Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ruski advokat zakonima o 'rehabilitaciji' do osude staljinizma


Obrnuta psihologija – reći nekome da ne radi upravo ono što želite da uradi – je taktika koja se često koristi za kontroliranje nepristojne djece.

No, kada je ruski advokat i historičar Aleksandr Busarov pokušao namamiti vladu predsjednika Vladimira Putina da otvoreno osudi zločine sovjetskog diktatora Jozefa Staljina, rezultati su bili i više nego bizarni, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Tokom posljednjih sedam godina, Busarov je tiho vodio svoju kampanju, koristeći ruske zakone o rehabilitaciji politički proganjanih osoba kako bi objavio arhivirane materijale nedostupne javnosti i natjerao autoritarnu vladu Rusije da, protiv svoje volje, osudi Staljina, kojeg je sam Putin nazvao "uspješnim menadžerom".

Staljinova reputacija je postajala sve bolja tokom Putinove vladavine, a on sam je bivši službenik sovjetskog KGB-a. Spomenici ovom diktatoru, koji je odgovoran za smrti miliona sovjetskih građana kroz ljudskim faktorom izazvane gladi, masovne deportacije, grupna pogubljenja i brutalne radničke kampove, počeli su se ponovo pojavljivati širom Rusije. Stotine Rusa se svake godine okupljaju na godišnjicu Staljinove smrti kako bi na njegov grob na Crvenom trgu položili cvijeće.

Aleksandr Busarov
Aleksandr Busarov

Anketa provedena u martu otkrila je da više od pola Rusa osjeća "poštovanje" ili "simpatije" za Staljina, dok je još jedna anketa iz prošle godine otkrila da samo 47 posto Rusa između 18 i 24 godine zna za Staljinove zločine.

Busarovljev interes za Staljina je ličan i intenzivne je prirode. Njegov je djed bio oficir u ozloglašenoj Staljinovoj tajnoj policiji, poznatoj pod skraćenicom NKVD. On je i sam postao žrtva Velike čistke, te je pogubljen 1939. godine. Proučavajući život svog djeda, Busarov je zaključio da on i njegove kolege nisu po prirodi bili sadisti, nego su postali ubice i zločinci kroz rad u ovoj kriminalnoj organizaciji. Ova je misao Busarova dovela do ideje da ruska vlada mora osuditi staljinistički sistem, bilo da to želi učiniti ili ne.

I tako je lansirao Projekt Nemesis, nazvan prema grčkoj boginji božanske osvete.

Rehabilitacija ili osveta?

Busarov, kome su 44 godine, danas živi u Evropi. Njegov sto prekriven je fasciklama s dokumentima koje je dobio iz ureda vojnog tužitelja, predsjedničkog ureda i arhiva Federalne sigurnosne službe – na mnogima od njih je pečat „tajno“. Pristao je da ispriča priču o svom donkihotovskom projektu za Radio Slobodna Evropa.

Prema ruskim zakonima, bilo ko može podnijeti prijavu da osuđena ili politički progonjena osoba bude "rehabilitirana" od strane vlade – što je simbolična zvanična potvrda da je osoba bila nepravedno osuđena i kažnjena. Busarovljeva je ideja bila da prijavi rehabilitaciju onih koji su činili zločine u ime Staljina, poput njegovog djeda, i koji su i sami bili osuđeni na osnovu lažnih optužbi, poput onih da su bili dijelom trockističke zavjere ili su špijunirali za Japan.

Busarov je smatrao da će vlada biti primorana da odbije njegov zahtjev za rehabilitacijom zbog stvarnih zločina koje su ove osobe počinile tokom Staljinove vlasti. Njima bi se, u suštini, sudilo po drugi put i bili bi osuđeni za zločine koje su zaista i počinili. Barem je to bila ideja kojom se Busarov vodio.

Busarov je također smatrao da bi, kako bi uspio u svojim idejama, trebao biti nevidljiv. Izbjegavao je sav publicitet i prijave za rehabilitaciju podnosio nasumično kako ne bi dao dojam da ima neku metodu. Nadao se da će vlasti pomisliti da je on samo veliki poštovalac Staljina koji želi ustanoviti posebnu vrstu historijske pravde za diktatorove dželate.

"Prisustvovao sam različitim događajima, i neformalno razgovarao s vojnim tužiteljima", rekao je Busarov nedavno za RSE. „Rekao sam im da dobri oficiri trebaju biti odvojeni od loših. Nisu mislili da sam disident.“

Ovaj advokat je započeo svoje istraživanje i s vremenom prikupio nekoliko stotina imena ljudi koji su odgovarali profilu.

Busarov je 2012. godine podnio prvu aplikaciju za rehabilitaciju. Njegovi prvi kandidati su bili dobro poznata grupa, uključujući bivšeg direktora operacionalnih tehnologija pri NKVD-u, Mihaila Alijokina; Stepana Mamulova, zamjenika bivšeg šefa NKVD-a Lavrentija Berije; i majora Dmitrija Grečukina, koji je lično bio odgovaran za hiljade egzekucija.

Međutim, na njegovo iznenađenje, počeo je dobivati pisma iz ureda vojnog tužitelja kojima je obaviješten da su njegove prijave za rehabilitaciju odobrene. Malo pomalo, ruska vlada je "rehabilitirala" ljude koji su lično bili odgovorni za smrt hiljada ljudi, od kojih su brojjne žrtve rehabilitirane nakon vladavine Staljina.

Naprimjer, pismom od 22.1.2013. godine obavještava ga se da je Jakov Agranov rehabilitiran. Agranov je bio jedan od najozloglašenijih zločinaca Velike čistke. Bio je zadužen za istragu ubistva sovjetskog zvaničnika Sergeja Kirova 1934. godine, što je bio zločin kojeg je sigurno naredio Stalin, i koji se kasnije koristio kao izgovor da se uhapsi i ubije na stotine ljudi. Agranov je također igrao veliku ulogu u brojnim dobro poznatim suđenjima iz 1930-tih godina, uključujući suđenja Grigoriju Zinovjevu i Levu Kamenevu.

"Odlukom ureda glavnog vojnog tužitelja od 22. januara 2013. godine, Agranov, Ja. S. je rehabilitiran“, pisalo je u dokumentu.

Čuvaj se onoga što želiš

Tokom sljedećih godinu dana, Busarov je primio oko 30 takvih pisama koja potvrđuju ove tajne rehabilitacije. Neočekivani razvoj situacije on pripisuje političkoj klimi u Rusiji u tom periodu. Ponovni izbor Putina na treći predsjednički mandat 2012. godine dočekan je velikim protestima koji su nasilno ugušeni. Tužitelji su proganjali organizatore pokreta Bijela traka, provodili pretrese i hapšenja. Desetine ljudi je osuđeno i uhapšeno u slučaju Bolotnaya, a brojne osobe iz opozicije, kao i Rusi skloni opoziciji, su emigrirali.

Busarov kaže da vjeruje da su zvaničnici smatrali da „neko na visokoj poziciji u Kremlju“ stoji iza prijava za rehabilitaciju. U prilog tome, on kaže da su njegove aplikacije očito tretirane s poštovanjem, te ubrzane. U pravilu je odgovore dobivao 15 dana nakon podnošenja prijave, što je rijetka, ako ne i nemoguća, praksa.

Busarov nije bio siguran kako da reagira na ovaj neočekivani razvoj situacije. „Nisam im jednostavno mogao reći: 'Niste me dobro shvatili. Prijavio sam njihovu rehabilitaciju jer sam želio postići suprotno'. Morao sam nastaviti s varkom, ali im nisam mogao dozvoliti da pobijede.“

I tako je odlučio da uradi upravo ono što bi neki gorljivi staljinist uradio. Pošto su egzekutori rehabilitirani, jedino što je imalo smisla je podnijeti prijavu da im se vrate njihovi činovi, medalje i druge počasti.

Ali agencije kojima je Busarov podnio prijave nisu pristale na to. Odbile su njegove zahtjeve u sve i jednom slučaju. Busarov je njihove odbijenice poslao uredu vojnog tužitelja, žaleći se da se njihove odluke o rehabilitaciji ovih ljudi ignoriraju.

Tada je čudna situacija postala još čudnija. Ured vojnog tužitelja se predomislio.

"Bila je to situacija bez presedana", sjeća se Busarov. "Takva poplava poništenja rehabilitacija se nikada prije nije desila u historiji ureda vojnog tužitelja."

Štaviše, Busarov kaže da su brojne osobe koje su donijele odluke da rehabilitiraju zločince iz Staljinovog perioda smijenjene sa svojih pozicija. Uvjeren je da su kažnjeni zbog svoje predanosti.

Naprimjer, u slučaju Agranova, Busarov je primio još jedno pismo s datumom od 24. jula 2013. godine.

U pismu stoji da je "u vezi s prisustvom materijala u arhivima organa Ruske Federacije, koji bi mogli služiti kao osnova za različitu zakonsku evaluaciju postupaka ove osobe“, odluka o rehabilitaciji "poništena".

U augustu je ovu odluku potrdio vojni kolegij ruskog Vrhovnog suda. U decembru je Busarov dobio pismo iz Kremlja u kojem stoji da Putin neće vratiti Agranovu državne počasti zbog presude suda.

„Tajni Nirnberg“

Bez obzira na sve, nekoliko rehabilitacija je ostalo na snazi do danas. Stepan Mamulov, poručnik NKVD-a i zamjenik Lavrentija Berije, koji je nadgledao brojne operacije u rudarstvu i šumarstvu koje je vodila agencija za logore za prisilni rad Gulag, i za kojeg je bilo poznato da je u kancelariji imao pendreke kojima je tukao zatvorenike koji su bili ispitivani, zvanično je rehabilitiran.

Busarov je nastavio slati aplikacije za rehabilitacije, ali sve su odbijene. U isto vrijeme je uspio u tome da se nekoliko dodatnih rehabilitacija povuče.

Godine 2001. tužitelji su rehabilitirali Venijamina Agasa, višeg oficira NKVD-a koji je učestvovao u izmišljenom slučaju protiv sovjetskih vojnih oficira u godinama prije Drugog svjetskog rata i u proganjanju pravoslavnih svećenika i monaha. Brojne žrtve Staljinove Velike čistke identificirale su ga kao osobu koja ih je premlaćivala tokom ispitivanja.

Više od godinu dana, Busarov se dopisivao sa zvaničnicima, predstavljajući dokaze o Agasovim zločinima. Nakon zatvorenog sastanka vojnog kolegija vrhovnog suda od 12. aprila 2016. godine, njegova rehabilitacija je povučena.

Busarov se također pozabavio prijavljujući rehabilitacije sovjetskih javnih ličnosti koje su se suprotstavljale staljinizmu i Staljinovoj tajnoj policiji. Neuspješno je za rehabilitaciju prijavio Savelija Dmitrijeva, koji je 1942. godine pucao na auto za koje je mislio da je Staljinovo. Također nije uspio osigurati rehabilitaciju KGB-ovog kapetana Viktora Orekhova, kojem se 1978. godine sudilo što je sovjetske disidente unaprijed upozoravao o pretresima i hapšenjima, i koji danas živi u SAD-u.

"Što se slučaj desio bliže sadašnjem vremenu, teže je osigurati pravdu", kaže Busarov.

Godine 2015. je osigurao rehabilitaciju poznate disidentice Valerie Novodvorskaje, koja je više puta osuđivana za antisovjetske aktivnosti 1970-tih i 1980-tih godina. Ona se sama nikada nije prijavila za rehabilitaciju prije nego što je umrla 2014. godine, pa joj je rehabilitaciju 2015. osigurao Busarov.

Tokom proteklih godina, Busarov je sastavio impresivnu arhivu dokumenata vezanih za slučajeve na kojima je radio. Zabrinuo se da će sigurnosne snage shvatiti šta radi i da će zaplijeniti vrijedne dokumente.

"Jednostavno sam bacio fascikle i napustio zemlju u autu", rekao je za Radio Slobodna Evropa o svojoj odluci da emigrira 2018. godine.

"U suštini, ovi materijali mogu potvrditi da je u pitanju bila kriminalna organizacija, poput SS-a i Gestapoa koji su osuđeni na suđenjima u Nurembergu“, rekao je. "Materijali se dotiču centralnog vodstva, vodstva regionalnih organa, i oficira na nižim pozicijama. I otkriveno je da je čitava struktura uništila živote ljudi za koje se znalo da su nevini."

"U Rusiji se nikada neće desiti nešto poput suđenja u Nirnbergu", kaže Busarov. "Ali, moguće je objaviti zvanično mišljenje da je u pitanju bila kriminalna organizacija. Ja to zovem 'tajnim Nirnbergom'. Zato je ova arhiva veoma važna."

XS
SM
MD
LG