U Kantonu Sarajevo izbila je nesvakidašnja uzbuna među istaknutim umjetnicima što su digli glas povodom ponižavajućeg prijedloga kantonalnog budžeta, koji predviđa kako će ova oblast biti zakinuta za novih milijun i pol maraka.
Trend smanjenja sredstava za kulturu nastavljen je, unatoč pozitivnim očekivanjima od nove vlasti od strane tih istih umjetnika.
O tome za RSE govori Emir Hadžihafizbegović, vjerovatno najuticajniji bosanskohercegovački glumac i donedavno ministar za kulturu i sport Kantona Sarajevo.
Hadžihafizbegović: Ne gledam trenutno, ali dugoročno. Sve ono što sam govorio i prije nego sam bio ministar i četiri godine mandata, mogu ponoviti i sada, kada više nisam ministar. Stanje u bosanskohercegovačkoj kulturi, i konkretno u gradu Sarajevu, je alarmantno već dugi niz godina. Prije svega mislim na loše stanje duha u kulturnim segmentima, a i na onu bolnu činjenicu o nedostatku novca. Kada se to dvoje ispreplete i izmiksa, imamo vrlo turobnu kulturnu situaciju.
Hadžihafizbegović: Naravno da bih se pridružio, ali je malo groteskno da mnogi mediji, pa čak i ti, tematiziraš ovu peticiju kao jednu šokantnu vijest kojom se mediji bave već sedmi dan. Kada je budžet padao za 11 miliona, prije dvije godine, niko se od vas nije javljao, mada sam apelirao i zvao iste ove ljude koji su pokretači i potpisnici ove peticije, da nešto napravimo. Bilo je prilično zatišje. Zašto, ne znam?! Ne bih da odgonetam.
Hadžihafizbegović: O tome i pričam. Šta sam ja mogao kao pojedinac da uradim, kada na se na sjednici Vlade donese i izglasa odluka da se budžet smanji za 11 miliona maraka. Zar mislite da je bilo moguće tada, u toj recesijskoj godini, zaustaviti tako drastičan pad budžeta, uz potpunu šutnju kulturnih radnika u gradu Sarajevu? To nije nikakvo pranje ruku, to je činjenica koja se može potkrijepiti stenogramima sa Vlade, mojim intervjuima u tadašnjim štampanim i elektronskim medijima, mojom ponudom ostavke. Ja sam samo bio običan činovnik koji nije mogao spriječiti takvu odluku Vlade Kantona Sarajevo. Tu odluku o padu budžeta za 11 miliona, uz šutnju svih kulturnih radnika u Kantonu, je izglasala Vlada Kantona Sarajevo. Ja sam glasao protiv.
Finansijski odnos kulture i sporta
Hadžihafizbegović: Volio bih baš da znam koji dio javnosti i odakle takve informacije?
Hadžihafizbegović: Nemojmo da se bavimo špekulacijama i pričama o tome. Cijeli problem je nastao onog trenutka kada je budžet generalno padao za 60 - 70 miliona maraka i kada je kultura izgubila skoro 11 miliona. To nije moglo da se spriječi željom ministra da se to ne desi. Za takve odluka glasa 12 ministara i premijer.
Hadžihafizbegović: Ne znam šta je planirano, ali ste izrekli konstataciju koja me je povrijedila, koja je netačna.
Hadžihafizbegović: Vi ste nepripremljeni ušli u razgovor sa mnom i ja ću na žalost ovaj razgovor morati da završim. Trebate uzeti izjave koje sam davaou toku svog mandata i nekoliko puta ponavljao da je u budžetu Kantona Sarajevo, od njegovog osnivanja, napravljena materijama greška i da je kultura, u zadnjih 15 godina u Kantonu Sarajevo, imala sedam puta više para od sporta. Omjer 7:1, u odnosu na kulturu, je nešto što sam htio da izbalansiram, da makar bude 5:2. Sport je dobijao mizerna sredstva u odnosu na kulturu. Sport sam uvećao jedva za nekih milion i pol maraka, ali i to su nedostatna sredstva za sport.
Hadžihafizbegović: Mene niko nije natjerao i ja sam sretan da sam četiri godine bio ministar, ne mislim da me iko zloupotrijebio, niti sa mnom manipulirao. To je bila moja odluka da budem ministar jer sam želio da napravim neke stvari. Od nekih 10 stvari, koje sam htio napraviti, napravio sam četiri. Šest nisam mogao, što zbog novaca, što zbog nerazumijevanja ljudi. Tako sam odgojen da nikada ne govorim u prvom licu jednine. Znaju građani Kantona Sarajevo šta sam napravio. Od Ministarstva nisam htio da pravim marketinšku organizaciju jer u Sarajevu, što ne izađe u tri dnevne novine i u dvije sedmične novine, kao da nisi ni uradio. Dugačak bi bio spisak stvari koje je Ministarstvo uradilo u jednoj medijskoj ilegali. Mi smo ove četiri godine završili sa prilično dosta rezignacije, ali i sreće da smo neke stvari uspjeli napraviti. Već godinama sam sudionik rasprava i polemika gdje se, sa jedne strane, na sto iznese 1.000 argumenata, a sa druge apstraktne optužbe.
Hadžihafizbegović: Pristajem na riječ nesporazum, pogotovo što znam da si ti dobronamjeran novinar i da ne pripadaš vrsti novinara provokatora, koji razgovaraju bez argumenta.I ovaj sadašnji budžet je sraman u odnosu na odnos kulture i sporta, kao i oni prije. Od postanka Kantona Sarajevo i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, napravljena je jedna ogromna greška. Prvo su bila nedostatna sredstva tom sveukupnom Ministarstvu, a onda jedna potpuno nebalansirana finansijska konstrukcija budžeta, gdje je kultura imala čak i osam puta više para nego sport.
Trend smanjenja sredstava za kulturu nastavljen je, unatoč pozitivnim očekivanjima od nove vlasti od strane tih istih umjetnika.
O tome za RSE govori Emir Hadžihafizbegović, vjerovatno najuticajniji bosanskohercegovački glumac i donedavno ministar za kulturu i sport Kantona Sarajevo.
RSE: Kako jedan istaknuti umjetnik, istinski prvak naše scene, gleda na trenutačno stanje naše kulture?
Hadžihafizbegović: Ne gledam trenutno, ali dugoročno. Sve ono što sam govorio i prije nego sam bio ministar i četiri godine mandata, mogu ponoviti i sada, kada više nisam ministar. Stanje u bosanskohercegovačkoj kulturi, i konkretno u gradu Sarajevu, je alarmantno već dugi niz godina. Prije svega mislim na loše stanje duha u kulturnim segmentima, a i na onu bolnu činjenicu o nedostatku novca. Kada se to dvoje ispreplete i izmiksa, imamo vrlo turobnu kulturnu situaciju.
RSE: Znači li to da bi se ti pridružio kolegama u njihovom apelu poslije posljednjeg prijedloga budžeta Kantona Sarajevo?
Hadžihafizbegović: Naravno da bih se pridružio, ali je malo groteskno da mnogi mediji, pa čak i ti, tematiziraš ovu peticiju kao jednu šokantnu vijest kojom se mediji bave već sedmi dan. Kada je budžet padao za 11 miliona, prije dvije godine, niko se od vas nije javljao, mada sam apelirao i zvao iste ove ljude koji su pokretači i potpisnici ove peticije, da nešto napravimo. Bilo je prilično zatišje. Zašto, ne znam?! Ne bih da odgonetam.
RSE: Moram te podsjetiti da će me neki naši zajednički poznanici pogledati poprijeko jer sam ti ponudio prostor da pereš ruke. Mnogi govore kako si ti bio učesnikom tog velikog sunovrata budžeta za kulturu. U vrijeme tvog mandata je budžet za kulturu tako radikalno smanjen.
Hadžihafizbegović: O tome i pričam. Šta sam ja mogao kao pojedinac da uradim, kada na se na sjednici Vlade donese i izglasa odluka da se budžet smanji za 11 miliona maraka. Zar mislite da je bilo moguće tada, u toj recesijsko
Šta sam ja mogao kao pojedinac da uradim, kada na se na sjednici Vlade donese i izglasa odluka da se budžet smanji za 11 miliona maraka.
Finansijski odnos kulture i sporta
RSE: Govorim o dijelu javnosti koji tako otvoreno govori.
Hadžihafizbegović: Volio bih baš da znam koji dio javnosti i odakle takve informacije?
RSE: Ova emisija nije mjesto za to.
Hadžihafizbegović: Nemojmo da se bavimo špekulacijama i pričama o tome. Cijeli problem je nastao onog trenutka kada je budžet generalno padao za 60 - 70 miliona maraka i kada je kultura izgubila skoro 11 miliona. To nije moglo da se spriječi željom ministra da se to ne desi. Za takve odluka glasa 12 ministara i premijer.
RSE: Nije planirano da razgovor bude ovakav.
Hadžihafizbegović: Ne znam šta je planirano, ali ste izrekli konstataciju koja me je povrijedila, koja je netačna.
RSE: Govorim o tome da je ministar za kulturu sudionik prilikom donošenja budžeta, bez obzira kako on glasao. Nisam rekao da je krivac. Mene zanimaju neke druge stvari. Kada je Emir dolazio na mjesto ministra, većina ljudi je rekla da dolazi naš čovjek i sada će sve biti OK. Međutim, dosta tih ljudi sada kaže da je Emir bio dobar, ali je davao više za sport, nego za kulturu.
Hadžihafizbegović: Vi ste nepripremljeni ušli u razgovor sa mnom i ja ću na žalost ovaj razgovor morati da završim. Trebate uzeti izjave koje sam davao
Kultura je, u zadnjih 15 godina u Kantonu Sarajevo, imala sedam puta više para od sporta.
RSE: Moj dojam je ponekada da vlast, ma koje boje bila, na ovakvim mjestima, pomalo zloupotrebljava neke ljude. To se vidio na tvom slučaju, na slučaju ministra Šarića, na slučaju ljudi koji su kompetentni u svojoj oblasti. U trenutku kada dođu u politiku, budu izloženi na ovakav način.
Hadžihafizbegović: Mene niko nije natjerao i ja sam sretan da sam četiri godine bio ministar, ne mislim da me iko zloupotrijebio, niti sa mnom manipulirao. To je bila moja odluka da budem ministar jer sam želio da napravim neke stvari. Od nekih 10 stvari, koje sam htio napraviti, napravio sam četiri. Šest nisam mogao, što zbog novaca, što zbog nerazumijevanja ljudi. Tako sam odgojen da nikada ne govorim u prvom licu jednine. Znaju građani Kantona Sarajevo šta sam napravio. Od Ministarstva nisam htio da pravim marketinšku organizaciju jer u Sarajevu, što ne izađe u tri dnevne novine i u dvije sedmične novine, kao da nisi ni uradio. Dugačak bi bio spisak stvari koje je Ministarstvo uradilo u jednoj medijskoj ilegali. Mi smo ove četiri godine završili sa prilično dosta rezignacije, ali i sreće da smo neke stvari uspjeli napraviti. Već godinama sam sudionik rasprava i polemika gdje se, sa jedne strane, na sto iznese 1.000 argumenata, a sa druge apstraktne optužbe.
RSE: To nisu bile optužbe, mada je bilo malo nesporazuma u nekim formulacijama.
Hadžihafizbegović: Pristajem na riječ nesporazum, pogotovo što znam da si ti dobronamjeran novinar i da ne pripadaš vrsti novinara provokatora, koji razgovaraju bez argumenta.I ovaj sadašnji budžet je sraman u odnosu na odnos kulture i sporta, kao i oni prije. Od postanka Kantona Sarajevo i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, napravljena je jedna ogromna greška. Prvo su bila nedostatna sredstva tom sveukupnom Ministarstvu, a onda jedna potpuno nebalansirana finansijska konstrukcija budžeta, gdje je kultura imala čak i osam puta više para nego sport.
