"Ja vjerujem da je živa", kaže Senada glasom koji ne otkriva ni mrvu sumnje da je njezina kćerka Sabina, s kojom nema nikakav kontakt od 2019. godine, zatvorena negdje u Siriji ili Iraku.
Prije dvanaest godina, dvije tinejdžerke iz Beča, čiji su roditelji iz Bosne i Hercegovine, postale su simbol regrutacije djevojčica u terorističku grupu "Islamska država".
Sada Senada tvrdi da je vidjela Sabinu na videu koji je, prema tvrdnjama medija, nastao u zatvoru u Rakki početkom 2026. godine.
"ISIS poster girls"
Sabinu Selimović i Samru Kešinović, austrijske državljanke, pojedini svjetski mediji nazivali su "ISIS poster djevojkama" nakon što su kao maloljetnice odvedene u Siriju.
Prema riječima Senade Gabeljić Selimović, sve je počelo u aprilu 2014. godine, kada je njena petnaestogodišnja kćerka Sabina, kao i obično, otišla u školu u Beču.
Ništa, kaže, nije upućivalo na to da je više neće vidjeti.
Kada se tog 10. aprila nije vratila kući, obitelj je prvo pokušala stupiti u kontakt s njom, a potom je slučaj prijavila policiji.
Senada kaže da je utvrdila kako je Sabina ponijela pasoš, ali da u sobi nije bilo nikakvih drugih znakova da planira otići. Kada je otac otišao provjeriti kod Samrine obitelji, ni Samra nije bila kod kuće, a ustanovili su da nedostaje i njen pasoš.
Ubrzo su saznali da su Sabina i njena godinu dana starija prijateljica Samra Kešinović otputovale iz Beča preko Istanbula do turskog grada Adane, odakle su prešle u Siriju.
"Nikad nisam primijetila da će to uraditi. Išla je u školu, išla je u džamiju, kao i druga djeca. Tog jutra otišla je u školu, kao i svakog drugog dana", prisjeća se Senada, dok pokazuje video na kojem Sabina, kao i bilo koja druga tinejdžerka, pjeva i pleše u zgradi u kojoj je živjela u Beču.
U mjesecima koji su uslijedili svijet su obišle fotografije dvije tinejdžerke iz Beča i priče o njihovom životu u Siriji.
Obje su djeca bosanskih izbjeglica koji su, bježeći od rata u Bosni, sigurnost našli u Austriji.
Detalji o tome kako su djevojčice odvedene u Siriju nikad nisu zvanično razjašnjeni, kao ni da li je postojala mreža ljudi koja je sve organizirala.
Senada kaže da ni sama nije sigurna, a kad bi ponekad željela pitati Sabinu, dok su još komunicirale za vrijeme njena života u Siriji, ona bi govorila da će joj sve ispričati jednog dana.
"Rekla bi mi: nemoj me zapitkivati ovako", prisjeća se Senada i dodaje da su više puta pokušali da je vrate iz Sirije.
Prema procjenama istraživača, od 2012. do 2016. godine, iz Austrije je u Siriju i Irak otišlo između 200 i 300 ljudi, gdje su se pridruživali terorističkim grupama.
Senada kaže da nema kontakt s porodicom druge djevojčice Samre, kao i da se vjeruje da je ona umrla u Siriji.
Dva braka i dvoje djece
Po dolasku u Siriju, Sabina je udana za muškarca iz Turske. S njim je ubrzo dobila sina.
Nakon što je on poginuo, udana je za drugog muškarca porijeklom s Kosova, čija obitelj živi u Švicarskoj. Rodila je još jednog dječaka.
U Siriji je sve do početka 2019. s mužem i djecom živjela na različitim lokacijama i mijenjala mjesto boravka, ovisno o kretanjima terorističke grupe "Islamska država". S majkom je uglavnom imala telefonski kontakt.
"Tražila je da se vrati. Jeste, mi smo pokušavali. Čak sam ja njoj slala pare da bi ona izašla. Nije uspjela."
"Februar 2019. smo posljednji put pokušali da ona izađe. Nije uspjela. Tad je ona bila sama s djecom. Posljednji put mi se javila 10. marta 2019.", priča Senada.
Sabinin muž, porijeklom s Kosova, prema onome što Senada zna, najvjerovatnije je s desecima drugih osoba s Balkana u jednom od zatvora za bivše militante ISIL-a.
Posljednji trag iz Baguza 2019.
U februaru i martu 2019. Baguz na istoku Sirije bio je posljednje teritorijalno uporište takozvane Islamske države. Kurdske snage, uz podršku međunarodne koalicije, pozivale su borce i civile da napuste područje i predaju se prije završne ofanzive.
Sabina je s djecom i drugim ženama bila u šatorima. Senada kaže da su joj žene koje su bile s njom kasnije ispričale da su zajedno krenule prema kurdskim snagama.
U haosu i granatiranju Sabina je ranjena u ruku.
"Ona je nosila Muhameda, a Isaka je vodila za ruku. Tu je bila ranjena. Rekle su mi da je govorila da ne želi da pogine, da hoće s djecom da se vrati i da živi život kao ranije", priča Senada.
Šta se tačno dogodilo nakon toga teško je sa sigurnošću utvrditi. Senada kaže da su joj svjedoci ispričali kako je Sabina, zbog povrede, tražila da druge žene povedu djecu i spase ih.
"Rekle su mi da je dala moj broj telefona i tražila da mi jave. Ostala je tu, krvarila i nije mogla dalje. Kasnije su mi neki govorili da su je muškarci koji su izlazili iz Baguza uspjeli donijeti do Kurda. Drugi su tvrdili da je poginula."
Nakon toga Senadi su počele stizati različite poruke o sudbini njene kćerke.
Senadin prvi odlazak u Siriju
Kaže da nije povjerovala da je Sabina mrtva.
Znala je da su djeca u kampu Al-Hol sa ženama koje su ih povele sa sobom i odlučila je da će uraditi sve da ih dovede u Austriju i, kako kaže, pronađe Sabinu.
Preko novinarke iz Beča upoznala je austrijskog političara koji je pomogao organizirati put u Siriju.
Zajedno s novinarkom i još dvoje roditelja čija su djeca također otišla u Siriju, krenula je preko Iraka prema kampu Al-Hol. Nekoliko dana čekali su dozvolu za ulazak na teritoriju pod kontrolom Kurda.
"Kad smo se približavali kampu Al-Hol, ja sam osjetila Sabinu", kaže Senada.
Po ulasku u tada prenapučeni kamp u kojem je bilo više od 60.000 ljudi, Senada je odvedena do improvizirane bolnice.
Ona tvrdi da je tu nakratko ugledala Sabinu, ali da joj nije bilo dozvoljeno da se s njom sastane ili razgovara. Kaže da je imala nikab i da joj je vidjela samo oči.
Sutradan su pronađena njena dva unuka u kampu sa ženama koje su ih povele iz Baguza. Dječaci su nekoliko mjeseci kasnije, nakon svih potrebnih zakonskih procedura, vraćeni u Austriju, gdje danas žive sa Senadom.
O Sabini, međutim, više nije bilo ni traga ni glasa.
Senada kaže da je i nakon toga više puta putovala u Siriju pokušavajući saznati šta se dogodilo s njenom kćerkom, gdje je, ali bez uspjeha. Nailazila je na zatvorena vrata, oprečne informacije ili šutnju.
Tužba u Austriji
Povratak unuka bio je, kaže, jedina svijetla tačka nakon Sabinog odlaska u Siriju.
Mučeći se da sazna bilo šta o Sabini, za koju kaže da nikad do dan-danas nije ni pomislila da nije živa, i pokušavajući djeci izgraditi novi život u Austriji, paralelno je pokrenula i pravnu bitku protiv austrijskih vlasti.
Tražila je odgovornost jer je Sabina kao 15-godišnjakinja, bez dozvole roditelja, najprije prešla granicu na bečkom aerodromu, potom iz Istanbula odletjela u Adanu, a onda i u Siriju.
"Kako je moguće da dijete od 15 godina samo napusti Austriju i ode u Siriju?", pita se Senada i sad.
Nakon dugotrajnog sudskog postupka, kaže, austrijski sud utvrdio je da Sabini nije smjelo biti dopušteno da napusti zemlju u toj dobi.
Presuda nije promijenila ono što joj je bilo najvažnije, ona i dalje nije dobila odgovor šta se dogodilo s njenom kćerkom.
"Često mislim da li ona zna da su joj djeca dobro. Mislim da bi joj bilo mnogo lakše gdje god da je, samo da zna da su oni dobro", nada se Senada.
A dječaci Isak i Muhamed su se dobro prilagodili životu u Austriji, Senada kaže da su uspješni u školi, imaju prijatelje i žive kao i svi drugi dječaci.
"Pitaju i za mamu. Posebno stariji. Jednom je rekao: Zašto smo mi svi u Austriji, a mama u Siriji", priča Senada i kaže da se sve manje sjećaju života u zemlji rođenja.
Novi video i nova nada
Prema informacijama koje je godinama prikupljala od ljudi koji su boravili u Siriji, Senada vjeruje da je Sabina nakon ranjavanja preživjela i da je najprije liječena u bolnicama pod kontrolom kurdskih snaga.
Ona tvrdi da su joj različiti izvori govorili da je kasnije premještana između više objekata, uglavnom zatvora, u kojima su kurdske vlasti držale i pojedine žene koje su živjele na teritoriji "Islamske države".
Najveći broj tih osoba bio je u kampovima Al-Hol i Roj, sve do nedavno, kada je Al-Hol zatvoren. Međutim, Sabina nije bila s njima.
Zbog različitih i često proturječnih informacija, nije mogla utvrditi gdje se Sabina tačno nalazi, ali kaže da nikad nije ni posumnjala da je mrtva.
"Ja nju osjetim. Mi smo povezane i ja osjetim da je živa", odlučna je Senada.
Kad je Senada pogledala video, koji joj je poslalo više osoba, a koji je nastao početkom 2026. godine u jednom zatvoru u Rakki, bilo joj je, kaže, jasno zašto je sve vrijeme osjećala da je živa.
"Ja sam nju odmah prepoznala, to je Sabina", kaže Senada.
Video se pojavio u januaru 2026. na više medija i naloga na društvenim mrežama, nakon što su sirijske vladine preuzele kontrolu nad dijelovima sjeveroistočne Sirije, kojima su godinama upravljale kurdske snage.
Među objavljenim snimcima bili su i oni iz zatvora na području Rakke, na kojima se vide žene i djeca kako izlaze iz pritvorskog objekta nakon povlačenja kurdskih sigurnosnih snaga.
Mediji u Siriji pisali su da je riječ o zatvoru u kojem su bile osobe optužene za povezanost s "Islamskom državom" ili druga krivična djela.
Radio Slobodna Evropa nije mogao neovisno potvrditi kad i gdje je nastao video.
Na videosnimku je, zbog gužve, kretanja ljudi i kvalitete, teško razaznati lica osoba koje izlaze iz objekta.
U jednom trenutku, smatra Senada, čuje se kako jedna žena govori: "Sabin, Sabin".
"Nju tako zovu u Siriji. To je ona", kaže Senada i dodaje kako nije sigurna jesu li njenu kćerku prebacili u Irak ili je negdje u Siriji i dalje, u dijelu zemlje pod kurdskom kontrolom ili je neko drugi drži zatvorenu.
Međutim, iz Ministarstva vanjskih poslova Austrije za Radio Slobodna Evropa kažu da su pažljivo pregledali video koji kruži internetom, ali da zbog loše kvalitete ne mogu pouzdano identificirati prikazane osobe.
"Trenutno nemamo provjerenih informacija o statusu gđe. Selimović. Naša veleposlanstva u Siriji i Iraku pokrenula su slučaj pred nadležnim vlastima kako bi dobila dodatne informacije. Međutim, do danas nismo primili nikakve provjerene informacije od naših kolega u regiji", navedeno je u odgovoru iz Ministarstva vanjskih poslova Austrije.
"Prošlo je"
Tokom svih godina traganja, Senada je, kaže, provjeravala svaki trag koji bi mogao voditi do njene kćerke.
Neki od njih pokazali su se lažnim, a jedan ju je, tvrdi, koštao mnogo stresa, boli i novca.
Kaže da su joj prošle godine osobe iz BiH, gdje često boravi i čije državljanstvo ima, obećavale da će pomoći da Sabina bude vraćena iz Sirije. Vjerujući, platila je blizu 30 hiljada eura. Kada se ispostavilo da se povratak neće dogoditi, slučaj je prijavila policiji u Sarajevu.
Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu potvrdilo je za Radio Slobodna Evropa da provjerava navode Senadine prijave. "Predmet se nalazi u fazi provjere navoda iz prijave. Poduzimaju se radnje kako bi se utvrdilo da li u radnjama prijavljenih ima elemenata krivičnog djela."
Bez obzira na sva razočarenja, zatvorena vrata, lažne tragove i probleme s kojima se susrela, Senada kaže da ne odustaje od potrage.
Na pitanje šta bi Sabini prvo rekla kad bi je vidjela nakon svih ovih godina, kaže: "Ma, samo bih je zagrlila i rekla: Prošlo je. Sve je prošlo."