Piše: Ukrajinski servis RSE-a Krimske realnosti
Vojni sud u južnom ruskom gradu Rostov na Donu osudio je 11. januara petoricu optuženih krimskih Tatara na 13 godina zatvora strogog režima, osudivši ih za učešće u "terorističkoj organizaciji", piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Bez obzira na žalbe – uključujući onu podnesenu Evropskom sudu za ljudska prava prije isključenja Rusije iz Vijeća Evrope – presuda označava privođenje kraju krivičnog gonjenja u takozvanom "slučaju 25", prema kojem je 25 krimskih Tatara koji su uhapšeni na Krimu 2019. osuđeno na dugogodišnje kazne u ruskim zatvorima.
Svi muškarci su osuđeni za učešće u aktivnostima Hizb ut-Tahrira, islamske političke organizacije koja je zabranjena kao ekstremistička u Rusiji 2003., ali je legalna u Ukrajini.
Međutim, ruski tužilac Jevgenij Kolpikov na izricanju presude prvoj petorici optuženih u martu 2022. sasvim drugačije je sumirao optužbe protiv tih ljudi.
"Oni su više puta izrazili nezadovoljstvo politikom i sigurnosnim snagama ruske države", rekao je Kolpikov sudu. "Njihova krivica je sudski dokazana."
Pristalice ovih muškaraca kažu da ih ućutkuju zbog njihovog rada s organizacijom za ljudska prava Krimska solidarnost, mrežom koja prati i objavljuje dokaze o zločinima i kršenjima prava od strane ruskih okupacionih vlasti i ruske vojske otkako je Moskva poslala trupe na Krim i preuzela kontrolu nad ukrajinskim regionom 2014.
Od tada su lokalne i međunarodne organizacije koje prate situaciju po pitanju stanja ljudskih prava ustvrdili da je Rusija ciljala muslimansku manjinu krimskih Tatara uznemiravanjem, krivičnim progonima, nestancima, proizvoljnim hapšenjima i pritvaranjima te zlostavljanjem tokom pritvora.
"Kada su na Krimu počele represije protiv autohtonog krimsko-tatarskog naroda, bilo je pretresa, hapšenja, nestanaka krimsko-tatarskih aktivista i tako dalje", rekla je Halida Bekirova, supruga aktiviste Remzija Bekirova , koji je u martu 2022. godine osuđen na 19 godina zatvora.
"Tako je moj suprug počeo raditi kao građanski novinar. Po obrazovanju je istoričar, ali potreba da pomogne svojim sugrađanima muslimanima i svojim sunarodnjacima navela ga je da uzme svoj mobitel i dokumentuje pretrage, hapšenja i sudska saslušanja."
'Politički zatvorenici'
Godinama je, kaže Bekirova, njen suprug dobivao upozorenja, pozive i prijetnje zbog svog aktivizma. Konačno, u martu 2019. uhapšen je u sklopu velike kampanje protiv aktivista Krimske solidarnosti.
‘Slučaj 25’ pokrenut je 27. marta 2019. kada su ruske snage sigurnosti provele pretrese na 26 različitih lokacija na Krimu. Dvadeset muškaraca uhapšeno je tog dana, dok su još četvorica uhapšena 28. marta i 17. aprila. Posljednji optuženi, Skender Sulejmanov, brat jednog od muškaraca uhapšenih u prvoj raciji, uhapšen je u junu.
Aktivistkinja za ljudska prava s Krima Lutfije Zudijeva rekla je da je ‘Slučaj 25’ najopsežniji krivični progon koji je provela ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) otkako je region okupiran 2014. godine.
"Tužioci su bili primorani da preduzmu nezabilježen korak podjele optuženih u pet grupa", rekla je, ističući da bi bilo teško staviti svih 25 muškaraca u poseban kavez u kojem sjede optuženi za krivična djela tokom saslušanja pred ruskim sudom. "Naravno, cilj je bio uništiti rad pokreta za prava Krimske solidarnosti, s kojim je većina optuženih bila povezana. Zato je slučaj bio tako opsežan."
Ruska grupa za ljudska prava Memorijal, koju je ruska država zabranila u aprilu 2022., označila je svih 25 muškaraca političkim zatvorenicima.
Prikriveni identiteti svjedoka
Muškarci su prebačeni u južni ruski grad Rostov na Donu, gdje su im suđenja održana na vojnom sudu. Suđenja su, rekao je branilac Edem Semedljajev, bila "nelegitimna", temeljena na iskazima svjedoka čiji je identitet bio prikriveni.
"U optužnici postoji mnogo odlomaka s 'neodređenim' datumima i 'neodređenim' ljudima i 'neodređenim' vremenima", rekao je Semedljajev. "Odnosno, bilo je mnogo neutvrđenih činjenica, koje su onemogućavale odbranu. I na tome su se temeljile sve optužbe, ali uprkos tome sudije su izricali kazne u trajanju od 17 ili 19 godina."
Veliki dio dokaza temeljio se na montiranim fragmentima audio snimaka u kojima optuženi navodno razgovaraju o političkim i vjerskim temama s prikrivenim svjedocima. Tokom prvih pretresa nisu pronađeni nikakvi ilegalni ili zabranjeni materijali, rekli su advokati za Ukrajinski servis RSE Krimske realnosti.
"Tokom ispitivanja postalo je jasno da ovi svjedoci nisu ni poznavali optužene", rekao je Semedljajev. "Kad god smo postavljali pitanja radi pojašnjenja, odgovarali su 'Ne znam'. Nisu znali koliko su (optuženi) visoki. Nisu znali njihovu približnu dob, iako su posvjedočili da su se s tim ljudima sastajali svake sedmice u džamiji cijele godine. Ali kada smo počeli kopati dublje i pitali ih da opišu džamiju – Koliko je spratova imala? Je li imala minaret ili ne? – samo su rekli, 'Ne sjećamo se.'"
Suci su redovno prekidali rasprave kada prikriveni svjedoci nisu mogli odgovarati na pitanja, dodao je.
Osim toga, audio snimke, koje su montirane i fragmentarne, procijenili su stručnjaci povezani s FSB-om, naglasio je Semedljajev.
"Oni imaju interne institute i interne stručnjake koji mogu reći da je svaki razgovor ove vrste dokaz razmjene između članova Hizb ut-Tahrira", rekao je.
'Takve događaje treba iznijeti na vidjelo'
Sveukupno, više od 80 krimskih Tatara optuženo je za povezanost s Hizb ut-Tahrirom, a više od 50 ih služi kazne u ruskim zatvorima, prema podacima Resurnog centra krimskih Tatara.
"Ruska Federacija zloupotrebljava svoje zakonodavstvo u političke svrhe, posebno za suzbijanje nenasilne borbe krimskih Tatara i njihov protest protiv okupacije Krima", napisao je Centar u julskom saopštenju.
"Resursni centar krimskih Tatara zahtijeva poništenje svih kazni protiv onih koji su uključeni u slučaj Hizb ut-Tahrir i momentalno oslobađanje ostalih političkih zatvorenika."
Suzbijanje krimskog pokreta solidarnosti pokušaj je Rusa da prikriju svoje akcije na Krimu, rekla je aktivistkinja Zudijeva.
"Osoba se nađe u kavezu za optužene i potpuno je jasno da će biti osuđena i poslana u zatvor na duži rok", rekla je.
"Naravno, takve događaje treba iznijeti na vidjelo. Ljudima treba pričati o njima. I zato (ruske vlasti) ne vole nikakve organizacije za ljudska prava ili medijske organizacije. Nije samo stvar Krimske solidarnosti – tako tretiraju sve aktiviste i novinare na Krimu i u današnjoj Rusiji."
U završnoj riječi na sudu u martu 2022., neposredno prije nego što je osuđen na 17 godina zatvora, aktivista Raim Aivazov je ostao prkosan.
"Ne sumnjam da ćete me osuditi", rekao je sucima. "Ali zapamtite, ubirat ćete plodove onoga što ste posijali. Siguran sam da će nas istorija pamtiti kao mučenike zločinačkog režima, a vas kao oruđe u rukama tirana."
Krimski Tatari su muslimanska turska etnička grupa koja se naselila na Krimu još u 13. vijeku. Nakon ruske kolonizacije Krima u 18. vijeku, krimski Tatari, koji su u to vrijeme činili veliku većinu na poluostrvu, bili su izloženi nasilnoj represiji i pravnoj diskriminaciji.
Sovjetski diktator Josif Staljin 1944. prisilno je deportovao cjelokupno stanovništvo krimskih Tatara u Uzbekistan i druge dijelove Sovjetskog Saveza, uzrokujući katastrofalne gubitke ljudskih života. Masovni povratak dozvoljen im je tek nakon 1989. Prema ukrajinskom popisu stanovništva iz 2001. na Krimu je živjelo 240.000 krimskih Tatara.
Facebook Forum