Pišu: Sjeverne realnosti Radija Slobodna Evropa
Stambena zgrada u Ulici rada 32 (Ulitsa Truda) u centru Pskova mogla bi da bude prestižna adresa. Udaljena je svega 20 minuta hoda duž glavne saobraćajnice od gradske srednjovjekovne tvrđave na obalama rijeke Velikaja. Izgradili su je početkom 1950-ih njemački ratni zarobljenici – kao skladište. Kasnije ju je grad pretvorio u privremeni smještaj, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Stariji muškarac koji se naginjao kroz prozor da puši nije želio da odgovara na novinarska pitanja o oronuloj zgradi s trošnim malterom i s koje padaju ledenice.
"Čini mi se normalnim", rekao je. "Ionako ću uskoro umrijeti, tako da je u redu." Komšije kažu da je muškarac cijeli svoj život živio u zgradi u Pskovu, regionalnoj prijestonici na sjeverozapadu Rusije.
Kvake na vratima na glavnom ulazu su obmotane prljavom krpom kako bi se prigušila buka kada se vrata zalupe. Ulazni hodnik odmah miriše na vlagu i buđ kao stari podrum. Dva dugačka hodnika šire se lepezasto a duž njih, s vratima pravilno raspoređenim duž njih.
Na kraju svakog od hodnika postavljeno je nekoliko lavaboa duž zidova, a oba hodnika se završavaju ulazom u zajednički toalet. Stanari okupljeni oko lavaboa radi pušenja kažu da se u podrumu nalazi zajednički tuš.
"Ovdje iznajmljujem sobu", rekao je 47-godišnji Frantik Bogdanov, koji je psovkama opisao uslove. Bogdanov je rekao da u zgradi živi već četiri godine.
"Upravu nije briga za nas", rekao je. "Došlo je nekoliko vladinih komisija i kažu da je zgrada 'podnošljiva za život'."
Uprkos buđi, pukotinama u zidovima, stalnom kapanju iz probušenih cijevi i pritužbama stanara, Ulica Rada 32 nije službeno označena kao "nenastanjiva".
Prema podacima ruske vlade, 1,6 miliona Rusa živi u 112.353 zgrade koje su službeno proglašene "nenastanjivim" sirotinjskim kvartovima. Ne zna se koliko ih još živi u zgradama za koje stanovnici jasno kažu da ih treba proglasiti nenastanjivim. To je državni problem koji lokalni zvaničnici izgleda nisu voljni ili nisu u stanju da ga riješe.
Na virtuelnom sastanku s vladinim zvaničnicima svih nivoa 30. novembra, predsjednik Vladimir Putin pokrenuo je to pitanje.
Stalno smo o tome razgovarali, rekao je Putin. "Moramo iseliti ljude iz ovih straćara, kao što sam već rekao svojim kolegama."
Zapravo, Putin je "konstantno govorio" o problemu. Pozvao je zvaničnike da riješe problem najmanje sedam puta u posljednjih 15 godina.
"Zemlja s takvim rezervama, akumuliranim iz dobiti od nafte i gasa, ne može se pomiriti s time da milioni njenih građana žive u sirotinjskim kvartovima", rekao je Putin tokom svog godišnjeg obraćanja naciji 2007. Tokom posjete Kalmikiji 2013. nazvao je to pitanje "glavnom zadaćom" vlade. Još 2020. pozvao je zvaničnike da "zatvore ovo sramno poglavlje" i pobrinu se da se ne pojave novi sirotinjski kvartovi.
"Čekam da mi uprava da stan", rekao je Bogdanov za servis Radija Slobodna Evropa Sjeverne realnosti (North.Realities). "Ja, kao neko ko je odrastao u sirotištu, ispunjavam uslove. Trebalo je da mi daju jedan prije gotovo 30 godina."
'Sve trune'
U Novgorodu, još jednom administrativnom centru na sjeverozapadu, stambena zgrada u ulici Senaja broj 7 (Sennaya ulitsa) ima lošu reputaciju zbog požara i poplava.
Stariji dio zgrade, podignut 1949. godine, evakuisan je prije tri godine a stanari su preseljeni. "Novi" dio, izgrađen 1957. godine, proglašen je "nenastanjivim", ali vlasti nisu učinile ništa da pomognu ljudima koji tamo žive. Odlučili su da zgrada može ostati useljena do 2030.
Narkomani i beskućnici često provaljuju u sklonište u zgradu, rekla je mještanka Anđelika Nikitina.
"Vrata i prozore sami oblažemo daskama, ali oni i dalje provaljuju", rekla je dodavši da je u aprilu u zgradi izbio požar. "Besmisleno je."
Vlasti nisu uspjele da angažuju firmu koja bi upravljala zgradom, a stanari sve moraju sami da čiste i održavaju.
"Sve trune", rekla je Nikitina. "Po cijeloj zgradi ima rupa... Iz našeg kupatila možete vidjeti ulicu (kroz zid). Cijevi su zahrđale. Jučer je pukla cijev i ključale vode je bilo svuda."
Snabdijevanje strujom i vodom redovno se prekida bez upozorenja, dodala je Nikitina.
Stanari su se žalili regionalnom tužilaštvu. Opštinska kancelarija za stambena pitanja ignorisala je zahtjev RSE-a za komentar.
Opasni, trošni stambeni objekti jedan su od unutrašnjih problema za koje kritičari Kremlja kažu da bi se vlada trebala pozabaviti umjesto da ratuje protiv Ukrajine, ističući da Moskva obnavlja neke od gradova i mjesta uništenih u razornoj, ničim izazvanoj invaziji na Ukrajinu koju je Rusija pokrenula u februaru.
U septembru je državna televizijska mreža Kanal jedan emitovala izvještaj u kojem se navodi da su građevinski radnici iz Novgoroda poslani da obnove grad Vasilivku na prvoj liniji fronta u dijelu ukrajinske regije Zaporožja pod ruskom okupacijom.
Vaučeri za nigdje
Sofija Makhova, 23, živi u prizemnoj kućici izgrađenoj prije Drugog svjetskog rata u ruralnoj Kalinjingradskoj oblasti, krajnjoj zapadnoj eksklavi Rusije na Baltičkom moru. Njeni roditelji su poginuli u nesreći prije sedam godina.
"Tada se mnogo toga dogodilo odjednom", rekla je Makhova. "Roditelji su mi umrli, a ja sam saznala da sam trudna. Nakon smrti roditelja, vlasti su njihovu ruševnu kuću označile kao 'nenastanjivu'. Stavljena sam na listu za preseljenje i tamo sam još uvijek."
Nakon dva sudska procesa, vlastima je naloženo da Makhovoj obezbijede stan.
"Međutim, kada sam pitala, rekli su da nemaju apartmane i umjesto toga su mi dali vaučer", rekla je Makhova.
Vrijednost vaučera bila je 2,5 miliona rubalja (oko 38.000 eura), dok jednosoban stan u novogradnji u Kalinjingradu košta oko četiri miliona (oko 60.000 eura).
"Za taj novac ne mogu kupiti stan u Kalinjingradu ili Gurevsku", rekla je Makhova, spominjući regionalnu prijestonicu i provincijski grad u blizini kuće svojih roditelja.
Igor Oleinikov živi u gradu Baltijsku u Kalinjingradskoj oblasti od 1989., kada je dobio stan za svoj rad kao odgovor na katastrofu u nuklearnoj elektrani Černobil 1986. godine. Njegova stambena zgrada je 2015. označena kao "nenastanjiva".
Bez obzira na to, stanovnici nisu premješteni.
"Moje komšije i ja platili smo nezavisnom stručnjaku da pogleda", rekao je Oleinikov. "Napravio je jednu fotografiju u svakom stanu i rekao da se jasno vidi da je ova zgrada nenastanjiva."
Vladina komisija je 2018. godine utvrdila da Oleinikov ispunjava uslove za stambeni vaučer.
"Predao sam sve svoje dokumente, ali ništa se nije dogodilo", prisjetio se. "Sada sam izgubio vid i ne mogu ići po njihovim kancelarijama da se borim za svoja prava. Mogu ih samo nazvati i razgovarati s njima, ali to ne pomaže. Niko mi neće dati direktan odgovor; samo me šutaju iz jedne u drugu kancelariju."
"Umoran sam od svega toga", dodao je.
Facebook Forum