Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ruski 'istorijski parkovi' pokazuju kako Kremlj uljepšava prošlost


Ceremonija otvaranja izložbe 'Rusija - Moja istorija' u sibirskom gradu Tjumenu u novembru 2017. godine.

Ruska pravoslavna crkva, Gazprom i vlada napravili su lanac od oko 20 "istorijskih parkova" za koje istoričari kažu da predstavljaju "propagandni" pogled na istoriju s jednom glavnom lekcijom - "moramo se okupiti oko našeg vođe".

Ako uđete u dvoranu posvećenu ruskom velikom princu Aleksandru Nevskom u jedan od novih ruskih "parkova istorije", naći ćete citat ispisan velikim slovima "Pojačajte svoju odbranu na Zapadu i potražite svoje prijatelje na Istoku", piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

"Možda nećete pročitati ništa drugo o Aleksandru Nevskom", kaže studentica postdiplomskih studija Ekaterina Klimenko, koja radi na doktorskoj disertaciji o izložbama 'Rusija - Moja istorija' na Poljskoj akademiji nauka. "Ali vidjet ćete taj slogan."

U posljednjih pola decenije otvoreno je 20 izložbi 'Rusija - Moja istorija' u gradovima širom Rusije, od Mahačkale u republici Dagestan, na sjeveru Kavkaza, do Južno-Sahalinska, na krajnjem istočnom ostrvu Sahalin. Blještave, digitalizovane izložbe sadrže interaktivne prikaze s ekranima osjetljivim na dodir, animacije i 3D rekonstrukcije - sve s ciljem "izvlačenja istorije iz crno-bijelih udžbenika u impresivno, atraktivno i istovremeno objektivno pripovijedanje tako da se svaki posjetilac osjeća kao sudionik u događajima iz hiljadugodišnje istorije svoje otadžbine", navodi se na web stranici projekta.

Uistinu, atmosfera igrokaza i blještavi displeji na izložbi su toliko daleko od šturih udžbenika i prašnjavih arhiva.

Aleksandar Mijasnikov, bivši sovjetski novinar koji nadgleda sadržaj izložbi, rekao je za RSE da je misija projekta 'Rusija – Moja istorija' "jedinstvo".

"Mi nemamo glavnu stvar", rekao je. "U Americi imaju 4. juli, praznik koji svi razumiju. Mogli bismo imati odličan praznik - označavajući kraj Građanskog rata. Ali možete li mi reći koji je to bio datum? Ne možete, a ne mogu ni ja. Ne postoji takav praznik. Nacionalna ideja za našu zemlju je također nemoguća... Eto, osim projekta 'Rusija - Moja istorija nema' ničega drugog."

Kritika

Istoričari su, međutim, kritikovali projekat. Nakon što je Ministarstvo obrazovanja 2017. godine preporučilo projekat 'Rusija - Moja istorija' kao pedagoški resurs, nezavisno Slobodno istorijsko društvo objavilo je otvoreno pismo u kojem je kritikovalo "pohvalni ton" postupanja sa "svakim carom bez iznimke" utvrdivši da mnogi eksponati "postavljaju konkretna pitanja u vezi sa stvarima koje izložba predstavlja kao činjenice."

"Slobodno istorijsko društvo traži od Ministarstva obrazovanja da organizuje stručno ocjenjivanje izložbi 'Rusija - Moja istorija' i službenu objavu njegovih rezultata i - u međuvremenu - da prestane preporučivati ove izložbe kao obrazovni materijal", zaključeno je u pismu poslije dužeg nabrajanja konkretnih kontroverznih momenata.

Izložbe 'Rusija - Moja istorija' otvorene su u gradovima širom Rusije.
Izložbe 'Rusija - Moja istorija' otvorene su u gradovima širom Rusije.

Čini se da je glavna poruka koju izložbe pokušavaju usaditi da je Rusija jaka kada se ujedini oko moćnog vođe, a da je u suprotnom podložna zloglasnim mahinacijama iz inostranstva.

"Ideja je da ruska istorija ima cikličku vrijednost i da je najvažnije unutrašnje zajedništvo naroda", rekla je Klimenko za RSE. "Kad je to prisutno, Rusija je jaka država. Kada ona izostane, Rusija postaje slaba i trpi napade neprijatelja, uglavnom sa Zapada, ali i s Istoka."

"Kad se dostigne zenit, ljudi se okupljaju", dodala je. "Prvo zato što vide samoubilačku prirodu unutrašnje podjele i, drugo, zato što postoji vođa koji je sposoban da ih ujedini."

Prema izložbi, Rusija je prošla kroz nekoliko razdoblja takve slabosti, prije nego što su je ujedinili lideri poput Aleksandra Nevskog, Dimitrija Donskog, cara Ivana Groznog i kraljeva iz dinastije Romanov - čija je 300-godišnja vlast nad Rusijom prikazana kao doba "skoro besprijekornog razvoja". Februarska revolucija 1917. godine predstavljena je kao "izdaja" zemlje od strane generala, studenata i - što je najpodmuklije - "liberala" u novostvorenoj Državnoj Dumi, a na sve su ih nahuškali engleski ambasador i masoni.

"A onda su se ljudi - pod vođstvom [sovjetskog diktatora Josifa] Staljina, osvijestili i shvatili da se trebaju vratiti iz idiotskih slogana o trijumfu internacionalizma u osnovne tradicije i ponovo obnoviti izgradnju države", objašnjava Klimenko rezimirajući interpretaciju izložbe 'Rusija – Moja istorija'.

Napominje da su informacije o problematičnim aspektima ove teze, poput vladavine terora pod Ivanom Groznim, poznate po ruskom terminu opričnina, i političke represije pod Staljinom, dostupne na izložbama 'Rusija - Moja istorija'. Ali teško ih je pronaći jer su zakopane pod ogromnim i blistavim parolama.

"Izložba sadrži puno informacija - postoje hiljade stranica teksta koji su vrlo pametno raspoređene", objašnjava Klimenko. "Ako želite pronaći nešto o represijama ili o opričnini ili kolektivizaciji, naći ćete ih. Ili ako im se obratite s prigovorima, reći će vam: 'Sve je tu.' Ali ako odete tamo kao obični posjetilac, takve informacije neće odmah biti vidljive. Zidovi su prekriveni panoima koji imaju slike i slogane."

Fokus na Putina

Najveći dio izložbe posvećen je aktuelnom ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Pored toga, Putinovi citati ukrašavaju i ostale dvorane, navodeći ga kao stručnjaka za različita razdoblja ruske istorije.

"Uoči Prvog svjetskog rata", navodi se u jednom Putinovom citatu, "Rusija je učinila sve što je bilo moguće da uvjeri Evropu da sukob između Srbije i Austro-Ugarske riješi mirnim putem i bez krvoprolića. Ali, Rusiju nisu poslušali te je bila prisiljena odgovoriti izazovima i odbraniti bratski slavenski narod istovremeno braneći sebe i svoje građane od stranih prijetnji".

Arhimandrit Tihon (lijevo), koji je opisan kao Putinov duhovni mentor, uzeo je izložbu pod svoje okrilje.
Arhimandrit Tihon (lijevo), koji je opisan kao Putinov duhovni mentor, uzeo je izložbu pod svoje okrilje.

Sama istorija projekta 'Rusije - Moja istorija' oblikovala je ono što je na kraju i postala. Njeni korijeni sežu u 1995. godinu, kada je Ruska pravoslavna crkva organizovala niz izložbi pod nazivom 'Pravoslavni Rus'. Te su izložbe privukle malo pažnje dok ih pod svoje okrilje nije uzeo arhimandrit Tihon Ševkunov. Ševkunov je u to vrijeme opisan kao jedna od najuticajnijih ideoloških ličnosti u Ruskoj pravoslavnoj crkvi dok je u ruskoj štampi nazvan "Putinovim duhovnim mentorom".

U 2011. godini, najprije skromne izložbe preobražene su za veliku izložbu u moskovskoj izložbenoj dvorani Manjež, u kojoj je predstavljen multimedijski sjaj koji je postao najvažnija značajka izložbe 'Rusija - Moja istorija'. Tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev prisustvovao je izložbi i ubrzo nakon toga odlučeno je da se slična izložba napravi za 400. godišnjicu dinastije Romanov 2013. godine.

Novinar Mijasnikov je angažovao tim za tu izložbu, koju je na kraju vidjelo više od 300.000 ljudi tokom 20-dnevnog trajanja u Manježu. Naknadno je poslana na turneju po zemlji sa značajnim uspjehom.

Ubrzo su uslijedile slične izložbe posvećene dinastiji Rurik (1157-1598.) i periodima 1914-45. i 1945-2016.

Prva stalna izložba 'Rusija - Moja istorija' otvorena je u paviljonu br. 57 izložbenog centra VDNKh u Moskvi, u decembru 2015. Od tada je 19 drugih centara otvorilo svoja vrata širom zemlje. Prema organizatorima, centre je posjetilo više od 5,5 miliona ljudi od 2013. Izložbe su često prepune školaraca, studenata, kadeta vojnih akademija i drugih koji su tamo dovedeni na izlete. Mijaznikov je rekao za RSE da centri postaju važan element u obrazovnom sistemu zemlje.

Službeni edukativni materijal

Ministarstvo obrazovanja je 2017. godine službeno preporučilo parkove 'Rusija – Moja istorija' kao edukativni materijal za učenike i nastavnike.

Ova velika ekspanzija bila je izvan sredstava Ruske pravoslavne crkve, pa je uoči izložbe Romanov neprimjetno stvorena nevladina Fondacija za humanitarne projekte. Fondacija većinu finansija dobija od državnog energetskog giganta Gazproma, kao i iz državnih grantova. Njen generalni direktor je bivši Gazpromov pravnik Ivan Jesin, dok je arhimandrit Tihon na čelu "stručnog vijeća".

U njemu su navedeni "partneri" Putinove predsjedničke administracije, Moskovske patrijaršije, Ministarstva kulture, Ruskog vojno-istorijskog društva na čelu s ministrom kulture Vladimirom Medinskim i niz regionalnih uprava.

Predstavnici fondacije nisu bili dosupni za davanje komentara RSE.

U 2017. godini Blumberg (Bloomberg) je pisao da je Gazprom povećao svoj "dobrotvorni" fond donirajući rekordnih 26,3 milijarde rubalja (438 miliona dolara), od čega je većina navodno bila namijenjena projektu 'Rusija – Moja istorija'. Fondacija je demantovala taj izvještaj tvrdeći da je potrošila ne više od 120 miliona rubalja (1,8 miliona dolara) na svaki centar, dok su preostale troškove pokrile regionalne uprave ili "drugi sponzori". Analiza podataka dostupnih javnosti pokazuje da je na projekt utrošeno najmanje 10 milijardi rubalja (154 miliona dolara).

Voditelji koji su odgovorni za sadašnji sadržaj izložbi su bivši sovjetski novinar Mijasnikov i Pavel Kuzenkov, koji su na Ruskom pravoslavnom univerzitetu studirali istoriju i usko sarađivali s arhimandritom Tihonom u Sretenjskoj bogosloviji. Kuzenkov više nije uključen i odbio je intervju za RSE o projektu, kojeg je opisao kao "jasan primjer korištenja istorijske nauke u službi političke propagande".

Prema Mijasnikovu, Tihon je radio samo za dijelove izložbe 'Rusija - Moja istorija' baveći se direktno pravoslavnom crkvom. Drugi izvori RSE su, međutim, rekli da je sav arhivski materijal provjerio arhimandrit.

Fondacija za humanitarne projekte je 2015. odlučila da materijale 'Rusija - Moja istorija' preda istoričarima na procjenu, kaže Vladislav Aksjonov, viši istraživač na Institutu za rusku istoriju Ruske akademije nauka.

"Postojale su neke prilično osnovne kritike skoro svakog prikaza, svakog razdoblja", prisjeća se Aksjonov. "Nakon toga, odlučili su stvoriti zajedničku komisiju za metodologiju."

U komisiji je bio direktor Instituta za rusku istoriju Jurij Petrov, kao i Ivan Jesin i arhimandrit Tihon.

Aksjonov je rekao da je praktično sve prepravljeno.

"Nijedan tekst nije zadovoljio naše zahtjeve jer su ih napisali diletanti", rekao je. "Postojala je ozbiljna ideološka pristranost - na primjer, predrevolucionarna Rusija predstavljena je kao neka vrsta izgubljenog raja."

Nakon ovog procesa, fondacija je dodala Rusku akademiju nauka na svoj spisak koautora tekstova u projektu 'Rusija - Moja istorija'; međutim, usvojen je samo mali dio predloženih promjena, rekao je Aksjonov.

Kada je RSE pokazao Aksjonovu panele 'Rusija - Moja istorija' koji se odnose na njegovo područje ekspertize, revoluciju iz 1917. i građanski rat, identifikovao je samo jedan odlomak koji je izmijenjen onako kako je preporučio.

Klimeniko je rekla da je većina originalnih materijala 'Rusija - Moja istorija' ostala nepromijenjena nakon evaluacije, ali da im je dodat novi materijal.

"Pojavile su se detaljne informacije o represijama, počevši od Građanskog rata", kazala je. "Izložbe su postale manje emotivne, ali ideološka tendencija je ostala."

Mijasnikov, urednik izložbe 'Rusija – Moja istorija' branio je pristup izložbi, odbijajući optužbe za monarhizam ili pravdajući staljinizam.

"Ta impresija je samo popratna pojava strukture [izložbe] koja je imala namjeru prikazati činjenice i samo činjenice iz kojih posjetioci mogu izvući vlastite zaključke", rekao je on za RSE. "Izložba nije propagandistička. Ona samo nije standardna."

XS
SM
MD
LG