Rizvanović: Ključ je u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju

U posljednje vrijeme, a posebno tokom posjeta BiH ministara vanjskih poslova više zemalja članica Evropske unije i Evropskog parlamenta prije nekoliko dana, u centru pažnje razgovora bila je ideja o novom pristupu EU prema bh. integracijskom procesu. O tome treba li za bh. pripremiti novi model pridruživanja, govori dr. Edin Rizvanović, redovni profesor Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru.

RSE: U posljednje vrijeme govori se o novom pristupu Evropske unije prema procesu pristupanja Bosne i Hercegovine. Posebno na tome instistira Hrvatska. Da li je Bosni i Hercegovini potreban taj novi model?

Rizvanović: Ja nisam ni za kakve nove pristupe. Ja sam pobornik stava da Bosna i Hercegovina treba biti dio standardnog pristupa, dakle, onog uobičajenog koji je primjenjivan za sve druge države koje su u ovoj fazi bili u odnosu prema Evropskoj uniji. A šta je osnovno u ovoj priči? Osnovno je poštivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. On je osnov, okvir i ujedno glavni instrument za realizaciju prve faze procesa pridruživanja iz razloga što sadrži sve relevantne oblasti, one oblasti koje su potpisnice smatrale bitnim, a koje su jednake, ovo što sam maloprije rekao, za sve države koje su potencijalni kandidati. Zatim, taj sporazum sadrži procedure, sadrži rokove u kojima će se pojedina prava i obaveze realizirati, i sadrži institucionalni segment, znači, preko kojih zajedničkih institucija će se rješavati eventualni problemi.

RSE: Možete li izdvojiti neka poglavlja iz Sporazuma?

Rizvanović: Drugo poglavlje nosi naziv 'Politički dijalog', i u njemu, između ostalog, stoji da će Evropska unija pomoći punu integraciju Bosne i Hercegovine u zajednicu demokratskih država. To je ujedno i obaveza jedne od strana potpisnica. Drugi bitan segment – da će se politički dijalog između potpisnica odvijati unutar Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje. Ovo vijeće sačinjavaju predstavnice Evropske unije, ponajprije Evropske komisije, a ispred Bosne i Hercegovine predstavnici Vijeća ministara. Šesto poglavlje govori o usklađivanju zakona i provedbi zakona. Najrelevantnije oblasti u međusobnom reguliranju odnosa jesu državna pomoć, pravo konkurencije, javna preduzeća, javne nabavke i zaštita potrošača, dakle, vrlo važne životne oblasti. Poglavlje sedam – 'Pravda, sloboda i sigurnost', gdje ključnu stvar predstavlja borba protiv organiziranog kriminala. I poglavlje osam, 'Politike saradnje' – dakle, Bosna i Hercegovina i Evropska unija će sarađivati u pogledu promocije i zaštite investicija, malih i srednjih preduzeća, poljoprivrede i energije, energetskog sektora. Moram reći da je prema Bosni i Hercegovini, to je moj stav, i do sada bio prisutan specifičan pristup, a on je intenziviran u zadnje dvije-tri godine, kada je kao glavni uvjet za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji istaknuto provođenje presude u slučaju 'Sejdić-Finci'.

RSE: Može li se bez provođenja presude ostvariti napredak Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji?

Rizvanović: Ja smatram da provođenje ove presude nije trebalo postavljati uopće kao uvjet Bosni i Hercegovini, jer se ova presuda nigdje ne nalazi unutar Sporazuma, unutar zadatih odnosa između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Prvi argument za to je ovu presudu donio Sud za ljudska prava u Strazburu, a to nije institucija Evropske unije. Drugo, podrazumijeva se da bilo koju sudsku odluku, posebno međunarodnog suda, treba sprovesti, i nema se šta o tome raspravljati. Treća stvar, ta provedba treba da bude institucionalna, međutim, u ovom slučaju, osim što je to istaknuto kao uvjet, kome, po mojoj prosudbi, nema mjesta u ovom slučaju, ovdje se došlo do toga da taj problem treba rješavati vaninstitucionalno, preko lidera stranaka, što je nedopustivo, i što je izvan okvira i što je vaninstitucionalno. A gdje nalazimo nepotrebnost takvog pristupa, pa onda i štetnost. U poglavlju deset Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pored već spomenutog Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje, postoji i odbor, predstavnici su iz ovih institucija koje sam već spomenuo, a kao pomoćni organ, pomoćno tijelo, postoji još i Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje, koga čine predstavnici Evropskog parlamenta s jedne strane, i predstavnici Parlamentarne skupštine BiH. Znači, imamo nešto što je ujedno ne samo izostanak i pravnog osnova i izlazak iz okvira, već i zamjena teza.

RSE: O odlukama međunarodnih sudova, naravno, ne treba raspravljati, one se provode, a posebno Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, evropski zvaničnici su nametnuli pregovore učestvujući sami u njima. Znači, i oni su napravili jednu veliku grešku, ili su ohrabrili naše političare da prave greške.

Rizvanović: Ne znam sad koji je redosljed poteza bio, ali ne bih se mogao zakleti da je ta greška bila slučajna, jer iz ovog što smo do sad rekli, Sporazum je jasan u ovom segmentu i tu nema nikakvih dilema. Da li je neko čuo da se spominje u zadnje vrijeme bilo koje od ovih vijeća ili odbora za stabilizaciju i pridruživanje? To su institucije gdje se rješavaju svi problemi. Da li je neko čuo za onaj raniji razlog, do februara 2012. godine, zakon o sistemu državne pomoći? U kojoj fazi je provedba tog zakona? Niko to nije spomenuo dvije godine, a provedba zakona je u vrlo lošoj fazi. U samom zakonu stoji u preambuli zašto se donosi taj zakon – da bi se unaprijedio ravnomjeran razvoj svih područja Bosne i Hercegovine, to je jedan argument, a drugi je – radi poboljšanja konkurentnosti bh. privrede. Kada pogledamo trgovinski bilans, posebno sa susjednim zemljama, odgovor je jasan zašto se puno ne insistira na tom argumentu.

RSE: Nekako po strani ostaju i drugi bitni elementi procesa pridruživanja: Bosna i Hercegovina nema mehanizma koordinacije, nema nacionalnog programa integrisanja, Vi ste pomenuli i sistem državne pomoći.

Rizvanović: Pa, udaljili smo se od matice koja je jasno naznačena. Sve piše u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Nema potrebe udaljavati se od njega. Treba samo insistirati na njegovoj realizaciji, ali na navedeni i propisani način, i u cijeloj toj priči treba biti dosljedan.

RSE: Sada se također govori, više iz međunarodnih krugova, o tome da Bosni i Hercegovini treba neki medijator, slično pregovorima između Beograda i Prištine. Šta Vi mislite o tome, da li bi taj neki međunarodni medijator pomogao?

Rizvanović: Smatram da ne bi. Mi smo u zadnje dvije godine, ne mogu sad tačno da se sjetim koja je vremenska distanca, dobili specijalnog predstavnika Evropske unije. A imamo i visokog predstavnika. Spominje se mehanizam koordinacije, a ponavljam: ko je zadnji put spomenuo Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje i ova dva odbora? Dakle, treba insistirati da oni koji su dobili obavezu da rješavaju probleme, to i čine i da podnose izvještaje onima kojima jesu odgovorni u političkom smislu. Svaka nova institucija je, po meni, nepotrebna.

Reći ću vam još jedno, vezano za Srbiju i Hrvatsku, naše susjedne zemlje. Do izražaja je došla nedosljednost. Normalno je u svim okolnostima da je Srbija dobila olakšice u ovom dijelu, ali je normalno bilo da se to učini i prema Bosni i Hercegovini. S druge strane, Hrvatska, koja je sada inicijator novog pristupa, nazovimo ga tako, prošle godine, a to se nastavilo realizirati i svih ovih mjeseci do danas, tražila je da ostane unutar sporazuma CEFTA u odnosima sa Bosnom i Hercegovinom, unutar nečega čemu više ne pripada od početka sedmog mjeseca prošle godine. To su stvari koje upućuju na stvarne interese onih koji bi trebali biti opet dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kroz dio koji se tiče saradnje, a ta saradnja bi opet trebala da počiva na načelima ravnopravnosti.