Dostupni linkovi

*Vijeće ministara BiH formiralo radnu grupu za rješavanje problema iz radnog prava građana Bosne i Hercegovine koji su bili zaposleni u Hrvatskoj i otpušteni u periodu 1991-1995. godina. U udruženju koje okuplja ove radnike kažu kako će pratiti rad novoformirane grupe i rok od 60 dana koji je dat za izradu prijedloga koji će biti upućen Vijeću ministara. *Članovi udruženja građana „Orhideja“ Stolac, nastoje proširiti djelatnost i uključiti što više žena povratnica. Već imaju svoje „zaštićene proizvode“, a pripremaju se za manifestaciju „Dani otvorenih avlija“ koja će biti održana u julu ove godine. *„Održivi povratak i mediji“, naziv je projekta koji je ovih dana prezentiran u Tuzli. Kako se štampa, radio i televizija odnose prema problematici održivog povratka?

Vijeće ministara BiH donijelo je odluku o formiranju radne grupe za pripremu plana mjera koje je potrebno poduzeti za rješavanje problema građana Bosne i Hercegovine koji su bili zaposleni u preduzećima u Republici Hrvatskoj i otpušteni s posla u periodu od 1991. do 1995. godine.


Za predsjedavajućeg radne grupe imenovan je Sidik Spahić iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, a za članove Slavica Vučić iz Ministarstva civilnih poslova BiH, Helena Tavra iz Ministarstva pravde BiH i Azra Hadžibegić iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.


Radna grupa će u narednih 60 dana sačiniti i Vijeću ministara BiH dostaviti prijedlog modaliteta za rješavanje problema ovih radnika, saopćeno je nakon sjednice Vijeća ministara BiH.

Kakve su reakcije na ovu odluku Vijeća ministara u udruženju građana koje okuplja otpuštene radnike iz Republike Hrvatske, pod nazivom UGOR. Ramiz Mervan, predsjednik udruženja kaže:

„Imam osjećaj da je i našim rukovodiocima konačno došlo u glavu da je to velika nepravda i velika šteta za samu državu i njene građane. Mi smo tamo radili tolike godine, da bi to onda bilo kao gumicom izbrisano. Vijeće je formiralo komisiju, međutim ta komisija ništa nije uradila. Mi ćemo učiniti sve da ona odradi svoj posao. U sastav komisije će ući i naš pravni zastupnik.“

Bitno je da je u radnu grupu uključeno Ministarstvo vanjskih poslova BiH, jer problem je, ipak, međudržavni.

„To je jedini način. Hrvatska država nas upućuje na to da pokrećemo parnice pojedinačno. Međutim, do sada nijedna parnica nije okončana u korist naših ljudi. U samom startu su onemogućili da ljudi traže svoja prava, odnosno da imaju mogućnost žalbe, tužbe i tako dalje. Mi smo našim pravnim zastupnicima dali zadatak da ispitaju mogućnosti da idemo direktno u Štrasburg, bez obraćanja hrvatskim sudovima. Jer, to je do sad bilo uzaludno; trošenje vremena i para.“

RSE: Niko na hrvatskim sudovima nije dobio pozitivno rješenje?

„Niko. Jedino rješenje koje smo dobili je da platimo sudske troškove.“

RSE: Možete li reći nekoliko riječi o vašem udruženju?

„Naše udruženje je osnovano u februaru 2004. godine. Okuplja ljude koji su do rata radili i živjeli u Republici Hrvatskoj i pred rat dobili otkaze, i to bez navedenih razloga, bez ikakve otpremnine. Organizovali smo se, ne bi li ostvarili bar dio svojih prava.“

RSE: Da li su se neki od tih ljudi snašli u Bosni i Hercegovini? Da li neki od njih rade?

„To su mahom ljudi u trećoj dobi, a znate da posla nema ni za mlade. Tu ima puno i invalida rada, koji su postali invalidi odnosno trajno oštetili zdravlje radeći u Hrvatskoj. Mi smo najugroženija kategorija ljudi u našoj državi. Mi smo jedina kategorija ljudi koja nema nikakvu zaštitu. Ovdje nemamo nikakvih prava, a tamo smo jednostavno izbrisani.“

RSE: Obraćali ste se i parlamentima u BiH.

„Jesmo. Prvo smo se obratili Parlamentu Federacije BiH. Problem je u tome što je socijalna zaštita u nadležnosti entiteta, a nas treba da štiti država Bosna i Hercegovina. Naši predstavnici će taj problem iznijeti u Evropskom parlamentu ukoliko se Hrvatska ponovo ogluši. A ako ni od toga ne bude ništa, rekao sam da naši advokati rade na tome da pronađu način da preskočimo hrvatske sudove i da se direktno obratimo Sudu u Štrasburgu.“

RSE: Koliko je otprilike takvih ljudi?

„Otkaz je dobilo 50.000-60.000 ljudi. Međutim, nije ih ostalo ni pola. Mnogi su otišli u treće zemlje, a dosta ih je i umrlo.“


RSE: Predugo traje ova vaša borba.

„Od 1991. godine do danas, to se nije pomaklo s mrtve tačke.“

RSE: Konačno je došlo na Vijeće ministara.

„Vijeće ministara je zauzelo nekakve stavove i nas to raduje. Ali bojim se da tu ima puno onih koji to razvodnjavaju i opstruiraju. A ima vjerovatno i onih koji su u raznoraznim talovima.“

Predsjednik Udruženja invalida rada koji su invalidnost stekli za vrijeme rada u Hrvatskoj, Nikola Puzigaća, kaže da i ovi ljudi još uvijek traže svoja osnovna prava.

„Svakodnevno nam dolaze ljudi koji nemaju ni posla, ni bilo kakvu pomoć, a imaju gomilu neplaćenih računa za grijanje, struju, stanarinu,“ ističe Puzigaća.

Nezaposlenost, neriješena stambena pitanja, neregulisane penzije i invalidnine, samo su neki od problema s kojima se bore ovi ljudi, državljani BiH koji su do rata živjeli i radili u Hrvatskoj. O ovim problemima razgovaramo s Nikolom Puzigaćom, predsjednikom Udruženja invalida rada:


„Hrvatska duguje penzije, za sedam-osam godina, preko 30.000 ljudi. Ima i ljudi koji su imali razliku ličnih dohodaka zbog promjene radnog mjesta. To su problemi koje Hrvatska izbjegava da riješi. Dobili su otkaze ili im je naloženo da čekaju, jer su imali razliku ličnih dohodaka. Čim su otišli, oni su za njima poslali radne knjižice, tako da im radni staž nije povezan. Problem invalida rada Hrvatska izbjegava da riješi.


RSE: Bosna i Hercegovina ima potpisan Sporazum o socijalnom osiguranju s Hrvatskom. Zar onda nije moguće lakše riješiti taj problem?

„Hrvatska ima potpisane razne sporazume i sa Evropskom unijom i sa svima, ali izbjegava to da sprovodi. A ovi naši taj problem ne žele da vide, iako smo im mi predložili urednu dokumentaciju. Niko neće da sjedne i ozbiljno o tome porazgovara, da vidimo šta dalje činiti i raditi.



RSE:
Mogu li pomoći Zavodi penzijsko-invalidskog osiguranja u BiH?



Oni tu mogu učiniti jako malo. Mogu proslijediti dokumentaciju, ispuniti odgovarajuće papire i poslati ih u Hrvatsku. Međutim, Hrvatska šalje odbijenice.“

Udruženje „Orhideja“ Stolac posebnu pažnju poklanja povratnicama

Logo udruženja "Orhideja" Stolac

Udruženje „Orhideja“ Stolac je nevladina organizacija osnovana u maju 2004. godine, u namjeri da okupi i afirmiše, kroz edukaciju i rad, žene i mlade Stoca i šire okoline. Posebna pažnja se poklanja povratnicima, i to nezaposlenim ženama. Trenutno ima aktivnih 60 članova. Naša sagovornica, predsjednica udruženja, Minva Hasić, govori o radu organizacije:


„Rad udruženja ima nekoliko dimenzija: edukativnu, poljoprivrednu, razvoja zajednice i etno dimenziju.“

RSE: Molila bih vas da kažete nešto više o poljoprivrednoj dimenziji rada vaše organizacije.

„Radi se o ženama koje pravljenjem domaćih proizvoda ostvaruju skroman prihod za sebe i svoju familiju. U junu prošle godine su osnovale poljoprivrednu zadrugu ,Hercegovka‘. Njihov cilj je da od male proizvodnje, odnosno kućne radinosti, naprave malu fabriku džemova i sokova. Trenutno, uz pomoć francuske organizacije, radimo na projektu poljoprivrednog servisa za povratnike. Radi se o pružanju usluga kao što je pomoć pri apliciraju za grantove i tako dalje. Poljoprivreda je danas u Stocu zapravo jedan od osnovnih načina ostvarivanja prihoda.“

RSE: Pripremate se i za julski festival.

„Uz pomoć Francuskog instituta u Sarajevu pripremamo festival u Stocu pod nazivom ,Dani otvorenih avlija‘, koji će se održati u periodu od 16. do 23. jula. Svoje će avlije posjetiocima, kako domaćim tako i stranim, otvoriti oko dvadesetak ljudi. Cilj je pokazati kulturu življenja u Stocu. Pozivam sve vaše slušaoce da dođu.“

RSE: Jeste li i vi povratnica?

„Jesam. Bila sam izbjeglica u Konjicu. Tamo sam završila srednju školu, a godine 1996. godine sam otišla u Mostar, gdje sam započela studij na Građevinskom fakultetu. U Stolac sam se vratila 2000. godine.“

RSE: Da li ste zadovoljni što ste se vratili?

„Moram reći da je od 2000. godine do danas postignut veliki napredak. U početku je bilo problema s uključivanjem povratnika u život, odnosno s opstankom u mjestu povratka. I danas to ide sporo, ali napredak je vidljiv. Nezaposlenost je problem u cijeloj Bosni i Hercegovini, ljudi teško preživljavaju, ali borimo se.“

RSE: Oni koji su zainteresovani da vam se pridruže ili da pruže pomoć, pretpostavljam da vam se mogu obratiti.

„Naravno. Članstvo u našoj organizaciji je besplatno. Članovi našeg udruženja su i muškarci. Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže. Zajedno možemo ostvariti puno više. Nalazimo se u ulici Kralja Tomislava. Poljoprivredna grupa radi u dva plastenika podignuta na zemlji koja pripada ženama uključenim u zadrugu. Pravimo domaći ajvar i domaći pekmez od smokava.“

RSE: Znači, ipak se može kad se hoće.

„Može, ali mora se mnogo raditi. Dvije najbitnije stvari u životu čovjeka su obrazovanje i rad. To je jedini spas za sve ljude.“


Održivi povratak i mediji

„Održivi povratak i mediji“, naziv je projekta koji je ovih dana prezentiran u Tuzli. Kako se štampa, radio i televizija odnose prema problematici održivog povratka? Maja Nikolić:

Povratnici smatraju da mediji igraju ključnu ulogu u održivom povratku, ali da vrlo rijetko vode računa o tome koliko je povratnika zaposleno odnosno nezaposleno i da je infrastruktura u brojnim, malim, lokalnim zajednicama na istoj razini kao i 1995. godine. O tome kakav je povratak u Kovačevom Selu govori povratnik Dinko Ivković:

„Povratak stagnira jer ljudi nemaju posla. Teško se živi. To je razlog što se omladina ne vraća.“

Cilj projekta „Održivi povratak i mediji“, koji je prezentiran u Tuzli i u koji su uključeni predstavnici manjih lokalnih zajednica, usmjeren je upravo na doprinos implementacije aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Selma Hukić, koordinatorica projekta, kaže da ni nakon trinaest godina od završetka rata nema zainteresiranosti da se u malim lokalnim zajednicama otvore tvornice i pokrene određena proizvodnja:

„Postoji niz problema koje općine mogu da riješe, međutim često se na zahtjeve povratnika ni ne odgovori.“

Teško da rezultat ovakvih projekata može biti konačan i grandiozan, ali će doprinijeti upoznavanju povratnika sa Zakonom o slobodi pristupa

Tuzla

informacijama. Putem ovog Zakona povratnici mogu saznati sve o svojim pravima. A koliko ga do sada koriste govori Amira Krehić, izvršna direktorica Centra za slobodan pristup informacijama:

„Većina prisutnih povratnika je čula da taj Zakon postoji, međutim niko od njih ga nije pokušao koristiti, jer su svi generalno razočarani stanjem u sredinama u koje su se vratili. Svi se slažu da je najveći problem u tome što su zapravo isključeni iz sredine jer nisu pripadnici većinskog naroda u mjestima povratka; isključeni su i iz politike.“

Svi povratnici i predstavnici zajednica manjinskog povratka, uglavnom se nisu doticali ovog projekta, već su govorili o onome što njih najviše boli, a to je i dalje nezaposlenost koja povratnike tjera na ponovni odlazak iz svojih mjesta.


Potpisan Sporazum o saradnji na implementaciji Programa održivosti povratka

Ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo Emina Dubravić i federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić potpisali su Sporazum o saradnji na implementaciji Programa održivosti povratka u 2008. godini u i van Kantona.


Osim ovoga, predstavnici pomenutih ministarstava, te ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona Josip Martić i načelnik Opštine Višegrad Miladin Miličević potpisali su i Protokol o udruživanju sredstava za realizaciju Projekta sanacije zajedničkih dijelova u tri objekta kolektivnog stanovanja u Mjesnoj zajednici Međeđa, opština Višegrad.

Realizacijom projekta, krov nad glavom će dobiti oko stotinu osoba, odnosno 24 povratničke porodice u ovu opštinu.

Kako je planirano, za rekonstrukciju tri stambene zgrade na području mjesne zajednice Međeđa, kao i za provedbu tenderske procedure, biće izdvojeno oko 300.000 konvertibilnih maraka.


Od toga, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica izdvojit će oko 150.000 konvertibilnih maraka, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo 100.000 konvertibilnih maraka, resorno ministarstvo Zeničko-dobojskog kantona 30.000 konvertibilnih maraka, dok će opština Višegrad, u realizaciji ovog projekta učestvovati sa 20.000 konvertibilnih maraka.
XS
SM
MD
LG