Nakon usaglašavanja sa preporukama Evropske unije crnogorska Vlada je usvojila inovirani akcioni plan za rješavanje statusa raseljenih osoba iz bivših jugoslovenskih republika i interno raseljenih koji borave u Crnoj Gori.
Više od dvadeset hiljada ljudi iz bivših jugoslovenskih republika i Kosova po novoj legislativi usaglašenoj po zahtjevima Evropske unije ipak ne mogu dobiti crnogorske pasoše niti zaposlenje u državnim ustanovama kao ni pravo glasa.
Radi se ipak o značajnom koraku naprijed, tvrde u Zavodu za zbrinjavanje izbjeglih, dok sami raseljenici nijesu zadovoljni.
Raseljena i izbjegla lica iz bivših jugoslovenskih republika i Kosova koja su u Crnu Goru pristizala od početka devedesetih, pa sve do prije deset godina, nijesu ni sa elementarnim uslovima za život.
Nedostatak legislative koja im nije omogućila zapošljavanje, dobijanje putne isprave i socijalnu zaštitu očekivali su da bude prevaziđeno novim akcionim planom Vlade.
"Ako se izuzme relativno dobra zdravstvena zaštita, ravnopravno sa ostalim građanima Crne Gore, oni su ipak u svemu drugom diskriminisani", kaže sekretar izbjegličkog udruženja Egipćana, Agrum Šabani.
On tvrdi da je populacija koju pedstavlja već više od deset godina sasvim zapostavljena.
"Nijesmo dobili ništa, od posla nema ništa. Mi sada očekujemo od Evropske unije i drugih država da nam se pruži neka pomoć. Mi tamo nemamo povratka i živimo u teškom stanju. Neki kažu da smo stranci, neki kažu da treba da čekamo azil, neki da još petnaest godina da bi dobili državljanstvo, neki kažu da se vratimo. Svako hoće da nas vrati, a nemamo kud. U tome je problem. Nema ni posla, nema ništa", kaže Šabani.
Predsjednik Udruženja "Patrija" koje okuplja bosanske izbjeglice Mićo Marjanović tvrdi da su se i pored više kontakata sa državnim organima nove mjere kojima su nezadovljni donijele bez njihove volje.
"Crnogorsko državljanstvo koje neki od izbjeglih čekaju i skoro dvadeset godina drastičan je primjer neuređenosti", kaže on.
Obećanje od najviših crnogorskih državnih organa, da će i izbjegla i raseljena lica odlučivatio o svojoj sudbini postojalo je. Iznenada se u poslednjih pola godine situacija izmijenila, kaže Marjanović.
"Tu su ljudi koji su skoro dvadeset godina proveli ovdje, i ne bi trebalo neke odluke da se donose bez njihovog znanja. Ja mislim da nisu sjajne stvari", kaže Marjanović.
Pravo raseljenih je isto i sa strancima i sa stalnim naseljenjem u Crnoj Gori i sa crnogorskim građanima u smislu ostvarivanja prava na rad, socijalno i penzijsko osiguranje i zdravstveno osiguranje, sem što oni ne mogu dobiti crnogorsko državljanstvo i ne mogu dobiti putnu ispravu, tj. crnogorski pasoš, a samim tim nemaju ni biračko pravo-
Ali, ove mjere su ipak veliki korak naprijed tvrdi Željko Šofranac, direktor Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica, priznajući dosadašnje manje propuste u rješavanju legislative tog problema:
„Status lica u Crnoj Gori u odnosu na onaj koji već postoji od '92. godine pa sa '99. kada je došlo do priliva tih lica sa Kosova je svakako obim prava koji se nalazi u nekom krajnjem rješenju koje smo definisali. Mislim da je Vlada Crne Gore dobro uradila što je donijela akcioni plan o pitanju rješenja izbjeglica i istovremeno donijela Zakon o strancima. Na ovaj način se trajno rješava status tih lica i to na ona način što će se uporedo izvršiti preregistracije lica sa Kosova. Sve su to pomaci i u krajnjem približavanje rješenju njihovog statusa ili obimu prava i što je vrlo bitno mislim da će oni sami odlučivati o svojoj sudbini. U svakom slučaju, ovo su i preporuke Evropske komisije, Brisela i drugih međunarodnh organizacija. Prije svega institucija Evropske unije i prije svega mislim na UNHCR, i mislim da ovdje zaokružujemo jedan izbjeglički i raseljenički dosije. Takođe mislim da je to korak u konačnom rješavanju ovih problema."
To što izbjeglice u Crnoj Gori svoj status smatraju na neki način možda i lošijim nego do sada, samim tim što se sada zovu stranci, Šofranac ne smatra posebnim problemom.
„Sva ta lica imaju u najvećoj mogućoj mjeri garantovan pravni status u zemlji porijekla i obim prava koji koriste i u Crnoj Gori i u zemlji porijekla. Zašto bismo nekome davali dvostruka prava u odnosu na domicilno stanovništvo? Prema tome ne možemo govoriti da su oni diskriminisani nego se to jednostavno pravnom legislativom uređuje njihov status. Do sada je to bilo, moramo priznati, manjkavo, ali u ovom slučaju to se dovodi do kraja“, kaže Šofranac.
Više od dvadeset hiljada ljudi iz bivših jugoslovenskih republika i Kosova po novoj legislativi usaglašenoj po zahtjevima Evropske unije ipak ne mogu dobiti crnogorske pasoše niti zaposlenje u državnim ustanovama kao ni pravo glasa.
Radi se ipak o značajnom koraku naprijed, tvrde u Zavodu za zbrinjavanje izbjeglih, dok sami raseljenici nijesu zadovoljni.
Raseljena i izbjegla lica iz bivših jugoslovenskih republika i Kosova koja su u Crnu Goru pristizala od početka devedesetih, pa sve do prije deset godina, nijesu ni sa elementarnim uslovima za život.
Nedostatak legislative koja im nije omogućila zapošljavanje, dobijanje putne isprave i socijalnu zaštitu očekivali su da bude prevaziđeno novim akcionim planom Vlade.
"Ako se izuzme relativno dobra zdravstvena zaštita, ravnopravno sa ostalim građanima Crne Gore, oni su ipak u svemu drugom diskriminisani", kaže sekretar izbjegličkog udruženja Egipćana, Agrum Šabani.
On tvrdi da je populacija koju pedstavlja već više od deset godina sasvim zapostavljena.
"Nijesmo dobili ništa, od posla nema ništa. Mi sada očekujemo od Evropske unije i drugih država da nam se pruži neka pomoć. Mi tamo nemamo povratka i živimo u teškom stanju. Neki kažu da smo stranci, neki kažu da treba da čekamo azil, neki da još petnaest godina da bi dobili državljanstvo, neki kažu da se vratimo. Svako hoće da nas vrati, a nemamo kud. U tome je problem. Nema ni posla, nema ništa", kaže Šabani.
Predsjednik Udruženja "Patrija" koje okuplja bosanske izbjeglice Mićo Marjanović tvrdi da su se i pored više kontakata sa državnim organima nove mjere kojima su nezadovljni donijele bez njihove volje.
"Crnogorsko državljanstvo koje neki od izbjeglih čekaju i skoro dvadeset godina drastičan je primjer neuređenosti", kaže on.
Obećanje od najviših crnogorskih državnih organa, da će i izbjegla i raseljena lica odlučivatio o svojoj sudbini postojalo je. Iznenada se u poslednjih pola godine situacija izmijenila, kaže Marjanović.
"Tu su ljudi koji su skoro dvadeset godina proveli ovdje, i ne bi trebalo neke odluke da se donose bez njihovog znanja. Ja mislim da nisu sjajne stvari", kaže Marjanović.
Pravo raseljenih je isto i sa strancima i sa stalnim naseljenjem u Crnoj Gori i sa crnogorskim građanima u smislu ostvarivanja prava na rad, socijalno i penzijsko osiguranje i zdravstveno osiguranje, sem što oni ne mogu dobiti crnogorsko državljanstvo i ne mogu dobiti putnu ispravu, tj. crnogorski pasoš, a samim tim nemaju ni biračko pravo-
Ali, ove mjere su ipak veliki korak naprijed tvrdi Željko Šofranac, direktor Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica, priznajući dosadašnje manje propuste u rješavanju legislative tog problema:
„Status lica u Crnoj Gori u odnosu na onaj koji već postoji od '92. godine pa sa '99. kada je došlo do priliva tih lica sa Kosova je svakako obim prava koji se nalazi u nekom krajnjem rješenju koje smo definisali. Mislim da je Vlada Crne Gore dobro uradila što je donijela akcioni plan o pitanju rješenja izbjeglica i istovremeno donijela Zakon o strancima. Na ovaj način se trajno rješava status tih lica i to na ona način što će se uporedo izvršiti preregistracije lica sa Kosova. Sve su to pomaci i u krajnjem približavanje rješenju njihovog statusa ili obimu prava i što je vrlo bitno mislim da će oni sami odlučivati o svojoj sudbini. U svakom slučaju, ovo su i preporuke Evropske komisije, Brisela i drugih međunarodnh organizacija. Prije svega institucija Evropske unije i prije svega mislim na UNHCR, i mislim da ovdje zaokružujemo jedan izbjeglički i raseljenički dosije. Takođe mislim da je to korak u konačnom rješavanju ovih problema."
To što izbjeglice u Crnoj Gori svoj status smatraju na neki način možda i lošijim nego do sada, samim tim što se sada zovu stranci, Šofranac ne smatra posebnim problemom.
„Sva ta lica imaju u najvećoj mogućoj mjeri garantovan pravni status u zemlji porijekla i obim prava koji koriste i u Crnoj Gori i u zemlji porijekla. Zašto bismo nekome davali dvostruka prava u odnosu na domicilno stanovništvo? Prema tome ne možemo govoriti da su oni diskriminisani nego se to jednostavno pravnom legislativom uređuje njihov status. Do sada je to bilo, moramo priznati, manjkavo, ali u ovom slučaju to se dovodi do kraja“, kaže Šofranac.
