Autori: Sofia Kornienko i Claire Bigg, prevela: Ena Stevanović
Dokumentarni film koji rasvjetljava navodne malverzacije i nepravilnosti vezane uz Olimpijske igre u Sočiju će ove sedmice biti premijerno prikazan u Rusiji, unatoč tome što njegovi tvorci tvrde da Rusija pokušava blokirati ovu projekciju.
Film pod nazivom „Putinove igre“ nudi rijedak uvid u sveprisutnu korupciju, kršenje zakona i ekološku štetu koja je učinjena u ovom crnomorskom ljetovalištu za vrijeme priprema za Olimpijske igre u februaru. Producentica filma Simone Baumann kaže da su joj Rusi u tri različita navrata nudili da kupe kontroverzni film. Baumann, koja nije željela ući ni u kakve pregovore, tvrdi da je odbila vrlo unosne ponude samo da ne bi prikazala film.
„Nisam bila iznenađena takvim prijedlozima. Provela sam puno vremena u Rusiji i sama ideja da novac može kupiti sve me uvijek razbjesni,“ kaže ona.
Film „Putinove igre“ u koprodukciji Njemačke, Austrije i Izraela je premijerno prikazan 23.novembra na prestižnom Festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu.
Film će biti prikazan ruskoj publici u subotu 6.decembra na moskovskom festivalu Artdocfest.
Baumann i izraelski režiser Aleksandar Gentelev su proveli dvije godine u istraživanju i snimanju pomenutog filma.Rezultat je epski prikaz života u predolimpijskom Sočiju sa svim problemima sa infrastrukturom, ljudskim pravima i ekologijom koji su vezani uz ovaj događaj.
Film prikazuje Valerija Morozova koji je sa svojom obitelji pobjegao iz države nakon što je osudio rutinsku korupciju i zastrašivanje od strane vladinih dužnosnika koji su nadzirali gradnju u Sočiju. Sa 50 milijardi dolara državnih i privatnih investicija, Olimpijske igre u Sočiju su daleko najskuplje Olimpijske igre u povijesti. Morozov tvrdi da su mu ruski dužnosnici tražili mito u visini od gotovo 50 posto od troškova gradnje.
Tvrtke koje odbiju dati taj novac se, kako kaže Morozov, suočavaju sa jezivim prijetnjama.
„Dobili smo eksplicitne prijetnje: ‘Biti ćete natopljeni krvlju i utopiti ćete se u njoj itd.' Prijetnje su bile vrlo izravne. Svi znamo tu priču. Rusiji nije puno stalo do ljudskih života“, rekao je on.
Bijesan zbog korupcije koja bi dovela njegovu kompaniju u bankrot, Morozov je pristao svjedočiti protiv službenika koji su od njega pokušali iznuditi novac. On je na kraju, u decembru 2011.godine pobjegao u London nakon što su ruske vlasti pokrenule veliku poreznu istragu o poslovanju njegove tvrtke, što on smatra odmazdom.
„Putinove igre“ također ističu štetu za okoliš koja je rezultat neobuzdane gradnje u Sočiju. Jedan od najvećih problema su ogromna odlagališta koja, kako kažu ekolozi, mogu onečistiti vodu u Sočiju. Konstantin Tsybko, predsjednik ruske organizacije za zaštitu prirode je u filmu rekao:
„Situacija je katastrofalna i tamo je nemoguće živjeti. Mi smo to pregledali, nemoguće je živjeti u okrugu dva kilometra od tih odlagališta. Ali tu su kuće, ljuti tamo već odavno žive.“
Nezadovoljni stanovnici Sočija također govore za „Putinove igre.“ Jedan vozač je izrazio svoj bijes prema građevinskim kompanijama koje su prouzrokovale paklene gužve na cestama, ali i dnevne restrikcije vode i struje u njegovoj zgradi.
Tu je i Roman Rebenko koji je istjeran iz vlastite kuće i prevaren jer nije dobio novi stan koji su mu vlasti obećale zauzvrat. Rebenko i njegova obitelj od devet članova, uključujući i vrlo malu djecu, sada žive u skučenoj sobi sa toaletom u dvorištu i bez tople vode.
„Olimpijada je za nas prava katastrofa. Prije smo živjeli u našoj vlastitoj kući i nismo trebali ništa od vlade ni od zvaničnika. Nisam tražio ništa ni od koga. Sada je moj život i život moje obitelji potpuno uništen,“ kaže on.
„Putinove igre“ preispituju je li pametno održavati zimske olimpijske igre u suptropskom mjestu sa malo snijega i sa nestabilnim i močvarnim tlom. Također se dotiču agresivne ruske kampanje lobiranja koja je pokrenuta kako bi im se dodijelile Olimpijske igre 2014.godine.
Karl Schranz, bivši austrijski olimpijski skijaški prvak i savjetnik predsjednika Vladimira Putina u predolimpijskoj kampanji se prisjeća ogromnih suma koje su potrošene na lobiranje za Soči i protiv Salzburga.
Iako film sadrži komentar gradonačelnika Sočija Anatolya Pakhomova, nijedan drugi dužnosnik iz vladine administracije ili državne kompanije Olympstroy koja gradi većinu olimpijskih objekata u Sočiju, nije pristao na razgovor. Unatoč turobnom prikazu olimpijskog Sočija, Baumann insistira na tome da njen film nije usmjeren protiv Rusije.
„Oni misle da nam je cilj Bog zna šta, možda nekakva propaganda protiv Olimpijade ili neki anti-ruski film. Oni odmah misle na to. To apsolutno nije bio cilj našeg projekta. Ja ne smatram ovaj film anti-ruskim jer smo pokušali poslušati sve stavove.“
Međutim, „Putinove igre“ su ipak na sebe navukle gnjev Međunarodnog olimpijskog komiteta. Nazivajući film „politički motiviranim“, Olimpijski komitet je zabranio njegovim autorima da se posluže arhivskim snimcima i da koriste riječ „olimpijski“ u njegovom nazivu.
Dokumentarni film koji rasvjetljava navodne malverzacije i nepravilnosti vezane uz Olimpijske igre u Sočiju će ove sedmice biti premijerno prikazan u Rusiji, unatoč tome što njegovi tvorci tvrde da Rusija pokušava blokirati ovu projekciju.
Film pod nazivom „Putinove igre“ nudi rijedak uvid u sveprisutnu korupciju, kršenje zakona i ekološku štetu koja je učinjena u ovom crnomorskom ljetovalištu za vrijeme priprema za Olimpijske igre u februaru. Producentica filma Simone Baumann kaže da su joj Rusi u tri različita navrata nudili da kupe kontroverzni film. Baumann, koja nije željela ući ni u kakve pregovore, tvrdi da je odbila vrlo unosne ponude samo da ne bi prikazala film.
„Nisam bila iznenađena takvim prijedlozima. Provela sam puno vremena u Rusiji i sama ideja da novac može kupiti sve me uvijek razbjesni,“ kaže ona.
Film „Putinove igre“ u koprodukciji Njemačke, Austrije i Izraela je premijerno prikazan 23.novembra na prestižnom Festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu.
Film će biti prikazan ruskoj publici u subotu 6.decembra na moskovskom festivalu Artdocfest.
Baumann i izraelski režiser Aleksandar Gentelev su proveli dvije godine u istraživanju i snimanju pomenutog filma.Rezultat je epski prikaz života u predolimpijskom Sočiju sa svim problemima sa infrastrukturom, ljudskim pravima i ekologijom koji su vezani uz ovaj događaj.
Film prikazuje Valerija Morozova koji je sa svojom obitelji pobjegao iz države nakon što je osudio rutinsku korupciju i zastrašivanje od strane vladinih dužnosnika koji su nadzirali gradnju u Sočiju. Sa 50 milijardi dolara državnih i privatnih investicija, Olimpijske igre u Sočiju su daleko najskuplje Olimpijske igre u povijesti. Morozov tvrdi da su mu ruski dužnosnici tražili mito u visini od gotovo 50 posto od troškova gradnje.
Tvrtke koje odbiju dati taj novac se, kako kaže Morozov, suočavaju sa jezivim prijetnjama.
„Dobili smo eksplicitne prijetnje: ‘Biti ćete natopljeni krvlju i utopiti ćete se u njoj itd.' Prijetnje su bile vrlo izravne. Svi znamo tu priču. Rusiji nije puno stalo do ljudskih života“, rekao je on.
Bijesan zbog korupcije koja bi dovela njegovu kompaniju u bankrot, Morozov je pristao svjedočiti protiv službenika koji su od njega pokušali iznuditi novac. On je na kraju, u decembru 2011.godine pobjegao u London nakon što su ruske vlasti pokrenule veliku poreznu istragu o poslovanju njegove tvrtke, što on smatra odmazdom.
„Putinove igre“ također ističu štetu za okoliš koja je rezultat neobuzdane gradnje u Sočiju. Jedan od najvećih problema su ogromna odlagališta koja, kako kažu ekolozi, mogu onečistiti vodu u Sočiju. Konstantin Tsybko, predsjednik ruske organizacije za zaštitu prirode je u filmu rekao:
„Situacija je katastrofalna i tamo je nemoguće živjeti. Mi smo to pregledali, nemoguće je živjeti u okrugu dva kilometra od tih odlagališta. Ali tu su kuće, ljuti tamo već odavno žive.“
Nezadovoljni stanovnici Sočija također govore za „Putinove igre.“ Jedan vozač je izrazio svoj bijes prema građevinskim kompanijama koje su prouzrokovale paklene gužve na cestama, ali i dnevne restrikcije vode i struje u njegovoj zgradi.
Tu je i Roman Rebenko koji je istjeran iz vlastite kuće i prevaren jer nije dobio novi stan koji su mu vlasti obećale zauzvrat. Rebenko i njegova obitelj od devet članova, uključujući i vrlo malu djecu, sada žive u skučenoj sobi sa toaletom u dvorištu i bez tople vode.
„Olimpijada je za nas prava katastrofa. Prije smo živjeli u našoj vlastitoj kući i nismo trebali ništa od vlade ni od zvaničnika. Nisam tražio ništa ni od koga. Sada je moj život i život moje obitelji potpuno uništen,“ kaže on.
„Putinove igre“ preispituju je li pametno održavati zimske olimpijske igre u suptropskom mjestu sa malo snijega i sa nestabilnim i močvarnim tlom. Također se dotiču agresivne ruske kampanje lobiranja koja je pokrenuta kako bi im se dodijelile Olimpijske igre 2014.godine.
Karl Schranz, bivši austrijski olimpijski skijaški prvak i savjetnik predsjednika Vladimira Putina u predolimpijskoj kampanji se prisjeća ogromnih suma koje su potrošene na lobiranje za Soči i protiv Salzburga.
Iako film sadrži komentar gradonačelnika Sočija Anatolya Pakhomova, nijedan drugi dužnosnik iz vladine administracije ili državne kompanije Olympstroy koja gradi većinu olimpijskih objekata u Sočiju, nije pristao na razgovor. Unatoč turobnom prikazu olimpijskog Sočija, Baumann insistira na tome da njen film nije usmjeren protiv Rusije.
„Oni misle da nam je cilj Bog zna šta, možda nekakva propaganda protiv Olimpijade ili neki anti-ruski film. Oni odmah misle na to. To apsolutno nije bio cilj našeg projekta. Ja ne smatram ovaj film anti-ruskim jer smo pokušali poslušati sve stavove.“
Međutim, „Putinove igre“ su ipak na sebe navukle gnjev Međunarodnog olimpijskog komiteta. Nazivajući film „politički motiviranim“, Olimpijski komitet je zabranio njegovim autorima da se posluže arhivskim snimcima i da koriste riječ „olimpijski“ u njegovom nazivu.
