U Memorijalnom centru Potočari ukopane su 6.504 žrtve genocida. Međutim, rijedak je slučaj da su među identifikovanim osobama kompletni posmrtni ostaci. Po nalogu Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine, ovih dana vrši se reekshumacija posmrtnih ostataka žrtava kako bi se, nakon DNK analiza, neki skeleti kompletirali.
Mensur Halilović iz sela Skenderovići izgubio je veći broj članova uže porodice, ali niko nije ukopan sa svim dijelovima tijela.
"Ukopani su, ima šest, sedam godina, a sad se ponavljaju. Nisu bile sve kosti. Neće opet biti kompletna tijela. To nađu po pet, šest kostiju, pa opet. Rijetkost je da je neko ukopao kompletno tijelo. Svake godine sam bio na dženazi, ali ni od koga nisam čuo da ima baš sve, komplet. Ili nema glave, ili nema noge, ruke", navodi Halilović.
Član Instituta za nestale Bosne i Hercegovine Sadik Selimović, ističe da se postupak reekshumacije vrši radi reasocijacije pronađenih posmrtnih ostataka prethodno ukopanih žrtava genocida u Srebrenici.
"Na osnovu DNK analize i uz saglasnost porodica mi vršimo reekshumacije radi kompletiranja posmrtnih ostataka. Vršit ćemo 65 reekshumacija", dodaje Selimović.
Majka Hatidža Mehmedović u genocidu je izgubila dva sina i muža. Ni jedan od njih nije sahranjen sa svim dijelovima.
"Godine 2010. sam ukopala od mog starijeg sina samo dvije kosti, od nogu, i to one male. Tako isto od muža. Kažem, bila bih sretna kad bi im našli i ostale dijelove tijela, jer ja nisam rodila moje dijete bez glave, bez ruku, tijela. Na žalost, neki su uzeli sebi za pravo da raskomadaju to njegovo nevino tijelo, da ga unište, ne da ga prebace, nego da ga unište", kaže Mehmedović, te ističe:
"Ja sumnjam da će se tijela ikad naći. Neće se naći ni ona ostala tijela koja se traže, barem jedna kost, jer su uništene, zapaljene. Drina je najveća grobnica. Mnoge su nam majke umrle, nisu došle do rezultata, da nađu bar jednu kost, da budu koliko-toliko zadovoljne. Mnoge će umrijeti."
Sin Ajše Hasanović ukopan je u Memorijalnom centru Potočari prije 13 godina, a ovih dana je obavljeno kompletiranje njegovih posmrtnih ostataka.
"Sada je nađen taj dio kosti, pa smo ga dokopali. Ja sam prisustvovala, da vidim", kaže Hasanović.
Sadik Selimović naglašava da su žrtve genocida premještane na razne lokacije, pa se dešava da se dijelovi jedne osobe nalaze u više masovnih grobnica. Zbog toga je neophodno vršiti reekshumaciju.
"Ovo je peti put da radimo to u Memorijalnom kompleksu. Do sad je 401 žrtva reekshumirana radi reasocijacije. Još ima oko hiljadu DNK nalaza žrtava genocida ukopanih ovdje koje treba pripojiti, reasocirati. Porodice se za to još ne odlučuju, čekaju ne bi li se našlo još posmrtnih ostataka, pa da se to kompletira. Sami čin reekshumacije radi reasocijacije pokazuje obim i količinu zločina koji je učinjen nad žrtvama genocida u Srebrenici – da se jedno tijelo nađe na pet lokacija. Zato se radi ta reasocijacija", riječi su Sadika Selimovića.
Proces nalaženja masovnih grobnica i identifikacija traju dugo. Majke su u neizvjesnosti i teško preživljavaju svaki dan, pa i čin reekshumacije.
"Sve što se desilo – jako je teško o tome pričati. Prvo nismo vjerovali da su pobijeni, nismo mogli vjerovati šta treba čovjeku da ubije nevine ljude. Tražili smo kompletna tijela, iako znamo da je nad njima počinjen genocid, i na njihovim mrtvim tijelima je počinjen genocid, jer su razbacani u više masovnih jama. Time se vrši genocid i nad nama živim, jer valja to sve preživljavati, dočekivati, te traume, taj bol i tu tugu, to sve kad se sastavi, to se ne može riječima reći", zaključuje Hatidža Mehmedović.