Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Destrukcija dostojanstva novinara u BiH


Borka Rudić
Najuticajnija profesionalna novinarska asocijacija - Udruženje BH novinari je jedan od organizatora velikog međunarodnog skupa posvećenog pritiscima na medije, koji će se održavati u Sarajevu, što iznova aktualizira pitanje medijskih sloboda. O tome smo razgovarali sa generalnim sekretarom Udruženja Borkom Rudić.

RSE: Ko sve dolazi na ovaj važni međunarodni skup?

Rudić: Bosanskohercegovački novinari su pozvali novinare iz Bosne i Hercegovine, one koji su imali problema sa ostvarivanjem prava na slobodan i dostojanstven rad, koji su se obraćali liniji za pomoć novinarima, predstavnike medijskih asocijacija iz cijele zemlje, osobe koje su bile vrlo aktivne u okviru našeg Udruženja i medijske stručnjake koji mogu kompetentno govoriti o ovoj temi. Imat ćemo i goste iz inozemstva. Tu su predstavnici Vijeća Evrope, koji su jako zainteresirani za slobodan rad novinara u Bosni i Hercegovini, prije svega zbog činjenice što Vijeće Evrope, svojim aktivnostima, podupire medijske slobode. Ove godine će se fokusirati na zaštitu novinara i edukaciju novinara u Bosni i Hercegovini, o izvještavanju u okviru izborne kampanje. Imat ćemo goste iz Free voice-a i Press now - dvije holandske organizacije, koje dugi niz godina rade sa bosansko-hercegovačkim novinarima i koje će pomoći da se napravi sistem ranog upozoravanja. To je jedan potpuno novi sistem u okviru linije za pomoć novinarima, koji će biti usmjeren ka informiranju međunarodnih organizacija za zaštitu slobode izražavanja u Bosni i Hercegovini i ka novinarima koji su napadnuti. Taj sistem bi trebao na neki način svjetsku javnost da upozori na probleme sa kojima se suočavaju novinari u našoj zemlji. Tu će biti i predstavnici OESC-a. Mislim da će govoriti i ambasador OESC-a u Bosni i Hercegovini, kao i predstavnici ambasada stranih država koje su sa sjedištem u Sarajevu, te predstavnici drugih međunarodnih organizacija koje djeluju u našoj zemlji. Očekujemo jedan veliki skup koji se organizira sa ciljem animiranja međunarodnih organizacija i institucija u Bosni i Hercegovini, ali i širom Evrope, za probleme sa kojima se već duže vrijeme suočavaju novinari u našoj zemlji.

RSE: Neki dan smo obilježili Dan slobode medija. Ovo se sve doima kao nastavak započete diskusije. Podsjećanje na pritiske na novinare i medija ne smije ni prestajati.

Rudić:
Mi smo iskoristili svjetski Dan slobode medija da upozorimo na porast nasilja nad novinarima i medijima u našoj zemlji. Tako smo u periodu od maja 2009. do maja 2010. godine registrirali, u okviru linije za pomoć novinarima, 43 napada na novinare, uskraćivanje novinarima pravo na slobodan rad, kao i na druge slučajeve kršenja novinarskih prava, prije svega novinarskih radnih prava. Zabrinjavajuće je da smo među ta 43 slučaja imali sedam otvorenih prijetnji smrću novinarima, što najilustrativnije govori o tome u kakvim okolnostima i u kakvim uvjetima rade novinari u našoj zemlji. Jedan naš novinar ima policijsku pratnju 24 sata dnevno već drugu godinu. Nedavno smo imali i slučaj Slobodne Bosne, jednog vrlo alarmantnog saopćenja iz tog medija, koje je poslano svim organizacijama u Bosni i Hercegovini i policijskim institucijama, zbog činjenice da je urednika tog magazina tražio jedan ovdašnji poznati kriminalac, nakon što je objavljen tekst koji tretira nezakonite aktivnosti tog kriminalca. Situacija zaista jeste alarmantna i mi smatramo da ovom konferencijom i svim aktivnostima koje se provode u okviru Bosansko-hercegovačkog novinarstva i linije za pomoć novinarima, trebamo svaki dan upozoravati na vrlo teške uvjete u kojima rade novinari i mediji.

RSE: Prije nekoliko godina smo govorili o sofisticiranim oblicima pritiska. Sada smo se vratili klasičnim arsenalima.

U posljednje vrijeme jako veliki problem su prijateljstva i kumstva između vlasnika medija i predstavnika određenih političkih partija, vjerskih institucija i vrlo jakih ekonomskih lobija.
Rudić:
Ono što mi sada imamo na sceni, posebno na medijskoj sceni u Bosni i Hercegovini, jeste neka vrsta kombinacije. Imamo vrlo brutalne napade na novinare i medije, kao što su prijetnje smrću, fizički napadi na novinare. Isto tako imamo mekane pritiske na novinare, koji se manifestuju kroz pritiske od strane urednika, povezanost vlasnika medija sa različitim političkim, ekonomskim i vjerskim lobijima. U posljednje vrijeme jako veliki problem su upravo ta prijateljstva i kumstva između vlasnika medija i predstavnika određenih političkih partija, vjerskih institucija i vrlo jakih ekonomskih lobija, kao što je energetski lobiji. Posebno zabrinjava da smo sada u situaciji da je jedan vlasnik medija počeo vrlo žestoku političku kampanju, da je osnovao svoju političku stranku i da medije u svom vlasništvu jako dobro koristi za obračunavanje sa neistomišljenicima, za propagandu svojih političkih ciljeva, a posebno za rad protiv drugih medija i novinara.

Poražavajući podaci

RSE: Do koje smo mjere mi novinari sami krivi za pritiske političkih, vjerskih i kriminalnih elita?

Rudić: Vrlo rijetko kritikujem novinare i mislim da je teško, u okolnostima u kojima rade i žive naši novinari, sa malim plaćama, braniti dostojanstvo i biti motiviran za odbranu svoga prava. Dugoročno gledano, mislim da je to i ključni problem kod nas jer su novinari sve manje spremni da se izbore za minimum ljudskog dostojanstva u obavljanju novinarskih zadataka. Tu mislim i na obaveze koje prema novinarima imaju poslodavci, vlasnici medija, menadžmenti i na odnos onih sa kojima novinari rade, odnos političara, odnos javnih službenika, pa i običnih građana. Rezultati istraživanja, koje smo proveli pred ovogodišnji svjetski Dan slobode medija pokazuju da svaki peti građanin Federacije smatra da novinare ponekada treba tući, a svaki četvrti u Republici Srpskoj dijeli taj stav. To su poražavajući podaci. Ukoliko novinari sami ne shvate da je ovo posljednji trenutak za odbranu ljudskog i profesionalnog dostojanstva, onda se bojim da novinarstvo i mediji u ovoj zemlji više nemaju budućnost. Imaju budućnost koja će biti jako ponižavajuća za sve njih. Bojim se, da ako sami ne dignemo glas, onda ćemo biti sudionici ili saučesnici stvaranja jedne generalno vrlo loše pozicije novinara i medija u Bosni i Hercegovini.

RSE: Novinari se i između sebe hvataju za vratove, i to doslovno, razmjenjuju teške uvrede, diskvalifikacije, ne samo u kafani, nego i posredstvom medija u kojima su zaposleni.

Rudić: To je jedan opći pad ljudskih vrijednosti u bosansko-hercegovačkom društvu. Meni je jako žao što moram priznati da takvi dijalozi zaista ne služe na čast nikome od nas, bez obzira kojom se profesijom bavimo, a posebno ne služe na čast nama novinarima jer mi smo na neki način bili jedna vrsta moralne elite u nekom periodu razvoja bosansko-hercegovačkog novinarstva. Koliko god govorimo da je potrebna jedno otrežnjenje i jedna katarza u drugim profesijama, mislim da je to je potrebno i nama samima, da se probamo na neki način izliječiti od tog primitivizma, destrukcije i pokušaja da kroz sukobe jednih sa drugima napravimo prostor za sebe. To je potpuno pogrešno postavljanje vrijednosti jer samo kvalitet, i novinarstva i medija u kojima radimo, može za nas stvoriti prostor, a sukobi su kratkoročna rješenja koji na duže staze štete samo onima koji ih potenciraju.

RSE: Ovdje se u konkretnim slučajevima ne radi o nesporazumu među kolegama, nego o različitim pripadnostima, ideološkim ili entitetskim, uglavnom o bacanju novinara naglavce u naručje jednom centru moći, a protiv drugog.

Ono što imamo od 2006. godine u Republici Srpskoj, u nekim medijima u Federaciji, je naprosto fenomen koji zaslužuje i duboke sociološke i psihološke analize. Ta vrsta odanosti vođi nije zapamćena na ovim prostorima, možda neposredno poslije II svjetskog rata.
Rudić:
Apsolutno ne razumijem toliku potrebu novinara da služe nekome. Radim od 1984. godine, bila sam komunistički novinar, kako se to sada zna reći za nas starije novinare. Nikada takvu vrstu servilnosti nisam doživjela, niti je bilo kod potencirao, niti je bilo ko od nas tražio. Ono što imamo od 2006. godine u Republici Srpskoj, u nekim medijima u Federaciji, je naprosto fenomen koji zaslužuje i duboke sociološke i psihološke analize. Ta vrsta odanosti vođi nije zapamćena na ovim prostorima, možda neposredno poslije II svjetskog rata.

RSE: Da se nadamo da ćemo sljedeće godine, na ovaj Dan, govoriti malo drugačijim jezikom?

Rudić:
Nisam optimista. Mislim da sve ovo što nam se događa ima jako složene korijenje i da bez jedne temeljite analize i pospremanja unutar medijske zajednice mi ne možemo puno toga napraviti. Ono što postaje problematično na neke duže staze jeste činjenica da mi sve manje imamo motivacije kod novinara i medija da se uhvate u koštac sa problemima. Sve do sada, i svih ovih godina, moje kolege i ja u Udruženju smo potencirali individualni pristup, jedan individualni aktivizam i ukazivali na potrebu da sve što uradimo, uradimo na najbolji način. Bojim se da se u moru onoga što je negativno, i ti dobri individualni pokušaji, nekako izgube i da nemaju adekvatne efekte. Hoću da vjerujem da će možda ova konferencija, ako ništa drugo, poslati u javnost poruku da smo mi svjesni svega toga, jednog nihilizma, jedne totalne destrukcije ljudskog dostojanstva novinara u Bosni i Hercegovini. Ako se nađe neko pametan da nas pozove nakon toga i odgovori na naše vapaje, bit ću zadovoljna.

*****
Pročitajte i ovo:
Istraživačko novinarstvo na meti

Mediji u regiji pod pritiskom vlasti i vlasnika
Novinari upozorili na jačanje političke cenzure

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG