem djelova velike električne turbine koju su prošle godine postavile međunarodne trupe kroz srce talibanske teritorije Kajaki dam u provinciji Helmad.

Kineska firma koja je bila angažovana na postavljanju instalacija turbine napustila je projekat zato što međunarodne trupe nijesu bile u stanju da osiguraju 50 kilometara puta kroz provinciju Helmad potrebnog za transport.

Odlaganje rada na turbini zvučao je kao zloslutan kraj godine. Za američku vojsku kao i za civilne zvaničnike koji rade na rekostrukciji uspjeh u Avganistanu mjeriće se i njihovom sposobnošću da instaliraju turbine i obezbijede snadbijevanje strujom za oko dva miliona avganistanskog naroda u Helmadu i Kandaharu.

Ali Karl Ejkenberi, američki ambasador u Kabulu, rekao je u intervjuu za naš radio sredinom decembra da se još uvjek nada da će posao biti kompletiran i da će turbine omogućiti dovod struje za ljude na južnom dijelu zemlje

„Kada se bezbjednost poboljša u obalsti Kajakiju i Sandžin u Helmadu, i kad povežemo put, vjerujemo da će biti moguće instalirati treću turbinu.Sa trećom turbinom , novom ili obnovljenom, te sa obanovljenom i poboljšanom transmisijom iz Kajakija ka Kandaharu, i sa poboljšanjem prenosa struje za grad Kandahar, na čemu upravo radimo , sa svim tim, vjerujem da će uspjeti da obezbijedimo uslove za poboljšanje života ljudi u provincijama Kandahar i Helmad“ , rekao je Ejkenberi.

IRAN JE DRUGI PRIORITET


Američki predsjednik Barak Obama je po preuzimanju dužnosti naglasio i da će diplomatskim sredstvima pokušati da razriješi krizu sa spornim nuleranim programom Irana.

Iranska nuklearna elektrana Bushehr
Međutim iranske su vlasti odbacile kompromisnu ponudu posmatrača UN-ove Međunarodne agencije za atomsku energiju, IAEA, čime su obnovili zabinutost zbog iranskih aktivnosti na obogaćivanju uranijuma.

SAD zajedno sa saveznicima Britanjom i Francuskom, plaše se da Iran tajno radi na obogaćivanju urana u namjeri da izradi nuklearno oružje.Takve aktivnosti bi prekršile iranske obaveze iz Sporazuma o neklearnoj ne-proliferaciji.

Teheran pak tvrdi da je njihov nuklerani program usmjeren isključivo na upotrebu u medicinske svrhe i proizvodnju električne energije

Mark Fitzpatrik, ekspert iz Međunrodnog instituta za stratešeke studije iz Londona, kaže da su sumnje porasle posebno nakon posljednjeg izvještaja u Tajmsu, u kojem se tvrdi da Iran od nedavno tajno radi na razvoju nukleranog oružja.Izvještaj se bazirao na dokumentima koji ukazuju na proizvodnju uranijum deuterijuma koji se može koristiti kao okidač za nuklearno oružje

„Dokazano je da je Iran radio na dizajniranju i razvoju oružja kako nedavno tako i 2007., i to će svakako promijenti ponašanje pream Iranu.Raniji obavještajni podaci Amerike koji su govorili da je Iran blokirao razvoj oružja davao je ljudima razlog da misle: OK možemo pregovari sa Iranom i ubijediti ih da prihvate neke limite, a i mi možemo prihvatiti da se nastavi sa proizvodnjom djelimičeno obogaćenog uranijuma u civilne svrhe.Ali ako Iran radi na ravoju nuklearnog oružja to dovodi u pitanje da li se Teheranu može vjerovati za senzitivne tehnologije ako je tako jasno da se koristi i za razvoj oružja", smatra Fitzpatrik.

Tekst u Tajmsu je objavljen nakon što je Iran definitivno odbio kompromis Međunarodne agencije za atomsku energiju, kojim se Teheranu predlagalo da izvozi nisko obogaćeni uranijum u Rusiju i Francusku na dalje obogogaćivanje i pretavaranje u neklerno gorivo te vraćanje u Iran.

To se naslonilo na izvještaj iz jeseni 2009 da Iran tajno radi na izgradanji drugog pogona za obogaćivanje uranijuma.

Nakon izvješataja o novom pogonu u blizini grada Kom uslijedile su oŠtre osude međunarodne zajednice, povećavajući izglede za unilateralne sankcije od strane SAD, Britanije, Francuske i drugih zapadnih zemalja.

Međutim šire međunarodne sankcije kroz rezoluciju Savjeta Bezbjednosti, Ujedninjenih nacija zahtijavaju podršku i Rusije i Kine, koje imaju pravo veta kao stalne članice Savjeta bezbjednosti UN. Krajem 2009 ni Rusija ni Kina nijesu bile spremne da daju saglasnost na čvršće međunarodne sankcije.

IRAK - AL KAIDA KORISTI SUKOB ARAPA I KURDA


Treći važan spoljnopolitčki prioritet je Irak. Nakon relativnog poboljšanja bezbjednosne situcaije u cijeloj zemlji, Bagdad se suočio sa obnovom samubilačkih napada krajem 2009.

Bagdad nakon eksplozije kod Ministarstva transporta
Džeri Feltman, zamjenik američkog državnog sekretara za Bliski istok kaže da Sjedinjene države planiraju da nastave sa obukom i opremanjem iračakih bezbjednosnih službi i nakon što američke trupe napuste Irak, jer je i sama iračka vlada saopštila da im je ta vrsta pomoći potrebna.

„Mi shvatamo da postoji zabinutost za sigurnosnu situaciju, i logično je da ta zabinutost postoji. I ja znam da je iračka vlada u potpunosti svjesna nedostatka kod njenih bezbjednosnih snaga. Zato ne želim da zvučim kao tipično američki optimista koji kaže da je sve dobro, čak i kada ljudi na terenu zanju da je još puno toga potrebno unaprijediti.“


Arapsko-kurdski rivalitet na sjeveru Iraka smatra se najvećim izvorom nestabilnosti. Militantni ekstremisti povezani sa Al Kaidom eksploatišu sukob između iračkih Arapa i Kurda.

Riječ je o sukobima za zemlju i izvore između Arapa u Iračkoj vladi i lidera poluatonomnih kurdskih regiona na sjeveru zemlje.Sukob je generiran oko toga ko će kontrolisati teritoriju bogatu naftom i energijom.

U sjevernoj provinciji Nineveh, kurdske regionalne vlsti kontrolišu sporne površine sa svojim lokalnim sigurnosnim snagama.

Američki zvaničnici intenzivno pokušavju pomoći pri rješavanju tog problema izmeđi ,Suni Arapa i Kurda u glavnom gradu provincije Mosulu.

Nakon serije bomabških napada u julu i avgustu u kojima su ubijene najmanje 143 osobe, većinom iz manjinskih grupa, američke snage su obajavile plan da razmjeste sopstvne trupe zajedno sa članovima kurdskih snaga bezbjednosti i iračke armije.

Kurdske regionalne vlasti su insistirale da zajedničke snage moraju uključivati američke trupe u namjeri da obezbijede sigurnost te oblasti i primijene član 140 iračkog Ustava, koji ukazuje kako treba rješavati problem sa sjevernim teritorijama.

Međutim dok kurdske regionalne vlasti insistiraju na primjeni člana 140. ustava , arapski političari to odbijaju.

Uz signale koje šalje Obamina administracija o smanjenju trupa u Iraku, Savjet za spoljne poslove insistira da uslovi za uspješnu političku tranziciju u Iraku moraju biti bolji.

Iranski politički sistem ostaje zaglavljen između političke borbe zavađenih plemena.No i pored toga kurdski i arapski članovi iranskog parlamenta bili su u stanju da se dogovore i postignu kompromis oko izbornog zakonodovatsva i zakažu opšte izbore za 7 mart.

Najspornije pitanje bilo je glasanje u sjevernoj provinciji Kirkuk, gdje Sunitski Arapi optužuju Kurde da pokušavaju vješački da povećaju populaciju u namjeri da obezbijede kontrolu u glavnom gradu provincije i potom je aneksiraju u njiohov autonomni region.

Kurdski i Arapski zakonodavci dogovorili su se na kraju da svi glasovi u Kirkuku moraju biti detaljno provjereni,. mjesec dana nakon izbora.

Ako dođe do promjene rezulata u Kirkuku, proces bi dodatno mogao uzrokovati tenzije, zbog čega su parlamentarni izbori najosjetljivije pitanje u 2010.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG