Dostupni linkovi

Mizerne naknade za tuđu njegu i pomoć


Kovanice konvertibilne marke, ilustracija
Kovanice konvertibilne marke, ilustracija
Tridesetdvogodišnji sin Miroslava Stanovića iz Banjaluke, osoba je koja nije u stanju da se brine o sebi jer je mentalno nedovoljno razvijen. Iako se porodica brine o njemu 24 sata dnevno, dešavaju se i ekscesi.

Miroslav Stanović priča da je njegov sin nedavno, tokom noći, zamalo zapalio kuću. Ova lica, koja trebaju tuđu njegu i pomoć, u Republici Srpskoj za tu namjenu dobijaju 41 marku mjesečno. Miroslav Stanović više nema riječi da opiše svoju muku:

„Ne znam šta bih vam više rekao. Situacija je bolna, jadna i srceparajuća. Mislim da su to strašne situacije koje ne bih poželio ni najvećem neprijatelju.“


Samo nekoliko dana ranije, na svečanom prijemu i koktelu za novinare, predsjednik RS Milorad Dodik izrazio je svoju socijalnu senzibilnost:

„Socijalna stabilnost, socijalna uravnoteženost i socijalna odgovornost su naši osnovni pristupi upravo socijalnom sektoru. Društvo koje ima
"Taj iznos više ne može da pokrije ni stoti dio nekih stvarnih potreba", kaže Miroslav Stanović.
ovolike potrebe za sanacijom socijalne strukture, mora da ima osjetljivost. Ono što činimo na tom planu je upravo vezano za potrebu da budemo prisutni, da se pokažemo da smo humano društvo.“


A institucije Republike Srpske svoju “humanost” praktično iskazuju, između ostalog, i time što sramotnu naknadu za tuđu njegu i pomoć nisu mijenjale od 1993. godine.

Visinu te pomoći ustanovio je još bivši predsjednik RS Radovan Karadžić, i do danas je ostala na istom nivou. Miroslav Stanović, koji je i predsjednik banjalučkog Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima, kaže:

„Po meni, već je sazrela situacija da mi, korisnici te pomoći, skupimo te pare za tuđu njegu i pomoć, i vratimo predsjedniku. Možda bi to njemu značilo nešto više nego pravim, istinskim korisnicima, kojima je dogorilo do nokata. Taj iznos više ne može da pokrije ni stoti dio nekih stvarnih potreba.“

Mjesečno 41 marka


„Ja nemam šta reći već da je to stvarno sramota, i za predsjednika i za Republiku, i za Vladu, a i za slijepe i teže invalide, koje nema ko da povede u jedan energičniji protest“, kaže sekretar Organizacije slijepih grada Banjaluka Radomir Radanović.

Od 35.000 invalida u RS okupljenih u različitim udruženjima, oko 12.500 dobija 41 marku mjesečno za tuđu njegu i pomoć, što je ubjedljivo najmanji iznos u regionu.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS odavno već priprema izmjene i dopune Zakona o socijalnoj zaštiti, ali one još nisu ugledale svjetlo dana.

„Ono što je svakako novo u tom zakonu, to su određena unapređenja,
Jedna ministarska plata u RS jednaka je naknadama za tuđu njegu i pomoć za sedam i po godina.
prije svega mehanizama ostvarivanja osnovnih prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti, kao i obračun naknada“
, navodi entitetski pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu Ljubo Lepir.

Izmjene zakona su trebale biti usvojene početkom ove godine, ali to se ipak nije desilo. Ljubo Lepir ne zna da kaže kada će zakon doći na red.

Ekonomista Damir Miljević ističe da je i prethodni period vladavine SNSD-a u RS pokazao da su obećanja jedno, a realnost nešto sasvim drugo.

„I to se nastavlja i u ovoj godini, s obzirom da se u socijalnom sektoru ništa pozitivno desilo nije. Čak, ja smatram da će biti situacija daleko gora nego što je bila u 2010. godini. To samo govori o tome da kad imate apsolutnu vlast, možete se ponašati kako hoćete“,
navodi Miljević.

Naknada za tuđu njegu i pomoć u Republici Srpskoj najmanja je u odnosu na okruženje. U Federaciji BiH kreće se između 170 i 190, a u Srbiji i do 300 maraka.

U nevladinoj organizaciji Centri civilnih inicijativa napominju da je jedna ministarska plata u RS jednaka naknadama za tuđu njegu i pomoć za sedam i po godina. Teško je i izračunati koliko naknada za tuđu njegu i pomoć bi mogao da plati pola miliona maraka vrijedan novi Mercedes predsjednika Republike Srpske.
XS
SM
MD
LG