Dostupni linkovi

RSE istraga: Ruske naftne kompanije nelegalno odlažu toksični otpad


Bušotina na teritoriji naftnog polja Priobskoje na zapadu Sibira, 2010.
Bušotina na teritoriji naftnog polja Priobskoje na zapadu Sibira, 2010.

Piše: Sergej Hazov-Kasia

Ruske naftne kompanije nelegalno odlažu milione tona kontaminiranog otpada iz naftnih bušotina, izazivajući ekološko pustošenje zagađivanjem severnih rekla koje se slivaju u Severni ledeni okean, otkrila je nova istraga Radija Slobodna Evropa.

Istraga ruskog servisa RSE-a otkrila je da se propisi koji kontrolišu odlaganje otpada s bušotina rutinski krše, uz plaćanje mita inspektorima i izostavljanje podataka iz potrebne dokumentacije, dok velike naftne kompanije vrše pritisak na regulatore da praktično okrenu glavu.

"Ova priča se ponavlja svake godine", rekao je jedan izvor iz naftne industrije u regionu Hantija-Mansija na zapadu Sibira gde se nalaze neka od najvećih ruskih naftnih polja. Izvor je govorio pod uslovom da mu se ne navodi ime, navodeći da se plaši odmazde zvaničnika zbog razgovora o tom pitanju.

Čak i kada se otkriju kršenja propisa, vladini inspektori redovno izdaju mlaka naređenja kompanijama da se pridržavaju zakona, ali ne primoravaju ih da očiste zagađene lokacije.

"Inspektori dolaze iz Moskve, odlaze s koferima novca i izdaju ovakve naredbe. Ne zahtevaju da otklonite prekršaje, uklonite otpad ili obnovite zagađenu tundru. Kažu: 'Napišite da ste zakopali svoje đubre i nastavite da ga zakopavate na isti način'", rekao je izvor iz naftne industrije za ruski servis RSE-a, koji je u Rusiji poznat kao Radio Svoboda.

Ilegalne deponije otpada na poljima državnog naftnog giganta Rosnjefta u regionu Hantija-Mansija mogle bi da naprave više od osam milijardi dolara ekološke štete, navodi se u jednom od tri izveštaja koje je naručilo rusko Ministarstvo zdravlja, a do kojeg je došao Radio Svoboda koji ih je prvi put objavio u celini.

Bušotine koriste specijalizovane tečnosti koje uključuju ulje, vodu i druge hemijske aditive, u zavisnosti od vrste tla. Prosečna dubina bušotine je 3.100 metara, mada mnoge idu do pet kilometara ili dublje.

Prema procenama izvora iz naftne industrije, bušenjem se u proseku proizvede oko 560 tona otpada na 1.000 metara. Prema podacima ruskog Ministarstva energetike, u Rusiji je izbušeno 28,5 miliona metara u 2019. godine, poslednjoj godini za koju su dostupni podaci.

To, prema procenjenom proseku koji su dali izvori naftne industrije, daje skoro 16 miliona tona otpada. Međutim, prema ruskom regulatoru za zaštitu životne sredine, Rosprirodnadzoru, u 2019. je nastalo samo pet miliona tona takvog otpada – ovaj nesklad sugeriše da je možda više od 10 miliona tona nelegalno odloženo.

Propisi o zaštiti životne sredine zahtevaju da se toksični otpad iz bušotina ili preradi ili odloži na posebne deponije koje su napravljene tako da spreče prodiranje toksina u podzemne vode.

Na mnogim bušotinama širom Rusije, otpad se skladišti u obližnje privremene kanale koji su poznati kao bare za zadržavanje ili "ambare za mulj".

Talozi mulja u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu, 2012. godine (Izvor: Regionalni ogranak Rosprirodnadzor u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu)
Talozi mulja u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu, 2012. godine (Izvor: Regionalni ogranak Rosprirodnadzor u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu)

U južnim regionima, ambari za mulj su obično duboki četiri do pet metara. Međutim, na severu, gde se naftna polja nalaze u močvarnoj tundri i u zonama permafrosta, izgrađeni su nadzemni ambari za mulj, okruženi zemljanim nasipima visine do četiri metra.

U zavisnosti od veličine i dubine bušotine, više bara za zadržavanje za jednu instalaciju može zajedno zauzimati površinu do 2.500 kvadratnih metara.

Prema propisima, zidovi i dno jama za mulj trebalo bi da budu izolovani kako bi se sprečilo prodiranje toksičnih supstanci u podzemne vode i zemljište. Međutim, nijedna regulatorna agencija, bilo na regionalnom bilo na saveznom nivou, ne sprovodi inspekciju ispravnosti bara ili izolacionih materijala.

"Otpada s bušotina je veoma malo proučen", rekao je Ivan Blokov, direktor Odeljenja za programe, istraživanje i ekspertizu u Grinpisu Rusija (Greenpeace). "Ali postoje jasni podaci o tome kako se nafta izliva. Salinizacija tla, ugnjetavanje biljaka, promene u sastavu vrsta flore i faune."

"Da se radi o jednom ambaru za mulj, to ne bi bilo ništa strašno. Nevolja je što ih ima puno", rekao je Blokov za RSE. "I možemo da vidimo koliko nafte severne reke unose u Severni ledeni okean".

Nove tehnologije

Osamdesetih godina je pokušano da se na sovjetske bušotine primeni tehnologije sa Zapada, ali su bile skupe, rekao je Oleg Mitvol, bivši zamenik šefa Rosprirodnadzora. Umesto toga, mulj je zakopavan pored bušotina.

Rusija je 1998. usvojila zakon koji nalaže da se otpad prerađuje i neutrališe ili skladišti na posebnim deponijama.

Prema Jevgeniji Kiseljovoj, koja je radila u regionalnom odeljenju Ministarstva za prirodne resurse i životnu sredinu u Hantija-Mansiji, neke naftne kompanije, uključujući Jukos Mihaila Hodorkovskog, kasnih devedesetih napravile su propisno dizajnirane bare za zadržanje; neki od njih i dalje funkcionišu.

Međutim, rekla je ona, "ostale deponija bile su samo imitacije, pod uslovom da su postojale operativne dozvole".

Procenjuje se da je do 2015. godine bilo 10.000 bara za zadržavanje otpada u regionu Hantija-Mansija i da se svake godine pojavi 300 novih.

Jedan zvaničnik naftnog sektora u tom regionu, koji je govorio za RSE pod uslovom da mu se ne navodi ime, rekao je da naftne kompanije često prijavljuju manji broj bušotina i ambara za mulj. Tu tvrdnju potkrepljuje inspekcija Rosnjefta iz 2017. godine koju je sproveo Rosprirodnadzor, koja je ustanovila da je na samo jednom od naftnih polja državnog giganta radilo 34 bušotina bez neophodnih dozvola.

Izvor iz naftne industrije koji radi u regionu Hantija-Mansija rekao je za Radio Svoboda, pod uslovom da mu se ne navodi ime, da uopšte nema nikakve regulativa o ilegalno napravljenim bušotinama.

POGLEDAJTE: Postrojenje za preradu otpada s bušotina na oko 50 kilometara od grada Nižnjevartovsk u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu. (Izvor: Radio Svoboda)

Druge zemlje proizvođači nafte pokušavaju da smanje štetu po životnu sredinu od otpada s bušotina odvajanjem tla od opasnih tečnosti. Uobičajena tehnika je sagorevanje zapaljivih komponenata otpada. To, međutim, koristi veliku količinu energije i oslobađa emisije štetnih gasova u atmosferu.

Mulj se spaljuje i u Rusiji, ali uglavnom kad je reč o otpadu sakupljenom posle izlivanja nafte.

Ostale tehnologije koje se koriste uključuju proces osmišljen u Nemačkoj koji koristi nizak pritisak za isparavanje tečnosti s relativno bezopasnim proizvodom. Drugi, razvijen u Norveškoj, jeste "termičko razlaganje" u kojem se naftni proizvodi odvajaju od mulja i čak mogu dalje da se prerade u gorivo.

Fiktivno odlaganje otpada

U Rusiji se takođe masovno i sistematski zakopava otpada pod maskom reciklaže.

Od 2000. godine ruskim naftnim kompanijama je dozvoljeno da koriste druge "mešovite tehnologije" za ublažavanje ekološke štete od otpada s bušotina.

U teoriji, otpad se meša s peskom, cementom i specijalizovanim penastim proizvodom kako bi se napravio "građevinski materijal" koji se navodno može koristiti u građevinske ili druge industrijske svrhe. Proces uključuje jednostavno mešanje sastojaka u rovu kako bi se toksični materijali "zatvorili" u inertni oblik koji sprečava njihovo prodiranje u životnu sredinu.

U stvarnosti, međutim, ova tehnika postoji uglavnom na papiru.

Kompanije samo prekrivaju otpad zemljom, što ih košta relativno malo - 2.600 do 3.000 rubalja (30 do 33 evra) po kubnom metru mulja.

POGLEDAJTE: Ambari za mulj blizu obale reke Vah u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu na zapadu Sibira. (Izvor: Radio Svoboda)

Čak i kada bi se koristio postupak "mešovitih tehnologija", umesto da se samo zemljom pokriva otpad s bušotina, nastala smeša ne bi zadovoljila ekološke standarde.

U maju 2010. godine, reciklirani građevinski materijal poznat pod komercijalnim nazivom "burolit" na testiranju nije prošao standarde koje je nametnuo regulator odgovoran za kontrolu industrijskog kvaliteta Rostekhnadzor.

Testovi su utvrdili da je koncentracija naftnih proizvoda u materijalu bila 12 puta veća od dozvoljene za opštu životnu sredinu, a pokazalo se da su neki od korišćenih sastojaka kancerogeni.

Stručnjaci Rostekhnadzora su takođe 2010. zaključili da je "burolit" neupotrebljiv za izgradnju puteva i da čak nije pogodan ni za izgradnju novih ambara za mulj.

Uprkos toj činjenici, Rostekhnadzor je kasnije dao jednogodišnje odobrenje za tu supstancu, a 2015. godine je to odobrenje dato po drugi put.

Bager meša otpad s bušotina, navodno, za proizvodnju "građevinskog materijala" na teritoriji naftnog polja Priobskoje 2010. (Izvor: Regionalni ogranak Rosprirodnadzor u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu)
Bager meša otpad s bušotina, navodno, za proizvodnju "građevinskog materijala" na teritoriji naftnog polja Priobskoje 2010. (Izvor: Regionalni ogranak Rosprirodnadzor u Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu)

Početkom 2000-ih bilo je pokušaja – barem na papiru – da se otpad s bušotina reciklira u cigle za upotrebu u građevinarstvu. U regionu Hantija-Mansija, oko 2.800 kilometara severoistočno od Moskve, Radio Svoboda posetio je jedno od najvećih naftnih polja u zapadnom sibirskom regionu, gde je trebalo da bude postrojenje za proizvodnju tih cigli.

Umesto toga, toksični otpad je jednostavno zakopan na toj lokaciji.

Pravni dokumenti koje je pribavio RSE pokazali su da je vlasništvo nad tim zemljištem, koje datira od 2005. godine, sakriveno iza niza fiktivnih kompanija.

POGLEDAJTE: Ambari za mulj na teritoriji naftnog polja Priobskoje pod kontrolom Rosnjefta, gde bi trebalo da bude postrojenje za recikliranje otpada s bušotina u cigle.

Posle nekoliko inspekcija, Rosprirodnadzor je dobio niz sudskih slučajeva u kojima je kompanijama naloženo da uklone zakopani otpad. Ipak, nejasno vlasništvo nad zemljom omogućilo je vlasnicima da otežu pravni postupak skoro jednu deceniju. Prošle godine arbitražni sud naložio je jednoj od kompanija da plati kaznu od 3,6 milijardi rubalja (40 miliona evra).

Međutim, ta kompanija i još dve povezane s njom proglasile su bankrot.

Deponije mulja o kojima se radi u tim slučajevima nalaze se na Rosnjeftovom naftnom polju Priobskoje površine 5.400 kvadratnih kilometara. Sud je presudio da su samo bankrotirale kompanije – a ne Rosnjeft – odgovorne za zagađenje.

Ambari za mulj na teritoriji naftnog polja Priobskoje pod kontrolom Rosnjeft, gde je navodno trebalo da bude izgrađeno postrojenje za reciklažu otpada s bušotina u cigle.
Ambari za mulj na teritoriji naftnog polja Priobskoje pod kontrolom Rosnjeft, gde je navodno trebalo da bude izgrađeno postrojenje za reciklažu otpada s bušotina u cigle.

U međuvremenu, zakopani otpad ostaje u zemlji, otprilike 3,5 kilometara od Oba, jedne od najdužih reka na svetu, koja se uliva u Severni ledeni okean.

Na severu Rusije, gotovo sva proizvodnja nafte je smeštena u zaštićenim slivovima, koji su određeni tako da se zagađivači drže izvan vodenih puteva.

Izveštaj nacionalne agencije za meteorološki nadzor Rosgidromet iz 2019. godine otkrio je da je čak do 17.500 tona naftnih derivata te godine došlo iz Oba u Karsko more koje je deo Severnog ledenog okeana. Jedan izveštaj naručen s federalnog nivoa ustanovio je da do 90 odsto ribe u bazenu Oba ima deformacije i hronične disfunkcije tela, što dovodi do mutacija i izumiranja vrsta.

Melioracija tla

U Rusiji proces ublažavanja štete po životnu sredinu od otrovnog otpada iz bušotina takođe uključuje sistem za melioraciju zemljišta koje je privremeno korišćeno a zatim teoretski očišćeno i vraćeno u prirodno stanje. Kompanije koje crpe naftu imaju zakonsku obavezu da vrše melioraciju.

U Hantija-Mansiji, međutim, komisija koju su imenovale lokalne vlasti nadgleda postupak odobravanja prihvatanja, a zatim i preraspodele rehabilitovanog zemljišta, na primer, drvnim proizvođačima; u Jamalo-Nenecu, dalje na severu, stočari sobova često dobijaju takvu zemlju.

Počev od 2010. godine, te komisije morale su da uključe Rosprirodnadzora, kao prihvatanje sve veće zabrinutosti zbog rasta neregularnih ambara za mulj i nepravilnog odlaganja otpada s bušotina. Odeljenje u kojem je radila Kiseljova prestalo je da potpisuje zemljišne dozvole, a izdat je veći broj novčanih kazni i administrativnih prekršaja zbog ugrožavanja životne sredine.

Regionalna agencija za prirodne resurse 2011. se obratila guverneru regiona, kao i saveznim agencijama, navodeći da je situacija s otpadom iz bušotina u regionu katastrofalna i tražeći podršku za izradu boljih zakonskih i regulatornih mera.

Sledeće godine, međutim, izvršni direktori nekih od najmoćnijih ruskih naftnih i gasnih kompanija potpisali su pismo tadašnjem potpredsedniku vlade Arkadiju Dvorkoviču, žaleći se da će prekomerni propisi o mulju i odlaganju usporiti proizvodnju i, kako su tvrdili, izazvati socijalna previranja.

Poslednja stranica pisma tadašnjem potpredsedniku vlade Arkadiju Dvorkoviču iz septembra 2012. godine koje su potpisali najviši rukovodioci ruskih naftnih kompanija, žaleći se na prekomerne propise o odlaganju mulja.
Poslednja stranica pisma tadašnjem potpredsedniku vlade Arkadiju Dvorkoviču iz septembra 2012. godine koje su potpisali najviši rukovodioci ruskih naftnih kompanija, žaleći se na prekomerne propise o odlaganju mulja.

Kasnije te godine, regionalni ogranak ekološkog regulatora Rosprirodnadzora počeo je aktivno da ometa rad odeljenja Kiseljeve, rekla je ona. Kiseljava kaže da su njeni nadređeni počeli da zatvaraju administrativne slučajeve koje je njeno odeljenje pokrenulo protiv kompanija za naftu i bušenja. Takođe su počeli da sprovode inspekcije protiv same Kiseljeve i njenih podređenih zbog navodnih nepravilnosti, rekla je ona.

Kiseljova je 2014. godine napisala pismo predsedniku Vladimiru Putinu navodeći da se postupak melioracije tla redovno zloupotrebljava ili ignoriše.

"Niko zapravo nije video rezultate takvih melioracija šuma, obnavljanja šuma ili šumskog ekosistema u njegovom diverzitetu", napisala je ona.

Ona je podružnicu jedne kompanije izvela na sud kako bi je primorala da se pridržava propisa o odlaganju mulja, posle čega je, kako je rekla, u njen automobil pucano iz vazdušnog pištolja, a gume probušene. Potom je otpuštena.

Kiseljeva se tri puta na sudu žalila zbog otpuštanja; tri puta je sud potvrdio njeno otpuštanje.

Tatjana Kuznjecova, šefica odseka Rosprirodnadzora koji nadgleda odlaganje otpada, rekla je za Radio Svoboda da ta agencija više nije uključena u komisije za melioraciju.

Zakopani izveštaj o zakopanom otpadu

U proleće 2018. godine u regionima Hantija-Mansija i Jamal-Nenca izbio je skandal pošto je ruski medij RBK došao do pisma analitičkog centra ruskog Ministarstva zdravlja o skladištenju i odlaganju otpada iz bušotina u ta dva regiona.

U pismu, upućenom tadašnjem šefu Rosprirodnadzora Artjomu Sidorovu, govorilo se o ilegalnim deponijama navodno recikliranog otpada iz bušotina koja su otkrivena u oba regiona na poljima kojima upravljaju Rosnjeft, LUKoil i druge naftne kompanije. Poslao ga je tadašnji vršilac dužnosti šefa Centra za strateško planiranje i upravljanje biološkim rizicima Ministarstva zdravlja, koji je po nalogu ministarstva sproveo tri zasebne studije tokom dvogodišnjeg perioda.

Samo na naftnim poljima Rosnjefta u regionu Hantija-Mansija, ove deponije su imale ukupno 20 miliona kubnih metara, s procenjenom ekološkom štetom koja bi mogla iznositi više od osam milijardi dolara, navodi se u pismu.

Šef regionalnog ogranka Rosprirodnadzora u Hantija-Mansiji potom je otpušten, kao i Sidorov, šef federalne agencije. A skandal je uglavnom utišan.

Rosnjeft je za RBK naveo da analitički centar nije ovlašćen da vrši inspekcije i da se ta kompanija pridržavala zakona o zaštiti životne sredine prilikom odlaganja otpada iz bušotina. LUKoil je rekao za novine da je sarađivao s licenciranim podugovaračima koji odlažu otpad iz bušotina u skladu s vladinim propisima.

A kompletne studije analitičkog centra nikada nisu puštene u javnost – do sada.

Radio Svoboda je došao do kopija tri izveštaja – ukupno 630 stranica koje nisu dostupne na internetu – i objavio ih je u celini kao deo ove istrage. Radio Svoboda je uspeo da pregleda izveštaje na kompjuterskom terminalu i fotografiše svaku pojedinačnu stranicu, jer mu nije bilo dozvoljeno da ih štampa ili preuzima s interneta.

Ispod se nalazi nekoliko ključnih stvari iz izveštaja:

  • Gotovo bez izuzetka, reke i druge vodene površine u regionima Hantija-Mansija i Jamal-Nenec su zagađene. U nekima je sadržaj naftnih derivata između pet i 10 puta veći od najveće dozvoljene granice, dok je nivo fenolnih jedinjenja između 10 i 18 puta veći od ograničenja.
  • Iako je glavna ekološka šteta od proizvodnje nafte povezana s emisijama, otpad iz bušotina štetno utiče na demografsku situaciju i zdravlje stanovništva u ruskim naftnim regionima, napisali su autori jednog izveštaja. "Incidencija neoplazme, urođenih deformacija i bolesti krvi i imunološkog sistema među stanovništvom koje živi u regionima gde se proizvodi nafta je 1,5 do pet puta veća u odnosu na oblasti u kojima nema pogona za proizvodnju nafte", napisali su oni.
  • Nijedna tehnologija za procesiranje mulja iz bušotina nije dobila pozitivnu ocenu državnih stručnjaka za životnu sredinu, navodi se u jednom od izveštaja. Surgutnjeftegaz, četvrti po veličini ruski proizvođač nafte, koristio je tehniku "mešavine burolita" u sedam godina pre izveštaja "uprkos činjenici da je taj metod... dobio negativnu ocenu" od državnih stručnjaka za zaštitu životne sredine, navodi se.
  • Preradu mulja iz bušotina ne vrše same naftne kompanije već i podizvođači. "U zakonu postoji toliko nedoslednosti da je danas praktično nemoguće podneti zahteve protiv kompanija koje se bave proizvodnjom nafte", navodi se u jednom izveštaju, pozivajući se na deo polja Rosnjefta, gde je otpad iz bušotino trebalo da se reciklira u cigle.
  • Proizvod recikliranja otpada iz bušotina poznat pod nazivom burolit gotovo odmah gubi komercijalna svojstva, čineći ga u suštini otpadom, ali u mnogo većoj količini nego pre početka procesa. "Mesta za odlaganje tog otpada postaju neovlašćene deponije", napisali su autori.
  • Melioracija ambara za mulj je "nominalni događaj", navodi se u jednom izveštaju, sugerišući da se to zapravo ne događa, i dodaje da su "naftne kompanije izuzetno nepažljive prema ovom delu svojih aktivnosti".

Na upit Radija Svobode za komentar, rusko Ministarstvo zdravlja je uputilo na Centar za strateško planiranje i upravljanje biološkim rizicima koji je sastavio izveštaje. Centar je naveo da više ne radi takve studije, dok Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo na naknadni upit.

Kuznjecova, šefica odeljenja za odlaganje otpada Rosprirodnadzora, rekla je za Radio Svoboda da nije upoznata sa studijama Ministarstva zdravlja i da zato ne može da komentariše.

Upitana o neskladu između zvanične brojke od pet miliona tona otpada iz bušotina u 2019. godini i procenjenih 16 miliona tona na osnovu razgovora Radio Svoboda s izvorima iz naftne industrije, Kuznjecova je sugerisala da je zvanična brojka tačnija.

Ona je, međutim, potvrdila da odgovornost za nadgledanje i prijavljivanje odlaganja otpada iz bušotina snose same naftne kompanije, koje bi trebale da utvrde klasifikaciju toksičnosti uz pomoć privatnih laboratorija i sprovedu odlaganje otpada na osnovu tih rezultata.

Samo inspekcije na licu mesta mogu otkriti da li se naftne kompanije pridržavaju protokola.

Rosnjeft, LUKoil i Surgutneftegaz nisu odgovorili na upite za komentar.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG