Dostupni linkovi

Luka Lagator: Svi 'nabadaju' na ajfone, a vrijeme prolazi


Performans u kojem je Luka Lagator nosio kamen do Lovćena

Zašto kao karikaturista ima samocenzuru, zbog čega je nosio kamen od Budve do Lovćena da bi ga bacio sa vrha planine, i gdje nastaje smijeh: u onome čemu se smijemo ili onome ko se smije – o tome za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori najnagrađivaniji karikaturista u Crnoj Gori Luka Lagator.

U vremenu kada u javnom prostoru svako svakome kaže svašta, malo je onih koji govore o samocenzuri, kao slikar i karikaturista Luka Lagator.

“U svakom vremenu ima cenzure. U mom slučaju i autocenzure. U onim nesrećnim devedesetim, malo sam objavljivao tzv. politički angažovane karikature, jer mora čovjek da stane na klackalicu: ili ću se žestoko narugati i nekoga ismijati, ili ću biti toliko blag i gladak da rad ne valja ništa. Između toga je teško naći sredinu, pa sam birao da to ne objavljujem. Iz prostog razloga što će se sve zvati juče, a i treba biti dosta trvdokoran pa da čovjek potpiše neke stvari koje prelaze u vulgarnost i koje treba da što više uvrijede političkog protivnika. Mada, može i to biti dobro – kad tako karikaturista 'grize', onda je to za široke narodne mase, ali ja kao autor to izbjegavam”.

Karikatura Luke Lagatora za koju je dobio nagradu Pjer 1998. godine
Karikatura Luke Lagatora za koju je dobio nagradu Pjer 1998. godine

Karikature je sve manje u medijima, a jedan od razloga je, prema riječima Lagatora, to što je internet omogućio urednicima da objavljuju, često bez znanja autora i bez plaćanja, radove iz cijelog svijeta. Drugi uzrok naš sagovornik vidi u gubljenju osjećaja za ironični odmak od stvarnosti kroz humor.

“Ljudi su osiromašili duhom. Pogledajte u bilo kom kafiću, na ulici, na žalost i školskom dvorištu – svi nabadaju na ajfone, na brojeve i slova, a vrijeme prolazi. Ostaje samo vremena za spavanje. Neko je rekao da čovjek od 75 godina provede 23 godine u spavanju. A ja kažem da onaj ko kucka u male računare koje svi imamo, u to mu prođe jedno pet-šest godina. E, onda, on nema kad, niti je zainteresovan da gleda što se dešava oko njega”.

Iako radi i političke karikature, najčešća Lagatorove inspiracije su socio-ekonomske teme. No, poslednjih decenija najrađe se vraća mitu o Sizifu.

Na svoj “Sizifov put”, Lagator je krenuo iz Grada teatra u Budvi 1997. Nakon projekcije njegovog kratkog filma istog naziva, “izašao” je iz platna i krenuo ka Lovćenu noseći crni kamen težak 18 kilograma. Prešao je 55 kilometara za trinaest i po sati, i stropoštao kamen sa vrha Lovćena (1649 mnv). Pojašnjava zašto mu je mit o Sizifu najveća inspiracija.

“Do kraja života ću se time baviti, jer smatram da je svaki stvor na ovoj planeti, počevši od amebe i zelenog bičara, pa do homo sapiensa, sve Sizif do Sizifa. Svi radimo neke apsurdne stvari. Čovjek treba da postane svjestan tog apsurda, ne da bi plakao jer radi apsurdni posao, nego da bi bio bolji. Kad bi svi shvatili tu filozofiju apsurda, ja mislim da bi bilo i manje ratova. Ako bi zaživio mit o Sizifu, kao jednom od najjednostavnijih grčkih mitova sa najdubljom filozofskom porukom, ljudi bi bili mnogo bolji”.

Karikatura nagrađena Plaketom UN na međunarodnom konkursu za najbolju objavljenu političku karikaturu
Karikatura nagrađena Plaketom UN na međunarodnom konkursu za najbolju objavljenu političku karikaturu

Poslednjih nekoliko godina Lagator priprema slikarski omaž Cetinju, koji treba biti gotov za dvije godine, kada će obilježiti svoj 75 rođendan i 55 godina rada. Cetinje je grad koji je svojim specifičnim humorom uticao i na Lagatorovu karikaturu, a na pitanje što ga danas nasmije, kaže:

“Odgovor na to pitanje nije u onome što vidimo, pa se tome smijemo. Odgovor je u onome ko se smije. Ja baš volim da nalazim razloge za smijeh, jer vjerujem da ljudi koji se smiju, duže i ljepše žive. A razloga ima đe god ima ljudi. Pa i bez njih: posmatrao sam često pčele, insekte, skakavce, i kako u njihovom životu ima divnih detalja. U mikro elementu čovjek vidi makro kosmos. Ko umije to da vidi, taj umije i da se smije”.

Luka Lagator je do sada objavio tri knjige karikatura i snimio dva kratka umjetnička filma “Sizifov put” i “Sizifov trud”. Ilustrovao je brojne knjige,
a u zemlji i inostranstvu objavio preko 7.000 karikatura i stripova. Autor je prve knjige stripa u Crnoj Gori (“S-lično”) , a za svoj rad je osvojio 120 nagrada i priznanja, mnoge u međunarodnoj konkurenciji, poput četiri Grand prija i 16 Prvih nagrada. Među njegovim priznanjima su Trinaestojulska nagrada, Povelja “Ivan Crnojević” i Povelja o statusu istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG