Dostupni linkovi

Kulturne mreže kao otpor zatvaranju u nacionalne okvire


S tribine o postjugoslavenskim kulturama, Zagreb, studeni 2012.
S tribine o postjugoslavenskim kulturama, Zagreb, studeni 2012.
Jugoslavenstvo kao izvrstan način da živcirate ljude koji vam nisu simpatični, postjugoslavenstvo kao platforma za kritiku aktualnog stanja, prožimanje kultura kao brana od novih ratova i strahota, stvaranje kulturnih mreža kao otpor zatvaranju u nacionalne okvire... To su - najkraće rečeno - mogući pristupi temi postjugoslavenskih kultura o kojoj se u četvrtak navečer govorilo u zagrebačkoj knjižnici „Bogdan Ogrizović“, na tribini u organizaciji Trećeg programa Hrvatskog radija.

Beogradski izdavač Ivan Čolović upozorio je da monopoliziranje nacionalnih kultura i zabrana bavljenja „tuđim poslovima“ postoji još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Govoreći o sadašnjosti, kazao je kako postoji niz kulturnih mreža i praksi koje čine ljudi koji se ne žele zatvoriti u nacionalne kulture, ali koje nisu ni vraćanje na staro - od Sajma knjige u Puli, preko slovenskog „Foruma Tomizza“, „Susreta na pola puta“ u Užicu“ ili „Odakle zovem“ iz Podgorice...

„Da li ćemo to zvati 'jugosferom', zapadnim Balkanom', postjugoslovenskom praksom – svejedno! To postoji, to je već zaloga nekakve budućnosti, to nije 1, 2 ili 3 primera – ima bezbroj tih primera i ja se radujem kad vidim da to radi. Znači, ima razloga za optimizam jer zaista ove prakse se odvijaju – nisu nešto što se projektuje, nisu nešto što se želi, nego nešto što se radi. I jeste da to rade mlađe generacije, ali evo i mi stariji se trudimo da ne zaostajemo", kazao je Čolović.

„Upravo tragično iskustvo rata upućuje na nužnost prožimanja hrvatske i srpske kulture“, ustvrdila je književnica Ivana Simić-Bodrožić, čije je djetinstvo bilo obilježeno pogibijom oca u napadu na Vukovar i životom u progonstvu u Kumrovcu. Kada je u Novom Sadu promovirala svoju knjigu o izbjegličkom životu djevojčice i njene obitelji, prišao joj je Srbin izbjegao iz Hrvatske i rekao kako mu se njena knjiga jako dopala, jer se on u svom izbjeglištvu osjećao potpuno isto!

Ivana Simic Bodrožić i Boris Postnikov
Ivana Simic Bodrožić i Boris Postnikov
„I vi – kada imate to iskustvo – onda vam ta osoba koja živi s druge strane granice postaje čovjek, i vama je puno teže pucati na tog čovjeka nego kada napravite zid i kada kažete: Srbi pišu knjige koje mi ne možemo razumjeti, koje mi ne možemo pročitati i oni imaju iskustva koja nisu naša.... Zbog toga je po meni vrlo važno – kakve god te knjige bile, jer neke su dobre a neke su lošije - da se ta kultura prožima, jer kroz umjetnost i literaturu ti itekako možeš stvoriti mostove prema ljudima koji žive s druge strane granice", smatra Ivana Simić-Bodrožić.

Beogradski izdavač i publicist Dejan Ilić zagovara postojanje jugoslavenske kulture.

„I evo odmah da kažem – ja živim tu jugoslovensku kulturu. To je naprosto neka grupa ljudi s kojima se ja slažem, koji dolaze iz raznih sredina i koji su našli neki zajednički jezik. Dopada nam se ponekad da sebe odredimo kao Jugosloveni, jer svako u svojoj zajednici - kada se odredi kao Jugosloven – iritira neke ljude koje ja volim da iritiram. Volim da ih nerviram, volim da ih provociram. Ja kad kažem u srbiji da sam Jugosloven, ja provociram ljude za koje mi je drago da ih provociram", kaže Ilić.

Urednik zagrebačkog kulturnog dvotjednika „Zarez“ Boris Postnikov postjugoslavenstvo razumije kao sustav vrijednosti iz kojeg će prosuđivati sadašnjost, kojom nimalo nije zadovoljan.

„Mi ovdje imamo sjećanje na radničko samupravljanje i na socijalizam. Ja uopće ne oponiram nikome tko će upozoriti na sve negativne strane konkretne primjene tog sistema o kojim stariji ljudi znaju sasvim sigurno više od mene, ali onaj set vrijednosti koje nam zajedničko sjećanje na taj sustav nosi je najbolja polazna točka kritike sistema u kojem se sad nalazimo, u kojem smo sve siromašniji i sve poniženiji, i ja bolju od nje ne vidim. I zato mi je potreban pojam postjugoslavenstva", ocjenjuje Postnikov.

Publicist Igor Mandić je u svojoj standardnoj ironičnoj i autoironičnoj maniri podsjetio da je on bio prvoborac obnove pokidanih kulturnih veza Zagreba i Beograda sredinom devedesetih i izrazio skepsu oko uspjeha takvih projekata.

„Gdje ste bili 1996-te kada je trebalo ići u Beograd, sam, po vlastitoj inicijativi, na opće zgražanje... Ovdje su me skoro linčovali, nisu srećom ništa fizički. Dakle, kako bih ja mogao biti protiv toga, samo što meni idu na živce ovakva optimistička trućanja. Malo nas je, al' smo nesposobni! Ja se slažem sa svima vama da su to dobre ideje, ali – malo nas je, al' smo nesposobni. Nema ništa od toga, ljudi moji, dok politika ne zatrese željeznom šakom", zaključio je Mandić.
XS
SM
MD
LG